Dr. Dino Markovina: „Inkontinencija se u većini slučajeva može izliječiti ili ublažiti“

Urinarna inkontinencija česta je tegoba koja, kao što se često ističe, uvelike narušava i kvalitetu života. Naime, nerijetko narušava psihičko zdravlje te može dovesti čak do depresije, anksioznosti, socijalne izolacije, kao i smetnji kod spolnog odnosa.

O toj smo temi razgovarali s Dinom Markovinom, dr. med., specijalistom ginekologije i stručnim suradnikom šibenske Poliklinike Gemini s bogatim iskustvom na području urinarne inkontinencije.

Prema vašem iskustvu, koje su najčešće vrste inkontinencije kod žena?

Kod urinarne inkontinencije najčešća je podjela na dvije osnovne vrste – stresnu i urgentnu inkontinenciju, a viđamo i miješanu inkontinenciju koja sadrži elemente obiju vrsta. Od onih koje su rjeđe, spomenimo prelijevajuću te onu koja nastaje kao posljedica uzimanja nekih lijekova ili je pak prisutna kod nekih duševnih stanja.

Što biste rekli da je najvažnije za učinkovito liječenje te tegobe?

Ono što smatram najvažnijim jest da nam se pacijentica obrati za pomoć pravodobno, što zna biti i u ranim četrdesetim godinama. No ženama je neugodno, još ih je sram razgovarati o tome, pa se tema najčešće otvara tek kada dođe do čestih urinoinfekcija koje prate inkontinenciju.

Što biste rekli, pridržavaju li se vaše pacijentice naputka o važnosti Kegelovih vježbi?

I kada preporučujemo Kegelove vježbe, ženama je često neugodno. No one mlađih generacija su upućenije, na internetu su dostupne brojne informacije, što savjetovanje čini jednostavnijim. Osim toga, preporučio bih maleni uređaj koji je dostupan i kod nas na tržištu, a koji olakšava njihovo izvođenje. Koristan je i u prevenciji i u liječenju inkontinencije.

Kakva je povezanost šećerne bolesti i inkontinencije? Kako se tim pacijentima može pomoći?

Pitanje inkontinencije kod pacijenata s dijabetesom još je otvoreno. Istraživači iz različitih zemalja proučavaju taj problem provodeći različite ankete i studije. Nakon višegodišnjeg istraživanja otkriveno je da je urinarna inkontinencija kod dijabetičara urgentna. Ona se može vidjeti ne samo kod sredovječnih i starijih pacijenata, nego i kod male djece s dijabetesom. U slučaju da dijete odlazi na toalet više od šest puta na dan, i to bez razloga, treba potražiti pomoć endokrinologa.

Kod kojih tipova inkontinencije se propisuju lijekovi i o kojim je terapijama riječ?

Inkontinencija mokraće u većini se slučajeva može izliječiti ili barem ublažiti. Ako je prouzročena infekcijom, liječnik će vam propisati terapiju antibioticima. U liječenju inkontinencije koriste se razni lijekovi čiji izbor ovisi o vrsti inkontinencije, a terapija se kreira individualno.

Tako se za stresnu inkontinenciju mogu propisati pseudoefedrin, efedrin ili fenilpropanolamin, za ublažavanje nehotičnog stezanja mišića mjehura, karakterističnog za hitnu inkontinenciju, liječnik može propisati propantelinski bromid ili oksibutininski klorid, u liječenju urgencije i urgentne inkontinencije koriste se solifenacin, oksibutinin, tolteridon i drugi. Važno je naglasiti da se terapija lijekovima mora provoditi uz nastavak treninga mjehura, a lijekovi se mogu uzimati privremeno do smanjenja simptoma urgencije ili trajno ako je potrebno.

Koristi li se i botoks u liječenju?

Botulinum toksin A proizvod je bakterija koji uzrokuje privremenu paralizu mišića. Postoje istraživanja u kojima se on koristio za smirivanje mišića mokraćnog mjehura radi smanjenja simptoma urgencije kod žena koje nisu imale dobar učinak drugih lijekova. Zbog načina primjene, injekcija u mjehur, ne preporučuje se za širu upotrebu, kao i zbog mogućih nuspojava koje su ipak prolazne.

Što još postoji, uz uloške i pelene, što bi nam moglo pomoći kod nekontroliranog istjecanja mokraće?

Kod inkontinencije je iznimno važno održavanje higijene te da dolazi do što manje urinoinfekcija, a pomoć stiže i iz prirode kao što su bijeli sljez, čajna mješavina obične breze, ljekovite kadulje i zimzelene medvjetke ili pak obična borovnica. U časopisu Obstetrics & Gynecology objavljeno je i istraživanje o utjecaju vitamina D na pojavu inkontinencije mokraće.

Rezultati su pokazali da žene koje imaju niske vrijednosti vitamina D u krvi (manje od 30 ng/ml) pokazuju 170% veći rizik za pojavu urinarne inkontinencije u odnosu na one s većim vrijednostima tog vitamina. Nedostatak vitamina D može dovesti do oštećenja mišića zdjelice potrebnih za kontrolu funkcije mokrenja.

Može se pročitati da u liječenju inkontinencije može pomoći i takozvana rejuvenacija vagine. O čemu je riječ?

Obnova tkiva, rast novih stanica, bolja prokrvljenost i osjetljivost pri spolnom odnosu samo su neki od osnovnih rezultata takvog pomlađivanja rodnice. Iako se o tome malo govori u javnosti, već je godinama lasersko pomlađivanje rodnice vrlo tražena metoda poboljšanja spolnog užitka, premda joj to nije ni jedina ni primarna namjena.

Naime, kandidatkinje za rejuvenaciju vagine mogu biti sve one žene koje imaju problem s urinarnom inkontinencijom, česte bolove i peckanje u vagini, bolan spolni odnos i sve druge atrofične tegobe koje posebno pogađaju žene koje su više puta rodile, one u perimenopauzi i menopauzi, ali i sve one koje su zbog različitih razloga pod hormonskom terapijom.

Navedeni postupak već se otprije uspješno koristi u ortopedskim i sportskim tretmanima, kao i u oftalmologiji, stomatologiji te estetskoj medicini, a odnedavno je u upotrebi i u ginekologiji. Cijeli postupak traje samo dvadesetak minuta, a kako je riječ o vlastitoj krvi pacijentice, ne postoji mogućnost nuspojava ni kontraindikacija.

Što biste preporučili za prevenciju inkontinencije?

Dodatne preventivne mjere uključuju izvođenje vježbi i kad nema naznaka inkontinencije. Vježbe, među ostalim, utječu i na bolji seksualni užitak žena. Preporučuje se i izbjegavanje iritirajućih tvari za mjehur i mokraćnu cijev kao što su prevelike količine alkohola ili kave, cigarete (posebno ako izazivaju kašalj) te diuretici, beta-blokatori, antidepresivi i antihistaminici. Pritom, naravno, treba naglasiti da se lijekovi nipošto ne ukidaju samoinicijativno nego se terapija regulira u dogovoru s liječnikom.