Otkrijte rak dojke na vrijeme: sve o prevenciji, mamografiji i samopregledu

Rak dojke najčešći je zloćudni tumor kod žena koji nastaje kao posljedica nekontroliranog i ubrzanog umnožavanja stanica, pri čemu one urastaju u okolno zdravo tkivo dojke i uništavaju ga. Proces nastanka tumora traje i do nekoliko godina i, u pravilu, njegov rast ne izaziva tjelesne simptome.

Što točno izaziva nastanak raka dojke do danas nije poznato, no poznati su brojni rizični čimbenici koji utječu na njegovu pojavnost i razvoj, ali i prognozu u procesu liječenja.

• Općenito govoreći, rizik za nastanak raka dojke raste s povećanjem životne dobi, odnosno starenjem. 
• Ako majka, sestra ili kći boluju od zloćudnog tumora dojki ili jajnika, rizik za nastanak karcinoma je 2 puta veći nego u onih u čijim obiteljima nijedna žena nije bolovla i ne boluje od tih bolesti. Rizik je povećan i ako je bliski muški srodnik,otac ili brat imao karcinom dojke. 
• Jedan broj tumora nastaje kao posljedica genske mutacije (BRCA1 i BRCA2) i češće se manifestiraju kod mlađih žena i agresivnijeg su rasta. Vjerojatnost kliničkog manifestiranja bolesti kod žena nositeljica nekog od tih gena veća je od 80 %. Žene koje su u adolescenciji bolovale od limfoma te su u terapijske svrhe bile izložene zračenju prsne regije imaju povećan rizik za nastanak tumora dojke. 
• Brojne su i akademske i populističke rasprave o utjecaju sintetskih hormona na status dojke. Smatra se da oralna kontracepcija nema značajniji utjecaj na povećanje rizika obolijevanja od raka dojke, a primjena HNL-a kroz dulji period može predstavljati povećani rizik. 
• Povećanje tjelesne mase u menopauzi, konzumiranje veće količine alkohola,strastveno pušenje, droge, noćni rad, mogu biti faktori rizika. Štetan utjecaj antiperspiranata (sredstava protiv znojenja) i ugradnja silikonskih implantata nisu faktori koji povećavaju rizik nastanka raka dojke.
• Stres kao motivator nastanka karcinoma teško je definiran čimbenik, s obzirom na to da je definicija stresa i doživljaj stresa vrlo individualna kategorija. No, ako je prisutan kroz dulji period, može utjecati na poremećaj tjelesne i psihičke ravnoteže te ga se na taj način može smatrati faktorom rizika. 

Ako majka, sestra ili kći boluju od zloćudnog tumora dojki ili jajnika, rizik za nastanak karcinoma je 2 puta veći nego u onih u čijim obiteljima nijedna žena nije bolovla i ne boluje od tih bolesti

Čimbenici koji umanjuju rizik

S druge strane, postoje i neki čimbenici koji umanjuju rizik nastanka raka dojke.

• Prvenstveno je riječ o broju trudnoća, porođaja, kao i duljini trajanja dojenja.
• Uravnotežena prehrana i normalna tjelesna težina te povećanje fizičke aktivnosti smanjuje rizik nastanka tumora. 1,5 – 2,5 sata žustrog hoda tjedno smanjuje rizik od raka dojke za 18 %.

Bolnost u dojkama (mastalgia ili mastodinija) vrlo je čest simptom koji izaziva zabrinutost i uznemirenost kod žena. Razlikujemo smetnje povezane s menstrualnim ciklusom i one koje nemaju vezu s hormonalnom aktivnošću. U pravilu, obje vrste tegoba nemaju vezu s pojavnošću zloćudne bolesti, no ako smetnje traju dulje, treba posjetiti liječnika. 

