Rani spontani pobačaj: Što ga uzrokuje i kako ga spriječiti

Spontani pobačaj predstavlja psihičku traumu za ženu te izaziva strah zbog mogućeg ponavljanja. Svjetska zdravstvena organizacija definirala je spontani pobačaj kao gubitak trudnoće do 22. tjedna trajanja, odnosno veličine embrija, tj. fetusa do 500 grama.

Učestalost spontanog pobačaja otprilike je 8 do 20 %, no učestalost je manja kod žena koje su barem jednom rodile zdravo dijete (oko 5 %). Učestalost se smanjuje napredovanjem trudnoće, pa je tako nakon 15 tjedana trajanja trudnoće učestalost spontanog pobačaja oko 0,6 % ako je riječ o fetusima s urednim kromosomima.

Spomenuti podaci odnose se na trudnoće koje su klinički utvrđene, dakle potvrđene. Pretpostavlja se da je učestalost spontanih pobačaja veća u klinički neprepoznatim trudnoćama i da iznosi oko 13 do 16 % svih trudnoća.

U jednom istraživanju pokazano je da je 26 % svih trudnoća izgubljeno prije negoli su klinički ustanovljene, a oko 8 % je izgubljeno nakon kliničke potvrde trudnoće. Urednih trudnoća bilo je 64 %, u 2 % slučajeva radilo se o induciranim pobačajima, izvanmaterničnoj trudnoći, molarnoj trudnoći i mrtvorođenju

Mjere prevencije

Najčešći rizični čimbenici uključuju dob trudnice, prethodne spontane pobačaje i pušenje. Kad je riječ o dobi, najviše spontanih pobačaja događa se nakon 40. godine života, a posebice nakon 45.

Neki autori tvrde da su rani gubici trudnoće povezani s odgođenom implantacijom, koja može biti rezultat oplođene starije jajne stanice, usporenog prijenosa jajne stanice kroz jajovod ili nenormalnog prihvata oplođene jajne stanice u maternici.

Rizik se značajno povećava i s brojem prethodno izgubljenih trudnoća, a rizični je čimbenik i pušenje. Tako žene koje puše više od 10 cigareta dnevno imaju relativni rizik od gubitka trudnoće veći od 1,2 do 3,4 puta u odnosu na nepušačice.

Žene koje planiraju trudnoću trebaju izbjegavati konzumiranje alkohola jer je alkohol poznati teratogen (tvar ili supstancija koja može uzrokovati oštećenja ploda), a količina alkohola za koju bi se moglo smatrati da neće škoditi nije utvrđena.

Također, žene koje žele ostati trudne ne bi trebale koristiti nesteroidne protuupalne lijekove. Njihovo uzimanje, osim acetaminofena, također može biti povezano s povećanim rizikom od pobačaja.

>>Trudnoća u zrelim godinama<<

Kromosomski poremećaji

Niska razina folne kiseline povezana je s povećanim rizikom nastanka spontanog pobačaja od šestog do dvanaestog tjedna trudnoće, ali samo u slučaju nenormalnog kariotipa (kromosomski komplement) fetusa.

Ekstremne vrijednosti indeksa tjelesne mase žene također su povezane sa spontanim pobačajem. Veći rizik od neplodnosti i spontanog pobačaja imaju žene s indeksom tjelesne mase manjim od 18,5 kg/m2 ili većim od 25 kg/m2.

Spontani pobačaj uzrokovan je najčešće kromosomskim poremećajima embrija ili zbog izloženosti teratogenima, no ponekad je teško odrediti pravi uzrok

U otprilike trećinu spontanih pobačaja koji se dogode prije navršenih osam tjedana trudnoće gestacijski mjehur u sebi ne sadrži plod ili žumanjčanu vreću. U preostale dvije trećine slučajeva u kojima se utvrdi postojanje embrija teško je utvrditi razlog zbog nepravilnosti građe embrija. Treba nadodati da analizu dodatno otežava i reakcija tijela žene na odumrlo tkivo embrija. No, u svakom slučaju, kromosomske abnormalnosti čine oko 50 % svih pobačaja.

U rizične čimbenike spadaju nepravilnosti u građi genitalnog sustava žene. Neke od najčešćih nepravilnosti građe maternice su septum, odnosno pregrada unutar maternice, miom i priraslice. Budući da nabrojene nepravilnosti mogu utjecati na implantaciju i rast, najčešće se prije trudnoće izvode korektivni zahvati kojima se smanjuje rizik od gubitka trudnoće.

