Gljivične infekcije i bakterijska vaginoza u žena

Spolno prenosivim bolestima se smatraju one bolesti koje imaju veliku vjerojatnost širenja među ljudima zbog spolnog ponašanja. Putevi uključuju vaginalni, oralni i analni spolni odnos. U prošlosti se uglavnom govorilo o bolestima, no današnji, sve češće korišteni termini uključuju riječ upala, kako bi pokazali i mogućnost samo prijenosa bolesti, bez obolijevanja. 

Spolno prenosive bolesti mogu biti uzrokovane:

• bakterijama,
• gljivama,
• virusima,
• parazitima te
• protozoama.

Rizik za obolijevanje je različit s obzirom na spol, pa žene imaju uglavnom veće izglede za obolijevanje od muškaraca. S obzirom na način širenja bolesti, istraživanja su pokazala kako su čimbenici rizika vezani uz ponašanje pojedinca.

Candida je odgovorna za oko 90% svih gljivičnih infekcija donjeg spolnog sustava žene

Gljivične infekcije

U spolnom sustavu žene često se nakon uzimanja antibiotika poremeti ravnoteža bakterijskih mikroorganizama te poraste broj gljiva. Bakterije i gljive se natječu za preživljavanje u rodnici žene te ako se primjenjuju antibiotici koji djeluju na bakterije, ali ne i na gljive, logično je da će gljive nesmetano rasti te će njihov broj porasti i početi stvarati simptome gljivične upale. 

Jedan od najčešćih gljivičnih uzročnika koji u spolnom sustavu žene uzrokuje upalu je Candida albicans, a upalno stanje s većim brojem gljiva Candide nazivamo kandidijaza. Candida je odgovorna za oko 90% svih gljivičnih infekcija donjeg spolnog sustava žene. Po nekim registrima 25-50% žena ima Candidu prisutnu u donjem spolnom sustavu, ali bez ikakvih simptoma upale. Od četiri žene samo jedna u prosjeku neće imati kandidijazu do svoje menopauze. Zbog nedovoljne inhibicije rasta kandide laktobacilioma (kojih je zbog antibiotske terapije u manjem broju), javlja se upala rodnice. Premda kandidijaza uglavnom nije česta prije i poslije generativne dobi, ako se tada javi, redovito bude teža za izlječenje, te su brojniji povrati bolesti. Smatra se samostalnim uzročnikom upale stidnice i rodnice, ali se ne smatra spolno prenosivom bolešću jer se svega jedan od deset partnera inficira tijekom nezaštićenog spolnog odnosa.

Postavljanje dijagnoze

Kandidijazu ćemo dijagnosticirati ispitivanjem anamneze u kojoj se dobiju podaci o svrbežu i žarenju. Ginekolog će u slučaju kandidijaze pronaći blagi edem, crvenilo i plakove, a iscjedak će biti bijele boje, konzistencije svježeg sira, uglavnom bez mirisa te niskog pH. Uzorak iscjetka se stavlja u posebno hranilište, ali se s liječenjem često počinje i prije dobivanja rezultata analize. Opravdanje za ovakav postupak se pronalazi u tipičnoj kliničkoj slici.

Kandidijazu ćemo dijagnosticirati ispitivanjem anamneze u kojoj se dobiju podaci o svrbežu i žarenju

Američki istraživači iz Georgie ispitivali su sposobnost žena za samodijagnozom bolesti, no od 600 žena svega 11% je uopće prepoznalo svoje simptome. Nešto uspješnije bile su ispitanice koje su već od prije imale slične epizode bolesti (oko 35% ispitanica je bilo uspješno u samoprocjeni). Zaključak je da je svakako potrebno kontaktirati nadležnog ginekologa radi pravovremenog otkrivanja i liječenja bolesti te daljnje prevencije. U slučaju gljivične upale, neka od stanja koja se mogu uklopiti naizgled sličnim simptomima su reakcije preosjetljivosti na neke tvari, alergijske ili kemijske reakcije te kontaktni dermatitis.

