Najčešći urološki problemi kod žena

Poput svih dijelova našeg tijela koji funkcioniraju poput savršenog i složenog mehanizma, takva je priča i s mokraćnim sustavom. Mokraćni se sustav sastoji od uretre, bubrega, mjehura i mokraćovoda, a u tom se sustavu proizvodi, pohranjuje i eliminira urin iz tijela.

Bubrezi stvaraju urin te ga prenose u mjehur putem cjevčica uretera. Kada se mjehur napuni urinom (mokraćom), mozak prima signale i opušta mišiće mjehura, oslobađajući urin kroz uretru i prazneći ga iz tijela.

Ponekad negdje u tom sustavu dođe do „kvara“, odnosno poremećaja, a takvim su tegobama posebice podložne žene.

Najčešće tegobe mokraćnog sustava kod žena

Uobičajena stanja mokraćnog sustava u žena uključuju:

• infekcije mjehura ili urinarnog trakta,   
• inkontinenciju, odnosno skupinu problema s kontrolom mokraćnog mjehura koji mogu uzrokovati nekontrolirano curenje mokraće,
• intersticijski cistitis, odnosno stanje koje uzrokuje bolnu upalu u mjehuru,
• preaktivan mokraćni mjehur; to je stanje koje uzrokuje česte nagone za mokrenjem, čak i kada mjehur nije pun,
• zadržavanje (retencija) urina, odnosno stanje kada se mjehur ne prazni pravilno dok mokrite.

Infekcije mokraćnog sustava jedna su od najčešćih bolesti genitourinarnog sustava kod žena i češće su nego u muškaraca. Jedan od razloga je vrlo kratka cijev uretre, pa zato bakterije s područja čmara i debelog crijeva vrlo lako dođu do uretre. Infekcije mokraćnog sustava pogađaju do 15% žena svake godine, a kod više od 25% žena koje su već imale infekciju, ona će se ponoviti.

Cistitis: bolna upala mjehura

U ovoj kategoriji infekcija za izdvojiti je cistitis, odnosno upalu mjehura. Najvažniji čimbenici rizika za akutni cistitis kod mladih žena su anamneza prethodnih epizoda cistitisa i česta ili nedavna spolna aktivnost. Relativni izgledi za akutni cistitis povećavaju se tijekom 48 sati nakon spolnog odnosa. Stoga je neophodno da se vodi računa o higijeni i, po mogućnosti, da se tuširaju oba partnera prije i poslije spolnog odnosa.

Da bi se vidjelo kolika je upala, važno je napraviti barem test traku na urin, a po mogućnosti pregledati urin u laboratoriju. U idealnom slučaju, dobro bi bilo napraviti i urinokulturu. 

Razlika koju moramo poznavati: cistitis vs. pijelonefritis

Dijagnostika urinarnog infekta je bitna jer cistitisi u određenim slučajevima mogu prijeći u pijelonefritis što je vrlo ozbiljno stanje.

Simptomi cistitisa:

• učestalost mokrenja (prosječna osoba mokri šest puta dnevno),
• dizurija – nelagoda kod mokrenja,
• hitnost – potreba za neodgodivim mokrenjem,
• hematurija – krv u mokraći,
• suprapubična bol (bol iznad stidne kosti),
• promjena mirisa urina.

Simptomi akutnog pijelonefritisa:

• vrućica,
• povraćanje,
• bol ili osjetljivost slabina.

Kod akutnog pijelonefritisa simptomi obično počinju brzo.

Prevencija urinarnih infekcija

Mjere koje možete poduzeti kako biste smanjili rizik od infekcije su:

• Koristite higijenske uloške umjesto tampona te ih često mijenjajte.
• Tuširajte se umjesto kupanja te izbjegavajte pjene i sapun, osobito one koje sadrže parfeme.
• Održavajte svoje genitalno područje čistim.
• Pored tuširanja, preporučuje se mokrenje prije i poslije seksualne aktivnosti. Od koristi je i ispijanje dvije čaše vode nakon seksualne aktivnosti kao pomoć u mokrenju.
• Nakon obavljanja nužde, obrišite se od naprijed prema natrag.
• Izbjegavajte uske hlače.
• Nosite pamučno donje rublje.
• Pijte općenito puno tekućine, 2 do 4 litre svakodnevno. Nemojte piti tekućine koje iritiraju mjehur, poput alkohola i kofeina.

Pretjerano aktivan mokraćni mjehur

Pretjerano aktivan mokraćni mjehur je vrlo neugodna  kombinacija simptoma koji mogu uzrokovati češće mokrenje, nekontrolirane nagone za mokrenjem, inkontinenciju i mokrenje noću. Ova pojava se javlja kod žena već od 45. godine života, dok se kod muškaraca javlja najčešće nakon 65.

Najčešći uzroci su ozljeda u predjelu trbuha, oštećenje živaca, šećerna bolest, uvećana prostata,  alkohol, pića s kofeinom te diuretici mogu pridonijeti razvoju hiperaktivnog mjehura, kao i povećana tjelesna težina, a kod žena se javlja češće zbog nedostatka estrogena u menopauzi. Neredovito pražnjenje crijeva također može dovesti do hiperaktivnog mjehura.

Za dijagnozu hiperaktivnog mokraćnog mjehura se koriste osnovne laboratorijske pretrage, urinokultura, ultrazvuk te cistoskopija, a ponekad i CT.

Higijensko dijetetske mjere su najučinkovitije u zbrinjavanju hiperaktivnog mjehura, posebice vježbe za jačanje zdjeličnih mišića (Kegelove vježbe). Preporučuje se i trening mjehura, odnosno odlazak u WC u točno određeno vrijeme. Lijekove će eventualno propisati urolog nakon pretraga i nedovoljnog učinka higijensko-dijetetskih mjera. 

Intersticijski cistitis

Intersticijski cistitis je kronično, bolno stanje za čiju dijagnozu i liječenje treba jako puno vremena i strpljenja osobito zato što ne postoji specifični test za potvrdu dijagnoze. Zato se vrlo često do dijagnoze dolazi isključivanjem drugih stanja.

Genetski i imunosni poremećaji, rekurentne bakterijske infekcije i disfunkcija dna zdjelice mogući su čimbenici koji mogu dovesti do ovog stanja. Uobičajeni simptomi su pretjerano učestalo mokrenje, nagon za mokrenjem i bolovi u uretri, mjehuru ili zdjelici.

Liječenje je podijeljeno u pet faza, od promjene načina života preko davanja injekcija do operacije.

Inkontinencija mokraće

Inkontinencija mokraće je najneugodnije stanje jer dovodi do velikog smanjenja kvalitete života te se uglavnom ne može liječiti, već se radi na smanjenju tegoba. Posljedice se mogu umanjiti korištenjem uložaka i/ili pelena. Postoji niz uzroka inkontinencije te je stoga potreban multidisciplinarni pristup rješavanju problema, od higijensko dijetetskih mjera, korištenja pelena/uložaka, pa do (vrlo rijetko) operacija.