Znanjem protiv raka jajnika: simptomi, uzroci, dijagnoza i liječenje

Jajnik je organ građen od tri vrste tkiva – zametnog epitela (jajne stanice), stromalnih stanica koje stvaraju spolne hormone i pokrovnog epitela jajnika. Stoga je moguć nastanak tri vrlo heterogene skupine primarnih tumora jajnika, a mogu se pojaviti i metastatski tumori drugih sijela (želudac, žučnjak itd.). Ovom prilikom ćemo prvenstveno govoriti o zloćudnim tumorima pokrovnog epitela jajnika jer čine 90 % svih zloćudnih tumora jajnika.

Godišnje se u Republici Hrvatskoj otkrije oko 450 novih slučajeva raka jajnika. Može se pojaviti u bilo kojoj dobi, ali se najčešće pojavljuje nakon menopauze, prosječno s oko 63. godine. Od svih novotvorina ženskog spolnog sustava, rak jajnika ima najvišu smrtnost. Uzrok tomu je odsustvo simptoma u najranijoj fazi bolesti te nedostatak dovoljno osjetljivih dijagnostičkih testova za rano otkrivanje kada bi bolest bila izlječiva.

Simptomi

U najranijem stadiju, bolest ne uzrokuje nikakve simptome. Upozoravajući mogu biti nespecifični simptomi poput nadutosti, nelagode i pritiska u donjem dijelu trbuha koji traju nekoliko mjeseci.

U kasnijim stadijima javlja se porast trbuha zbog nakupljanja slobodne tekućine, znaci bolesti probavnog ili mokraćnog sustava (zatvor stolice, pritisak na mokraćni mjehur, učestalo mokrenje), potom gubitak apetita, iscrpljenost i mršavljenje.

Tumori tipa I i II

Iako porijeklo ovih tumora nije poznato, u novije vrijeme se prema putu nastanka, tijeku bolesti i terapijskom pristupu, karcinomi pokrovnog epitela jajnika dijele na tumore tipa I i tumore tipa II.

Oko 10% karcinoma jajnika kao i karcinoma dojke ima nasljednu komponentu. Oko trećine karcinoma jajnika posljedica je naslijeđene mutacije gena BRCA 1 ili BRCA 2 (Breast Cancer). Nositelji mutacija BRCA 1 i BRCA 2 gena imaju povećan rizik obolijevanja od raka jajnika koji se pojavljuje otprilike desetak godina ranije nego ostali slučajevi. Kod tih žena se može razmotriti profilaktičko uklanjanje zdravih jajnika i jajovoda nakon završene reprodukcije.

Ishodište tumora tipa I je u samom jajniku. Patogeneza se temelji na mikrooštećenjima pokrovnog epitela tijekom ovulacija i procesima cijeljenja pri čemu mogu nastati inkluzijske ciste. Postepenom transformacijom stanica mogu nastati dobroćudni cistični tumori, tumori graničnog zloćudnog potencijala i potom karcinomi.

Tumora tipa I je oko 25%; sporije rastu, dulje vrijeme ostaju ograničeni na jajnik i donekle su dostupniji dijagnostici ultrazvukom i drugim slikovnim metodama (MR, CT).

Nažalost, oko 75% slučajeva čine tumori tipa II, koji su puno agresivniji i najčešće se dijagnosticiraju u uznapredovalom stadiju.
Prema novijoj teoriji, preteča ovih tumora (STIC-serozni intraepitelni karcinom jajovoda) nastaje na fimbrijama jajovoda. Stanice STIC-a se ljušte, prianjaju na površinu jajnika ili drugdje po potrbušnici te nastaju tumori.

Zaštitni čimbenici i preventivno uklanjanje jajovoda

Smatra se da rađanje većeg broja djece, dulje dojenje, raniji nastup menopauze, primjena hormonske oralne kontracepcije tijekom nekoliko godina te podvezivanje jajovoda imaju određeni zaštitni učinak.

Ako se izvodi neka ginekološka operacija zbog benignih uzroka (uklanjanje mioma ili cista) kod žena koje više neće rađati, preporučuje se preventivno uklanjanje oba jajovoda.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnostika tumora jajnika temelji se na transvaginalnom ultrazvučnom pregledu, određivanju serumske razine tumorskih markera i drugim slikovnim pretragama (CT, MR, PET CT). Trenutno najveću osjetljivost za dijagnostiku karcinoma pokrovnog epitela jajnika ima kombinacija ultrazvučnog pregleda i tumorskih markera CA 125, HE 4 i ROMA indeksa, ali se određuju i dodatni markeri CA 19.9, CEA, CA 72.4, LDH.

Definitivna dijagnoza raka jajnika postavlja se isključivo patohistološkom analizom kirurški odstranjenog tumora.

Liječenje

Liječenje karcinoma jajnika je složeno te ovisi o proširenosti bolesti po trbušnoj šupljini i izvan nje, histološkom tipu i gradusu, dobi i općem stanju pacijentice. Kod mlađih žena ovisi i o želji za potomstvom.

Operacijom se nastoji u cijelosti odstraniti tumorsko tkivo kako bi bio bolji učinak kemoterapije. Osnovni citostatici u liječenju raka jajnika su cisplatina, karboplatina i paklitaksel. Ponekad se najprije primjenjuje kemoterapija kako bi se smanjio tumor, a potom ga se kirurški uklanja.

Novu nadu u dijagnostici i liječenju daju molekularna i genetska istraživanja patogeneze raka jajnika te otkrića novih biomarkera ranog stadija bolesti i novih lijekova koji će ciljano djelovati na tumorske stanice. Neki od takvih lijekova su već u primjeni u određenim skupinama bolesnica (VEGF- monoklonska protutijela, PARP inhibitori).

U budućnosti se očekuje individualizirano liječenje, odnosno terapija koja će se odabirati individualno za svaku pacijenticu ovisno o svim ranije navedenim čimbenicima.