Upute za samopregled

Ženama svih dobi sugerira se samopregled, koji bi se trebao obavljati jednom mjesečno i to između 5. i 12. dana menstruacijskog ciklusa. Samopregled bi se trebao obavljati i u ležećem položaju, posebice kod žena punijih, voluminoznijh dojki.

Kružnim pokretima prstiju, poput nježne masaže, prelazi se preko cijele dojke i pazuha, pamteći pri tome uzorak tkiva. Važno je obratiti pažnju na debljinu i elastičnost kože koja svugdje mora biti pomična bez deformacija, kao i na sve eventualne otekline u području pazuha. U slučaju otkrivanja promjena, potrebno je u što kraćem roku javiti se liječniku koji će preporučiti dijagnostičku obradu. 

Dijagnostičke metode

U otkrivanju raka dojke stoji nam na raspolaganju nekoliko metoda dijagnostike:

Mamografija – Najstarija dijagnostička pretraga je mamografija. Ona koristi x-zrake za dobivanje slikovnog prikaza. Danas se preferira digitalna mamografija jer omogućava bolji prikaz tkiva dojki, naročito onih koje su konstitucijski građene od veće količine žljezdanog tkiva. Sama tehnika snimanja je ugodnija zbog manjeg pritiska ploča na dojku, a količina zračenja je manja nego na konvencionalnim, analognim aparatima. Mamografiju koristimo kao redovitu dvogodišnju pretragu kod svih žena starijih od 45 godina, a kod žena s povećanim rizikom za nastanak karcinoma uvodimo je već od 40. godine života i obavljamo u razmacima od jedne do dvije godine.

Mamografiju koristimo kao redovitu dvogodišnju pretragu kod svih žena starijih od 45 godina

Ultrazvuk – Kod mlađih žena preferiramo ultrazvuk. Preglede bi trebalo početi sa 30 godina i obavljati ih u godišnjim intervalima. Ako postoji povećani rizik obolijevanja od raka dojke, sa UZV pregledima može se započeti i u 20-im godinama i raditi ih u polugodišnjim intervalima.

Citološka/patohistološka analiza – Ako tijekom pregleda otkrijemo suspektnu promjenu, u nastavku dijagnostike možemo primijeniti citopunkciju tankom iglom ili biopsiju širokom iglom radi uzimanja uzorka koje šaljemo na citološku, odnosno patohistološku analizu. 

Magnetska rezonanca – U situaciji kada imamo dijagnostičku dvojbu koju ne možemo riješiti ni ultrazvukom ni mamografijom, koristimo magnetsku rezonancu. Pretraga je iznimno osjetljiva i može otkriti postojanje malih tumora. Ta je tehnika svoje mjesto našla i u praćenju stanja silikonskih implantata koji se ugrađuju u estetskoj i korektivnoj kirurgiji dojke.

Kada na kontrole

Preporučuje se godišnja kontrola svih mladih žena izrazito visokog rizika za nastanaka raka dojki (najčešće BRCA1 i 2), kao i svih žena koje su u mladosti zbog drugih bolesnih stanja bile izložene radioterapiji prsišta. Naravno da se sve metode koriste u praćenju žena operiranih od karcinoma dojki, rutinskim kirurškim i onkološkim kontrolama. 

Liječenje karcinoma dojke

Način kirurškog liječenja ovisi o vrsti, veličini, smještaju i broju tumora unutar iste dojke, zahvaćenosti regionalnih limfnih čvorova i postojanju udaljenih metastaza. Onkolozi odlučuju o uvođenju kemoterapije, radioterapije, imunoterapije te hormonskog liječenja kao i o duljini liječenja. 

Uvođenje novih lijekova značajno je smanjilo smrtnost od karcinoma dojke, produljilo život bolesnica i poboljšalo kvalitetu života. Stalna edukacija žena o važnosti redovitih godišnjih liječničkih pregleda, samopregleda i promjena u stilu života dodatno će popraviti sliku o lošoj prognozi ove bolesti.