Liječenje

Liječenje kandidijaze se provodi u svrhu olakšavanja simptoma. Postoje jednostavne i komplicirane upale, a koje su temeljene na podacima o učestalosti ponavljanja upale, intenzitetu kliničke slike, uzročniku i stanju inficirane osobe – domaćina. Nekomplicirane (jednostavne) infekcije obično prođu uz liječenje za nekoliko dana. Komplicirane infekcije zahtijevaju malo dugotrajnije liječenje, ali i one prolaze u prosjeku za dva tjedna.

Najčešći lijek, tj. antimikotik u liječenju kandidijaze je flukonazol. U slučaju trudnoće primjenjuju se lokalno klotrimazol ili mikonazol, s obzirom na činjenicu kako je oralna upotreba azola tijekom trudnoće kontraindicirana. Liječenje antimikoticima u slučaju recidiva je kombinirano, uključuje lokalnu i sistemsku terapiju. U žena u kojih se česće ponavlja gljivična infekcija, uz antimikotsku terapiju se preporučuje i uklanjanje rizičnih faktora koji dovode do češćeg obolijevanja.

>>Papa test u medicinsku praksu uveo je doktor Papanicolau, po kojemu je test i dobio ime, pedesetih godina prošloga stoljeća. Od tada se primjenjuje kao medicinska metoda koja je korisna u ranom otkrivanju spolnih bolesti kod žena.<<

Bakterijska vaginoza

Jedan od najčešćih razloga pojačanog vaginalnog iscjetka u žena reproduktivne dobi je bakterijska vaginoza. Ona nazivom ne predstavlja upalno stanje. Riječ je o porastu broja patogenih bakterija. Dominira slika smanjenog broja laktobacila (bacila koji se smatraju pripadnicima normalne flore rodnice) i porast broja ostalih mikroorganizama, pogotovo Gram negativnih anaeroba. Najčešće se izoliraju Gardnerella vaginalis, Prevotella species, Porphyromonas species, Bacteroides species, Peptostreptococcus species, Mycoplasma hominis, Ureaplasma urealyticum i Mobiluncus species. Smanjenjem broja laktobacila (koji proizvode mliječnu kiselinu), pH raste te je omogućen rast ostalim bakterijama. Epidemiološka istraživanja govore u prilog spolnom načinu prijenosa bakterijske vaginoze, naročito u ženskoj homoseksualnoj populaciji, ali i spolnom odnosu u vrijeme trajanja menstruacije.

Simptomi izostaju u većine žena. Prisutni simptomi uključuju:

• žarenje i svrbež,
• pojačan vaginalni iscjedak neugodna mirisa ribe.

U iscjetku se obično nalazi sluz, gnoj, katkada i krv. Svrbež i žarenje također su karakteristični znakovi lokalne upale spolnog sustava. Upalne promjene stidnice su lako uočljive, uz evidentno crvenilo, edem, eflorescencije u obliku vezikula ili pustula, te ulceracija, gnojne naslage itd., što ovisi o uzročniku i razvojnoj fazi bolesti.

U liječenju bakterijske vaginoze često se primjenjuju probiotici kako bi se podržala ili obnovila normalna vaginalna flora

Postavljanje dijagnoze

Postoje određeni kriteriji koji moraju biti zadovoljeni kako bi se postavila dijagnoza bakterijske vaginoze. Kultiviranje nema smisla jer ne postoje bakterije čijim bi se porastom postavila dijagnoza bakterijske vaginoze. Jedino bi se mogla izdvojiti G. vaginalis koja je u većem broju zastupljena u iscjetku žena s bakterijskom vaginozom. No, isto tako je se može pronaći i u do 60% asimptomatskih žena. Također postoje pretrage DNA za brže potvrđivanje G. vaginalis.
Bakterijska vaginoza je povezana s većom učestalosti klamidijskih i gonokoknih upala. Također je učestalija u žena sa zdjeličnom upalnom bolesti, ali nije jasno je li ovo stanje nezavisni čimbenik rizika za nastanak zdjelične upalne bolesti.

Liječenje

U liječenju bakterijske vaginoze često se primjenjuju probiotici kako bi se podržala ili obnovila normalna vaginalna flora. Smatra se kako bi svaka žena u generativnom razdoblju dva puta godišnje mogla koristiti neke od probiotskih preparata kako bi se održala normalna vaginalna flora.