INTERVJU, prim. dr. Čičin-Šain: Mišiće zdjelice treba marljivo vježbati

Inkontinencija je zdravstvena tegoba čija učestalost s godinama kod žena raste. U mlađoj životnoj dobi s tim će se problemom suočiti između 3 i 17 posto žena, da bi do menopauze, a posebno u zlatnim godinama, njihov broj znatno porastao.

Pa ipak, iako je manji broj mlađih žena s inkontinencijom, s obzirom na to da rade, bave se raznim aktivnostima, izlaze u društvo te su općenito aktivne, teškoće u kontroli mokrenja mogu im uvelike smanjiti kvalitetu života.

O inkontinenciji i njezinu liječenju razgovarali smo s prim. dr. Daliborom Čičin-Šainom, specijalistom urologije, poznatim i priznatim stručnjakom s višegodišnjim kliničkim iskustvom iz Poliklinike Urocentar.

ADIVA: Traže li mlađe žene u slučaju inkontinencije pomoć liječnika ili je to problem koji zanemaruju?

Upravo su mlađe žene sklonije tražiti pomoć za razliku od starijih. U dobi od 70 i 80 godina prevalencija inkontinencije je 25 do 30 posto, dakle mnogo je više pacijentica nego u skupini mlađih žena. No kod starijih ljudi inkontinencija često nije klinički važna pa oni nisu skloni tražiti savjet specijalista. Naime, oni se zadržavaju kod kuće, malo se kreću, a toalet im je blizu. Za osobe koje su teško bolesne, odnosno nepokretne, pomoć su pelene za odrasle. No mlade žene zanimaju dugoročna rješenja.

ADIVA: Koji su najčešći uzroci inkontinencije kod mlađih žena?

Tu bih istaknuo čimbenike kao što su veći broj porođaja te karakteristike porođaja (lagan ili težak, posebno je li dijete bilo veliko, što povećava šanse za oštećenja mišića). Treći je faktor pretilost jer se povećava pritisak na dno zdjelice, guraju se maternica i mokraćni mjehur van. I posljednji čimbenik je fizička neaktivnost. Žene koje su aktivnije, bilo da se bave rekreativno ili profesionalno sportom, imaju i puno manju šansu za inkontinenciju.

ADIVA: Od čega prvo krećete u postavljanju dijagnoze?

Treba znati da inkontinencija može biti posljedica još dviju bolesti – upale mjehura i karcinoma mjehura. To je najvažnije što se u prvom koraku mora isključiti. Potom utvrđujemo o kojem stupnju, odnosno vrsti inkontinencije je riječ, statičkoj kod koje dolazi do istjecanja manjih količina pri naporu, naprezanju, odnosno pritisku, ili urgentnoj, kod koje osoba ne stigne do toaleta, odnosno osjeća neodgodivu nuždu. Može biti i miješani tip. O svemu tome ovisit će i način liječenja.

Žene koje su aktivnije, bilo da se bave rekreativno ili profesionalno sportom, imaju i puno manju šansu za inkontinenciju

ADIVA: Kod mnogih bolesti ističe se potreba za pravodobnim liječenjem. Vrijedi li isto pravilo za inkontinenciju, odnosno hoće li se stanje pogoršati ako se ignorira?

Pogoršanje je izvjesno jer, kao što je istaknuto na početku, učestalost problema raste s godinama, a primarni je uzrok u slabljenju mišića. Ako se ništa ne čini po tom pitanju, inkontinencija neće nestati. Pritom treba reći da se blaži oblici inkontinencije mogu vrlo uspješno riješiti onime što možemo popularno nazvati „pill-free“ terapija, dakle mjerama koje ne podrazumijevaju uzimanje lijekova.

ADIVA: Koje su to mjere?

