Šutnja nije uvijek zlato: progovorite o inkontinenciji i potražite pomoć

Nekontrolirano otjecanje mokraće iznimno je neugodan događaj za ženu, ozbiljno narušava kvalitetu života te ugrožava psihofizičko zdravlje žena – pacijentice često postaju depresivne, zatvaraju se u kuću, odbijaju intimne odnose te postaju socijalno izolirane i usamljene.

Pritom ovaj problem za sobom povlači i druga neugodna stanja kao što su upale mokraćnih putova, iritacije i infekcije kože i sluznice te poremećaje spavanja. Stoga je važno shvatiti da za inkontinenciju današnja medicina ima rješenja. 

Nemogućnost zadržavanja mokraće nastaje zbog anatomskih odnosa u donjem dijelu mokraćnog sustava te zbog promjena u mehanizmu kontrole mokrenja. Broj pacijentica s urinarnom inkontinencijom raste s godinama.

Važno je posvetiti dovoljno vremena pacijentici s ovom problematikom te uzeti detaljnu anamnezu jer je to ispravan put do dijagnoze

Uzroci mogu biti razni – uzimanje nekih lijekova, urinarna infekcija, pretilost, težak fizički rad i nošenje teških tereta, opstipacije i kronične opstruktivne bolesti, oštećenja živčanog sustava, neurološke bolesti (pr. multipla skleroza ili Parkinsonova bolest), moždani udar, ozljede kralješnične moždine, posljedica operativnih zahvata, metaboličke bolesti poput dijabetesa… Jedan od najčešćih uzroka jest trudnoća, a rizični čimbenik je svakako i menopauza.

Ginekološki urolozi su subspecijalisti koji se bave problematikom inkontinencije kod žena te prolapsom, odnosno spuštanjem organa male zdjelice kroz vaginalni kanal. Tom se problematikom bave i liječnici drugih specijalnosti – urolozi, internisti, nefrolozi, neurolozi i obiteljski liječnici. Prije svega važno je posvetiti dovoljno vremena pacijentici s ovom problematikom i uzeti detaljnu anamnezu jer je to ispravan put do dijagnoze.

>>Često se ističe kako je inkontinencija najveći problem u starijoj životnoj dobi, no ne smije se zaboraviti da može uzrokovati probleme i mladim ženama, posebno trudnicama.<<

Pregledi i pretrage

Ginekološki pregled – daje uvid u potporni i podržni sustav organa male zdjelice te se tako može procijeniti je li možda riječ o spuštenosti tih organa ili o spuštanju vrata maternice i same maternice.

Analiza urina – provodi se bakteriološka i citološka analiza kako bi se isključili upalni uzročnici.

Neurološki pregled – isključuje neurološke bolesti i stanja kao moguće uzroke inkontinencije.

Bonneyev test – klinički test kojim se utvrđuje je li spuštenost baze mjehura i gornjeg dijela mokraćne cijevi uzrok inkontinencije.

Uretrocistoskopija – omogućuje vizualizaciju mokraćne cijevi i mjehura pa se tom metodom može dokazati postojanje kronične upale i procijeniti stanje unutarnjeg ušća mokraćne cijevi.

Urodinamska obrada – precizno procjenjuje funkciju mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi, mjeri se tlak u mjehuru, protok mokraće i stanje zapornog mehanizma.

Transvaginalni ultrazvuk – neagresivna metoda kojom se može provjeriti ostatni urin u mjehuru te topografski odnos baze mjehura, njegova vrata i mokraćne cijevi u odnosu na rub stidne kosti.

Elektromiografija – metoda koja mjeri električni potencijal mišića te može poslužiti u dijagnostici neuroloških razloga inkontinencije.

Redukcija prekomjerne tjelesne težine može umanjiti tegobe inkontinencije, a Kegelove vježbe za jačanje mišića dna zdjelice najbolje rezultate postižu kod blažih oblika statičke inkontinencije

Lepeza mogućnosti liječenja

Liječenje inkontinencije ovisi o kojem je tipu riječ, a može biti kirurško i konzervativno. Postoji oko 200 tipova kirurških zahvata kojima se može riješiti problem inkontinencije. Prema pristupu izvođenja, kirurški zahvati mogu biti abdominalni, vaginalni ili kombinirani, a prema načinu izvođenja mogu biti klasični operativni zahvati ili minimalno invazivni kao što je LPSC ili sling operacija.

