Podrška na pravi način – kako utješiti prijateljicu nakon spontanog pobačaja

Gubitak željene trudnoće, čak i ako se je dogodio vrlo rano, u prvim danima ili tjednima trudnoće, teško se podnosi. A kada je riječ o vama bliskoj osobi, moglo bi biti da imate problem s traženjem pravih riječi ili čak mislite da je najbolje ništa ne reći.

Ne postoje, naravno, univerzalni savjeti kako razgovarati s onima koji su iskusili spontani pobačaj. Svi se međusobno razlikujemo, pa tako i ne „gutamo“ tugu na isti način – ono što bi odgovaralo jednoj ženi, može biti posve pogrešno za drugu. Pritom se ne smiju zaboraviti i očevi koji također mogu stvoriti čvrstu povezanost s nerođenim djetetom.

Britanska udruga koja pruža podršku ženama i parovima kojima se dogodio spontani pobačaj, „Miscarriage Association“, navela je nekoliko savjeta koji bi mogli biti od pomoći u pružanju utjehe. Pritom napominju da osobe koje se nose s gubitkom trudnoće ponajprije treba slušati, pa se prema tome i ravnati, birati riječi. Pritom su i citirali neke žene s kojima su o toj temi razgovarali.

Razgovor o pobačaju i gubitku trudnoće

„Ne morate imati iskustvo pobačaja ili koristiti neke duboke riječi da biste bili od pomoći. Samo trebate biti iskreni i pitati prijateljicu da vam kaže što biste za nju mogli učiniti“, rekla je Lizzie.

Čak i u najranijim stadijima trudnoće, žena i njezin partner često stvaraju pravu povezanost s njihovim djetetom. Doista može biti teško izabrati riječi utjehe. Međutim, mnogi ljudi kažu da im je pomoglo već i samo razumijevanje njihova gubitka, jednostavno pokazivanje da vam je žao zbog toga što prolaze i da razumijete da im je teško. Moglo bi biti posve dovoljno reći „žao mi je“ ili „Jako mi je žao zbog gubitka vaše bebe“, „To što prolazite sigurno je teško“ ili čak priznati iskreno „Ne znam što bih rekao/rekla“.

Što ne biste trebali govoriti

Ponekad komentari izgovoreni u najboljoj namjeri mogu itekako uznemiriti osobu koja je iskusila spontani pobačaj. Ti komentari nerijetko pokušavaju objasniti ili racionalizirati pobačaj ili ga prikazati u pozitivnom svjetlu. Neki od primjera su „Ne brini, mlada si. Uvijek možeš imati drugo dijete“, „Nije vam bilo suđeno“, „Vjerojatno je tako najbolje“ ili „Barem imate drugu djecu“.

„Ne želim čuti da bilo tko izgovara rečenice koje započinju s ‘barem’: barem si mlada… barem možeš začeti… ili, što mi je najgore, ‘barem još nije bilo pravo dijete’. Sve što sam htjela bilo je da me netko zagrli i prihvati što se dogodilo“, ispričala je Amy.

Ako ne nalazite prave riječi…

Mogli biste podržati dragu vam osobu naprosto tako da budete uz nju i slušate što govori ili, kao što je Amy navela, da je zagrlite – ponekad je to najbolji i najjednostavniji način pružanja utjehe, bolji od riječi. Nažalost, socijalna distanciranost u ovo vrijeme pandemije je takve susrete značajno otežala, no video i obični pozivi ili poruke poput „šaljem ti zagrljaj“ mogu ipak smanjiti taj osjećaj usamljenosti. „Samo sam željela s nekim razgovarati i da me se sasluša“, rekla je Michell.

Mogli biste ponuditi i konkretnu pomoć poput odlaska u kupovinu ili dostave hrane, primjerice kolača kojeg ste za njih ispekli.

Možda biste mogli pomisliti i da je najbolje dati prostor osobama koje su doživjele pobačaj, ne ometati ih neko vrijeme. No one bi se zbog toga mogle osjećati posebno izolirano. Ako niste sigurni što bi za njih bilo najbolje u ovim trenucima, pošaljite im samo poruku kojom im dajete do znanja da mislite na njih.