Neplodnost kod žena: uzroci, dijagnosticiranje i mogućnosti liječenja

Neplodnost je nemogućnost ostvarenja trudnoće nakon 12 mjeseci ili duljeg perioda nezaštićenog, redovitog spolnog odnosa. Unatoč tomu što je češće vežemo uz žene, od neplodnosti mogu patiti i muškarci, a ponekad se problem krije u oba partnera.

U ovom tekstu usredotočit ćemo se na neplodnost kod žena.

Mogući uzroci neplodnosti

Neplodnost može biti primarna ili sekundarna. U primarnoj neplodnosti žena nikada nije uspjela ostvariti trudnoću, dok su žene koje boluju od sekundarne neplodnosti u prošlosti uspjele ostvariti jednu ili više trudnoća.

Neplodnost u žena je najčešće posljedica:

• poremećaja ovulacije, u što se ubrajaju hormonalni i nehormonalni poremećaji,
• endometrioze,
• zdjeličnih priraslica ili opstrukcije jajovoda priraslicama, odnosno fibrozom (ožiljnim tkivom),
• anomalija maternice, uključujući anomalije u građi ili postojanje novotvorina (poput mioma).

Poremećaji ovulacije

Neplodnost, odnosno smanjenje plodnosti fiziološki je dio procesa starenja, pa je dob jedan od bitnih čimbenika koji utječe na ovulaciju. Starenjem i ulaskom u premenopauzu, smanjuje se broj ovulatornih ciklusa, pa je mogućnost prirodne oplodnje manja. Anovulacija je daleko najčešći uzrok neplodnosti, dok su ostali uzroci rjeđe zastupljeni.

Kod žena je ovulacija dobro reguliran događaj koji se odigrava pod promjenom koncentracija hormona spolnih žlijezdi (estrogena i progesterona) te hormona koji reguliraju njihovo izlučivanje (lutein-stimulirajući hormon, LH te folikul-stimulirajući hormon, FSH), a proizvodi ih hipofiza pod nadzorom hipotalamusa, moždanog „hormonskog“ središta. Hipotalamus luči GnRH (engl. gonadotropin releasing hormone) koji potiče oslobađanje gonadotropina (FSH i LH), a koji potom utječu na spolne žlijezde (gonado-) tako što potiču (-tropni) proizvodnju estrogena i progesterona.

Anovulacija i njezini uzroci

Rezultat poremećaja spomenute regulacije jest manjak nekog od hormona, pa se ovi poremećaji zbirno nazivaju hipogonadizam. Hormonski poremećaji dovode do anovulacije (potpunog izostanka ovulacije) ili oligoovulacije (smanjenja broja ovulatornih ciklusa). Kod žene menstruacija može uslijediti i bez ovulacije te su takvi ciklusi anovulatorni i ne dovode do sazrijevanja zrele jajne stanice koja je spremna za oplodnju.

Anovulacija može biti posljedica:

• manjka FSH, LH ili GnRH pa govorimo o hipogonadotropnom hipogonadizmu,
• poremećaja hormona koji ne uključuje direktno hipotalamus ili hipofizu, već druge hormonske sustave (tzv. eugonadotropni hipogonadizam),
• manjka estrogena i progesterona, uz normalnu proizvodnju FSH, LH, GnRH (hipergonadotropni hipogonadizam).

Hipogonadotropni hipogonadizam jest izuzetno rijedak, a nastaje kao posljedica bolesti hipofize ili hipotalamusa (primjerice, u sklopu tumora ovih područja).

Eugonadotropni hipogonadizam najčešće se javlja u sklopu sindroma policističnih jajnika (PCOS) ili poremećaja rada štitne žlijezde (hipo- ili hipertireoidizam). Ovi su poremećaji daleko najčešći uzroci anovulacije.

Nešto rjeđe uzrok može biti i hipergonadotropni hipogonadizam koji nastaje zbog poremećaja na razini jajnika, a javlja se u nekih genetskih sindroma, poput Turnerovog sindroma ili primarne insuficijencije (disfunkcije) jajnika.

Rijedak hormonski uzrok može biti i pojačano lučenje prolaktina, hormona koji potiče stvaranje mlijeka. U fiziološkim uvjetima, anovulacija je dio babinja i perioda tijekom dojenja, no u nekim se bolestima prolaktin može pojačano proizvoditi i izvan tog perioda te tako uzrokovati anovulaciju. Izuzetno rijedak primjer su tumori hipofize koji stvaraju prolaktin u visokim količinama (tzv. prolaktinomi).

Endometrioza kao uzrok neplodnosti

Endometrioza je čest uzrok bolova u abdomenu u reproduktivnoj dobi, ali i bitan čimbenik neplodnosti. Kod blažih stupnjeva endometrioze (stupnjevi I i II), neplodnost je posljedica kontinuirane upale u tkivu reproduktivnog sustava i lučenja proupalnih molekula čime se onemogućava normalno odvijanje oplodnje i/ili ovulacije. U težim je pak slučajevima (stupanj III i IV) neplodnost posljedica stvaranja priraslica i direktnog oštećenja tkiva uslijed patološkog prerastanja endometrijske sluznice.

Priraslice i bolesti maternice

Zdjelične i tubarne priraslice često su posljedica infekcija spolno prenosivim uzročnicima (gonoreja i klamidija) ili upalne bolesti zdjelice (engl. PID – pelvic inflammatory disease). Priraslice otežavaju implantaciju jajne stanice ili onemogućuju oplodnju tvoreći fizičku barijeru.

Bolesti maternice, uključujući dobroćudne (ali i zloćudne) tumore poput mioma velikih dimenzija te anomalije maternice (primjerice, dvoroga maternica), mogu biti uzrok neplodnosti koji također valja isključiti tijekom medicinske obrade.

Dijagnosticiranje neplodnosti

U otkrivanju uzroka neplodnosti potrebno je obraditi oba partnera. U žena obrada uključuje:

• detaljno uzimanje ginekološke i internističke anamneze,
• laboratorijsko određivanje spolnih hormona (uključujući i „muške“ spolne hormone) u pojedinim dijelovima ciklusa i nekih drugih hormona, poput prolaktina i anti-Müllerovog hormona (AMH),
• internističku, odnosno laboratorijsku obradu u kontekstu postojanja poremećaja štitnjače i inzulinske rezistencije,
• bimanualni i ultrazvučni ginekološki pregled,
• uzimanje ginekoloških briseva te
• neke specifične pretrage, poput histerosalpingografije ili folikulometrije.

Potrebu izvođenja pojedinih pretraga odredit će ginekolog na temelju anamneze i nalaza.

Liječenje neplodnosti u žena

Oblik liječenja ovisi o vrsti neplodnosti, a ginekolog će vam izložiti terapijske mogućnosti nakon opsežne obrade.

U slučaju PCOS i inzulinske rezistencije, dijetetske mjere i promjena životnog stila mogu biti od koristi. Drugi načini liječenja neplodnosti uključuju farmakološko liječenje (stimulacijom ovulacije) te druge postupke potpomognute oplodnje (uključujući IVF), a strukturne bolesti, poput priraslica ili endometrioze, mogu se liječiti kirurški.

Treba upamtiti da je neplodnost veliki partnerski izazov, a često i uzrok nezadovoljstva i frustracije. Zbog toga mu treba pristupiti sa strpljenjem, međusobnim poštivanjem te zajedničkim trudnom!