Redukcija prekomjerne tjelesne težine može umanjiti tegobe inkontinencije. Kegelove vježbe za jačanje mišića dna zdjelice najbolje rezultate postižu kod blažih oblika statičke inkontinencije. Potrebno ih je ispravno i redovito izvoditi tri-četiri puta na tjedan.

Vaginalni pesari primjenjuju se samo ako postoji kontraindikacija za izvođenje operativnog zahvata zbog starosti ili općeg lošeg zdravstvenog stanja pacijentice.  Biofeedback jest metoda kod koje elektronički aparatić dojavljuje početno stezanje mišića mjehura i uretre te se postupno lakše stječe kontrola nad tim mišićima.

Sama trudnoća, kao i broj trudnoća te način dovršenja porođaja najčešći su uzroci nastanka inkontinencije

Postoje još vanjska magnetska inervacija u zdjelici, koja je za pacijenticu ugodna jer tijekom terapijskog postupka sjedi na stolcu normalno odjevena, i medikamentozna terapija. Vaginalna primjena estrogenskih pripravaka dokazano dovodi do blage redukcije tegoba. Antikolinergici i antimuskarinski lijekovi koriste se za liječenje urgentne inkontinencije.

Od terapija se koriste i poticanje stvaranja kolagena u stijenci mokraćnoga kanala, primjena lasera te regeneracija ureteralnog sfinktera, injiciranje matičnih stanica, injiciranje botulinum toksina te preparata s hijaluronskom kiselinom.

Trudnoća i inkontinencija

Sama trudnoća, kao i broj trudnoća te način dovršenja porođaja najčešći su uzroci nastanka inkontinencije. Jedna trećina do polovice trudnica ima problema s kontrolom mokrenja. Kod većine tih žena inkontinencija nestane, ali između 4 i 8 posto trudnica susretne se s ponovnom inkontinencijom nakon porođaja.

Rizični faktori za inkontinenciju nakon porođaja su vaginalni porođaj i produljeno drugo porođajno doba (kada je ušće maternice u potpunosti otvoreno, 10 cm, a podrazumijeva istiskivanje djeteta kroz porođajni kanal) te rađanje djeteta velike porođajne težine. „Težak“ porođaj i njegovo dovršenje instrumentima (npr. vakuum ekstrakcijom) mogu ošteti statiku organa zdjelice.

Tipovi inkontinencije

Statička ili stresna

Predstavlja najčešći tip inkontinencije, pri čemu otječe manja količina mokraće tijekom fizičkog napora, kihanja, kašljanja i smijanja. Prouzročena je slabošću ili oštećenjem mišića zdjelice ili sfinktera do kojih može doći tijekom trudnoće, porođaja ili menopauze.

Urgentna 

Očituje se kao nevoljno i iznenadno otjecanje male količine mokraće praćeno jakim nagonom (urgencijom) koji može provocirati šum vode. Ovaj tip inkontinencije češći je kod žena starije dobi. 

Miješana

Ima elemente urgentne i stresne inkontinencije pa se očituje i pri naporu i u mirovanju, ovisno o kliničkoj slici koji tip inkontinencije dominira. Pretjerano aktivni mjehur očituje se u učestaloj frekvenciji mokrenja sa ili bez urgentnosti. Neurogeni mjehur nastaje kao posljedica oštećenja središnjeg živčanog sustava. Klinički se manifestira ovisno o mjestu gdje je nastala ozljeda.

Prelijevajuća

Naziva se još i Ischuria paradoxa, a nastaje zbog pretjerane rastegnutosti mokraćnog mjehura i nemogućnosti njegova pražnjenja. Uzroci mogu biti upalni procesi, zapreke mokrenja kao što su spuštena maternica ili tumor.