Ne pita za godine: Žene, znate li što je to stresna inkontinencija?
Često se ističe kako je inkontinencija najveći problem u starijoj životnoj dobi, no ne smije se zaboraviti da može uzrokovati probleme i mladim ženama, posebno trudnicama
Neugodan subjektivan osjećaj nemogućnosti suzdržavanja mokraće često je popraćen urinarnim infekcijama koje zahvaćaju mokraćovodnu cijev, mjehur ili bubrege
Inkontinencija je u svakoj dobi neugodna, a pritom i nije riječ o rijetkom zdravstvenom problemu jer se javlja kod 30 posto žena. Činjenica je da više predstavlja emocionalni i socijalni nego zdravstveni problem zbog subjektivne promjene kvalitete života, osjećaja stida zbog nemogućnosti kontroliranja otjecanja mokraće te nelagode pri spolnom odnosu.
Kod mlađih pacijenata inkontinencija često počinje iznenada, nije praćena curenjem te se obično brzo povlači uz minimalnu ili nikakvu terapiju
Istina je i da se pojavnost inkontinencije povećava s godinama, no tih tegoba nisu pošteđene ni osobe mlađe životne dobi, prije svega žene. Naime, jedan od najčešćih oblika inkontinencije je takozvana stresna inkontinencija koja se javlja nakon naglog povećanja tlaka u trbušnoj šupljini pri pojedinim kretnjama ili promjenama položaja tijela. Klinička slika može imati vrlo raznolik i neočekivan tijek, često maskiran bolovima u maloj zdjelici, nelagodnošću tijekom odnosa, popraćen iscjetkom i dizuričnim tegobama (peckanje pri mokrenju).
Inkontinencija je vezana uz česte upale mokraćovodnog sustava koje su znatno češće kod žena zbog anatomije ženskog spolovila i kraće mokraćovodne cijevi nego kod muškaraca, ali i zbog “otegotnih” okolnosti kao što su menstrualno krvarenje, spuštenost prednje i stražnje stijenke rodnice (koje se javljaju nakon trudnoća), promijenjen položaj mokraćovodne cijevi, mehanički potisak na mjehur tijekom trudnoće, njegovo nagnječenje tijekom porođaja, pritisak na mjehur tijekom babinja, ali i tijekom hormonske tranzicije (perimenopauze, odnosno menopauze). Neugodan subjektivan osjećaj nemogućnosti suzdržavanja mokraće često je popraćen urinarnim infekcijama koje zahvaćaju mokraćovodnu cijev, mjehur ili bubrege.
Inkontinencija i uroinfekcije
Žene, odnosno djevojčice u razdobljima kada su u deficitu hormonske aktivnosti (estrogena) sklone su razvoju uroinfekcija popraćenih vulvovaginitisima, odnosno upalama stidnice i rodnice. Upravo je to razlog zašto žene u toj dobi češće pate od uroinfekcija i sklone su njihovu ponavljanju, a moramo imati na umu i da njihovi spolni partneri često “vuku” neodgovarajuće liječene tegobe (kronične upalne promjene prostate) ili prolaze neprepoznato, a predstavljaju izvor zdravstvenih tegoba kod žena.
Tegobe se razlikuju ovisno o dobi pacijentica. Kod mlađih pacijenata inkontinencija često počinje iznenada, nije praćena curenjem te se obično brzo povlači uz minimalnu ili nikakvu terapiju. U tom je slučaju većinom jedan uzrok inkontinencije, za razliku od više čimbenika kod starijih osoba.
Inkontinencija se može podijeliti na prolazne i trajne uzročnike, no uzroci i mehanizmi uglavnom se preklapaju ili javljaju u kombinaciji. Prolazna inkontinencija, kakva se najčešće prepoznaje kod mladih žena, može biti uzrokovana infekcijom, javlja se tijekom zadnjeg tromjesečja trudnoće i neposredno nakon porođaja, uzroci mogu biti i tvrda stolica, korištenje nekih lijekova, hormonski nedostatak i drugo. Trajna inkontinencija je pak posljedica trajnih promjena živaca ili mišića.
