Prolaps maternice: Koje tegobe nastaju kada je spuštena maternica

Prolaps maternice ili spuštena maternica stanje je u kojem, zbog brojnih čimbenika, dolazi do “klizenja”, odnosno spuštanja maternice kroz rodnicu. Osim što predstavlja velik estetski problem, to stanje može dovesti do razvitka brojnih komplikacija.

Do spuštanja maternice mogu dovesti različita stanja. Prema dostupnoj statistici, najčešće se javlja kod žena u menopauzi, ali može se razviti kod žena bilo koje životne dobi. Fiziološki gledano, riječ je o istrošenosti mišića i ligamenata zdjelice koji tada nisu u mogućnosti pružiti dovoljnu potporu maternici ili drugim organima zdjelice, što uzrokuje njihov prolaps.

Uzroci i simptomi

Neki od čimbenika koji dovode do pretjerane istrošenosti mišića i ligamenata zdjelice su oštećenja tkiva ili intenzivne traume tijekom trudnoće i pri porođaju, gravitacija, gubitak estrogena uslijed menopauze ili nakon nje, izrazito fizičko naprezanje tijekom godina, prirodni gubitak mišićnog tonusa prouzročen starenjem i tumor u zdjeličnoj šupljini.

Kao i kod svakog drugog stanja, početni simptomi razvitka spuštene maternice nisu pretjerano uočljivi i rizični. Zbog toga se prepoznavanje problema i postavljanje odgovarajuće dijagnoze dogodi tek kada dođe do većeg anatomskog prolapsa te izrazitog smanjenja samopouzdanja i kvalitete života.

Simptomi prema kojima možete prepoznati spuštanje maternice su:

• razvijanje kvrge ili izbočine u rodnici koja se može opipati, a može stršati kroz rodnicu
• subjektivni osjećaj težine ili nelagode
• bol u leđima
• otežano pražnjenje stolice
• zadebljanja sluznice vagine
• suhoća vagine
• kronične infekcije i upale
• ulkusi
• urinarna inkontinencija ili zadržavanje urina
• pojačana osjetljivost vaginalnog tkiva, što dovodi do otežanog ili bolnog spolnog odnosa.

Intenzitet simptoma blaži je ujutro, a pogoršava se tijekom dana zbog fizičkog naprezanja te gravitacije.

Četiri stupnja spuštanja maternice

Spuštanje maternice može biti različitog intenziteta, odnosno jačine anatomskih promjena, ovisno o pojavnosti navedenih čimbenika te intenzitetu opterećenja i traume koju mišići i ligamenti zdjelice podnose. Sukladno tome, razlikujemo nekoliko stupnjeva spuštene maternice:

• Prvi stupanj: cerviks, odnosno vrat maternice propao je u gornji dio rodnice
• Drugi stupanj: vrat maternice propao je do razine ulaza u vaginu
• Treći stupanj: vrat maternice nalazi se izvan vagine
• Četvrti stupanj: cijela maternica je izvan vagine.

U početnom stanju bolesti liječenje, u većini slučajeva, nije potrebno. Ali ako prolaps postane iznimno neugodan, do te mjere da ometa svakodnevno funkcioniranje, najčešće je liječenje potrebno. Ono se provodi u mjeri i na način koji odgovara intenzitetu stanja. Vaš će liječnik pratiti razvitak stanja s obzirom na to da zbog intenziteta traume, unatoč provedenim vježbama očuvanja tonusa, dolazi do progresivnog gubitka mišićnog tonusa.

Od Kegelovih vježbi do kirurškog liječenja

U početku se sugerira provođenje Kegelovih vježbi koje, osim jačanja mišića maternice, dovode i do ublažavanja simptoma. Osim toga, postizanje i održavanje odgovarajuće tjelesne težine, kao i umjereno, prihvatljivo izlaganje fizičkim naporima i podizanju teških tereta također mogu blagotvorno djelovati na jačinu mišića. Uz to, prehrana bogata vlaknima olakšava pražnjenje stolice, što dodatno smanjuje napor koji mišići podnose.

Ako se simptomi ne prepoznaju na vrijeme te dođe do razvitka kasnijih stupnjeva stanja, liječenje može biti kirurško ili fizikalno. Vaginalni pesar gumeni je prsten sačinjen od mekanog, umjereno fleksibilnog PVC materijala koji se uklapa u tkivo vagine tako da ne ometa seksualne odnose te da se ne osjeti, a kako bi „držao“ maternicu na mjestu. Iako može biti korišten kao privremeno ili trajno rješenje, lošim odabirom veličine i oblika prstena, kao i neodgovarajućom edukacijom o održavanju prstena, tehnika postavljanja i njegova vađenja, može doći do iritacije vaginalnog tkiva te razvitka čireva.

Kirurškim liječenjem popravljaju se postojeća anatomska oštećenja. Oštećenom tkivu može se pristupiti vaginalnim putem, ali ponekad se preferira i pristup preko abdomena.

Minimalno invazivna laparoskopska kirurgija i histerektomija preporučuju se na temelju individualnih simptoma određenoj skupini žena koje ne bi trebale planirati više trudnoća jer opterećenje izazvano trudnoćom i porođajem poništava postignut učinak.