Svakako treba spomenuti i infektivne uzročnike. Pokazana je znakovita povezanost nekih infektivnih uzročnika i spontanih pobačaja (Listeria monocytogenes, Toxoplasma gondii, parvovirus B19, virus rubeole, virus herpesa, citomegalovirus i drugi).

Endokrinološke bolesti majke čine još jednu skupinu čimbenika rizika te mogu ugroziti trudnoću ako se ne liječe. Toj skupini pripadaju sve češći poremećaj rada štitnjače, Cushingov sindrom, sindrom policističnih jajnika i šećerna bolest. 

Lista mogućih uzroka doista je duga te je teško nabrojati sve rizične čimbenike.

Simptomi

Najčešći klinički pokazatelji spontanog pobačaja su vaginalno krvarenje ili bol u zdjelici, a katkad se pobačaj vidi pri ultrazvučnom pregledu kao slučajan nalaz u žene bez simptoma. Svako krvarenje trudnice ili bol u zdjelici zahtijevaju daljnju obradu.

Vaginalno krvarenje, odnosno krvarenje povezano sa spontanim pobačajem u rasponu je od oskudnog krvarenja smećkaste boje do vrlo velikog i ozbiljnog vaginalnog krvarenja. Količinom ili izgledom krvarenja ne može se predvidjeti spontani pobačaj. Naime, vaginalno krvarenje često je u prvom tromjesečju, javlja se u 20 % do 40 % trudnica. Čak i veliko, produljeno krvarenje ne mora uzrokovati loš ishod trudnoće.

U svrhu potvrde sumnje u spontani pobačaj najčešće se koristi ultrazvučna dijagnostika. Nepravilan izgled gestacijskog mjehura te veličina koja nije u razmjeru s veličinom embrija povezani su s rizikom nastanka spontanog pobačaja. Jednako tako, nepravilna žumanjčana vrećica može biti velika za gestacijsku dob, nepravilna, slobodno plutati u gestacijskom mjehuru te kalcificirana. Sve opisano također je povezano s nastankom spontanog pobačaja.

Ako je gestacijska vrećica veća od 25 mm, a ne sadrži žumanjčanu vrećicu ili embrij, također se može smatrati da je riječ o pobačaju. U nekim slučajevima nejasnih podataka o menstruaciji, nespecifične kliničke slike i prisutnosti drugih čimbenika koji mogu ometati postavljanje dijagnoze valja pričekati i ponoviti pregled za otprilike tjedan dana. U slučaju da se jasno vidi embrij koji je veći od 7 mm i pri tome se ne vidi srčana aktivnost, smatra se da je riječ o odumrloj trudnoći.

Terapijski postupci

Žene sa zadržanim pobačajem mogu biti liječene kirurškim načinom (zahvat kiretaže), lijekovima ili se može pričekati da organizam trudnice sam izbaci produkte odumrle trudnoće. Izbor metode liječenja ovisi o mnogočemu, među ostalim, i o željama pacijentice. No, najčešće korišten postupak je zahvat kiretaže.

Kirurško liječenje posebno je korisno za žene koje ne žele čekati da trudnoća prođe spontano ili žele izbjeći iskustvo bola i krvarenja koje može uslijediti nakon uzimanja lijekova. Osim toga, kirurško uklanjanje trudnoće potrebno je za žene s teškim krvarenjem ili infekcijama, a odgađanje liječenja bilo bi vrlo opasno za zdravlje. Neke žene su alergične  na lijekove koji se koriste s ciljem uklanjanja trudnoće, a neke imaju druge bolesti zbog kojih ne mogu koristiti spomenute lijekove ili su pod većim rizikom zbog postojanja drugih bolesti (npr. poremećaj zgrušavanja krvi zahtijeva veći nadzor nad trudnicom).

Na neke čimbenike povezane s pobačajem ne može se utjecati, ali neke je moguće ukloniti ili smanjiti njihov utjecaj. Pozitivan stav žene igra važnu ulogu u smanjenju straha, što će zajedno s pažljivim postupanjem liječnika pridonijeti smanjenju učestalosti spontanog pobačaja.