Prije svega, spomenimo vrlo učinkovite Kegelove vježbe kojima se jačaju skupine mišića koji sudjeluju u mokrenju i obavljanju stolice. Nažalost, problem je što žene počnu vježbati s puno entuzijazma, no brzo odustanu ili su neredovite u treningu. Dakle, da bi Kegelove vježbe bile uspješne, moraju se provoditi redovito. Potom je tu i autogeni trening, odnosno vježbe mjehura koje se sastoje u tome da se mokri u pravilnim vremenskim razmacima, a ne tek kada se osjeti potreba. To može biti svakih sat, sat i pol. Osim toga, potrebne su promjene u svakodnevnom ponašanju – ne treba piti puno tekućine, posebno navečer prije spavanja. U hrani pak treba izbjegavati iritanse mjehura kao što su kofein, alkohol, gazirana pića ili citrusi. Preporučuje se i prilagoditi prehranu radi reguliranja stolice jer treba izbjeći zatvore, odnosno naprezanja. To se može postići unosom namirnica bogatih vlaknima, a mogu pomoći i prirodni preparati. Žene koje puše trebale bi prestati ili barem smanjiti broj cigareta kako bi se izbjegao pušački kašalj. I svakako je važno, neovisno o tome o kojoj je inkontinenciji riječ, regulirati tjelesnu težinu jer teška crijeva stvaraju pritisak na maternicu i mjehur. S druge strane, smanjenje tjelesne težine utjecat će i na veću uspješnost operacije, ako ona bude potrebna.

ADIVA: Kako se liječe teži oblici inkontinencije?

Ako je riječ o mješovitom tipu ili urgentnoj inkontinenciji, prvi su korak tablete koje dijelimo u dvije osnovne grupe – antikolinergici i blokatori muskarinskih receptora. I jedna i druga skupina lijekova smanjuju podražljivost i kontrakcije mišića mjehura, odnosno smiruju mjehur. Uzimanjem lijekova stanje se može drastično popraviti, no problem je što se lijek mora uzimati dugotrajno i svakodnevno. S druge strane, ti lijekovi mogu imati određene nuspojave koje su nekim pacijenticama neprihvatljive kao što su relativno česte suhoća ustiju i neredovita stolica ili pak rjeđe dvoslike. Postoji i treći lijek za stresnu inkontinenciju iz skupine serotoninskih inhibitora (duloksetin), no riječ je o antidepresivu koji je potrebno uzimati s oprezom i pod nadzorom liječnika zbog mogućih nuspojava poput psihičkih smetnji.

ADIVA: Posljednja opcija su operativni zahvati?

Ako lijekovi ne urode plodom, najprije će se pokušati s minimalno invazivnim metodama, odnosno injekcijama botoksa u područje vrata mjehura ili pak injekcijom kolagena kako bi se zadebljala mokraćna cijev. Ženama u menopauzi kod kojih dolazi do atrofije stijenke vagine i mokraćne cijevi, mogu se propisati vaginalete s estrogenima, ali samo pod uvjetom da nemaju karcinom dojke. Naime, premda se vaginalete slabo resorbiraju u krvotok, da bi mogle imati sistemski učinak, ako je rak dojke dokazan, ne preporučuje se ovaj oblik terapije. Moguć je i zahvat laserom kojim se stimulira kolagen radi podizanja vrata mokraćnog mjehura, potom postoji mogućnost i terapije radio frekventnim valovima kod blažih i srednjih tipova stresne inkontinencije. No danas su sling metode kojima se podiže vrat mjehura zlatni standard koji će se primijeniti ako nijedna druga metoda ne funkcionira. Tendencija je da se taj zahvat izvodi ambulantno u obliku jednodnevne kirurgije s minimalnom anestezijom, a uspješnost je u prvim godinama oko 80 posto. Otvorene kirurške metode kojima se podiže vrat mjehura imaju najbolje i najdugotrajnije rezultate, no riječ je o invazivnim zahvatima.

ADIVA: Postoje li učinkovite mjere prevencije inkontinencije?

Najbolje što se može učiniti jest paziti na tjelesnu težinu, fizičku aktivnost te svakako kontrolirati šećer, posebno u trudnoći kada treba pripaziti na težinu djeteta. Pojave li se neželjene kapi, potrebno je potražiti savjet i slijediti preporuke stručnjaka.