Savjeti za svaki dan
Takozvanim malim svakodnevnim ritualima i načinom života možemo poboljšati regulaciju mokrenja. U tome nam mogu pomoći:
- izbjegavanje unosa tvari koje potiču mokrenje: kofein, alkohol, ljuta hrana, kisela hrana i umjetna sladila;
- redukcija tjelesne težine i tjelovježba radi treninga mjehura. Ovaj trening sastoji se od dvije komponente – mokrenje u određenim razmacima tijekom dana te pokušaji voljne kontrole naglog nagona na mokrenje. Cilj ovog treninga je produljiti razdoblja između dva mokrenja. Normalno je ići mokriti svaka tri do četiri sata tijekom dana, kao i da se starije žene bude najviše jednom tijekom noći zbog mokrenja;
- Kegelove vježbe – uključuju jačanje mišića koji su odgovorni za kontrolu bježanja mokraće. Sastoje se u stezanju mišića kao da želite stisnuti prst koji je postavljen u rodnicu. Mišiće treba zadržati stisnutima 8 do 10 sekundi i tada ih opustiti. Opuštanje mišića tijekom vježbe je jednako važno kao i stezanje! Potrebno je izvesti takvih 8 do 12 stezanja i opuštanja tri puta svaki dan, ali ne rjeđe od tri do četiri puta tjedno. Vježbe treba provoditi kontinuirano barem 15 do 20 tjedana;
- pravilna prehrana kojom se izbjegava zatvor koji može pogoršati učestalost mokrenja i urgenciju. Povećanje unosa ostatnih vlakana ili preparata s ostatnim vlaknima između 20 do 30 g na dan može pomoći pri regulaciji dinamike stolice.
Ostale mogućnosti liječenja
Kod nekih su žena simptomi urgencije toliko jako izraženi da je potrebna farmakološka terapija radi regulacije dinamike mokrenja. Na tržištu postoji više vrsta lijekova koji su danas dostupni u liječenju urgencije i urgentne inkontinencije, poput solifenacina, oksibutinina, tolteridona, fesoterodina i drugih. Lijekovi utječu na glavni mišić koji je odgovoran za pražnjenje mjehura tako što ga smiruju. Važno je naglasiti da se terapija mora provoditi uz nastavak treninga mjehura te regulacijom stila i načina života.
Od ostalih terapeutskih mogućnosti spomenimo i korištenje Botulinum toksina A (botoks) koji uzrokuje privremenu paralizu mišića radi smanjenja simptoma urgencije kod žena koje nisu imale dobar učinak drugih lijekova. Zbog neugodnog načina primjene, odnosno injiciranja samog preparata u mjehur, botoks se ne preporučuje za široku upotrebu.
Vanjska magnetska inervacija je pak stimulacija mjehura i mišića dna zdjelice sjedenjem u magnetskom polju, a tu je i električna stimulacija kojom se mjehur stimulira posebnim elektrodama. Električna stimulacija može se izvoditi ambulantno ili kirurškim pristupom, a koristi se samo u posebnim slučajevima.
Vaginalni pesari još su jedan način liječenja inkontinencije. Riječ je o savitljivim prstenovima različitih veličina od silikona ili gume koji se postavljaju u rodnicu te mogu smanjiti bježanje mokraće zbog stresne inkontinencije. Mogu se koristiti uz redovitu kontrolu kod žena koje ih dobro podnose ili nisu sklone operaciji. Toaleta rodnice i pesara treba se učiniti svakih tri do šest mjeseci uz apliciranje preparata za održavanje vlažnosti rodnice.
Kirurškom liječenju pristupa se tek nakon zadovoljavanja pojedinih uvjeta (ako žena više ne planira trudnoću). Postoji niz kirurških tehnika u slučaju stresne inkontinencije kojima se postiže dobar i dovoljno trajan učinak. Postojanje niza kirurških metoda zapravo je pokazatelj da nijedna metoda nije savršena i svaka od njih nosi svoje rizike, komplikacije, dobrobiti i mogućnost da bude neuspješna.