Celijakija utječe na kvalitetu života, ali i na djelotvornost lijekova

Celijakija je kronično stanje u kojem se javlja nenormalni imunosni odgovor stanica sluznice crijeva na prisutnost glutena u hrani, zbog čega se razvija upala crijeva, nastaju probavne smetnje, ali i utjecaj na druge organe.

Gluten je bjelančevina koja se nalazi u žitaricama pšenici, raži, ječmu i piru te u manjim količinama i u zobi. Gluten je također sastojak mnogih industrijskih proizvoda, od prehrambenih do kozmetičkih. Celijakija se teško otkriva, za pravi dokaz je potrebno napraviti biopsiju sluznice tankog crijeva jer nalaz kojim nije potvrđena prisutnost antitijela u krvi nije potvrda nepostojanja bolesti.

Znatan je broj oboljelih kod kojih ne postoje prepoznatljivi simptomi celijakije, nego se javlja niz drugih simptoma

Često se celijakija pogrešno dijagnosticira kao sindrom iritabilnog crijeva, upalna bolest crijeva, GERB (gastroezofagealni refluks), virusni gastroenteritis, bolest žuči ili čak sindrom kroničnog umora ili intolerancija na laktozu.

Klinička slika celijakije

Razlikuje se nekoliko tipova bolesti: tiha, atipična i tipična. Osobe oboljele od tipične celijakije najčešće razvijaju primjetljive probavne smetnje, kao što su izrazita nadutost, obilne stolice i proljevi, gubitak teka i tjelesne mase.

No, znatan je broj oboljelih kod kojih ne postoje prepoznatljivi simptomi celijakije, nego se javlja niz drugih simptoma. Naime, uslijed nedovoljne apsorpcije hrane, zbog upale crijevne sluznice, stradaju drugi organi te bolesnici često ostaju neprepoznati ili se liječe od neke sasvim druge bolesti, čiji je simptom dominantan.

Nedovoljna apsorpcija uključuje i potrebne vitamine i minerale te je u oboljelih čest nedostatak vitamina topivih u mastima: A, D, E i K te vitamina B skupine i minerala: željeza i kalcija. To se očituje različitim anemijama, bolestima kostiju, a česti su i dermatitisi, upale sluznice usta (stomatitis), upale osrčja (perikarditis) ili neke psihičke smetnje kao što su poremećaji ponašanja, depresija i anksioznost. U oboljelih od celijakije češće su prisutne i neke druge bolesti povezane s imunosnim sustavom, kao što su autoimuni tireoiditis, hepatitis, Crohnova bolest, psorijaza ili primarna bilijarna ciroza.

Jedini lijek: gluten free

Lijek za celijakiju ne postoji, a liječenje se provodi izbjegavanjem hrane koja sadrži gluten. Gluten se nalazi i u alkoholnom piću, većini piva te nekim vrstama octa. Tek odnedavno proizvođači deklariraju prisutnost glutena u proizvodu oznakom „sadrži gluten” ili „ne sadrži gluten” (engl.: gluten free).

>>Gluten se više ne vezuje isključivo uz ozbiljnu autoimunu bolest celijakiju. Danas je poznata i preosjetljivost ili intolerancija glutena, a bezglutenska prehrana preporučuje se i kod nekih drugih bolesti poput autizma u djece.<<

Kako je zbog upaljene sluznice crijeva poremećena apsorpcija hranjivih tvari, jednako je poremećena i apsorpcija lijekova i dodataka prehrani koji se uzimaju na usta. Također, u crijevima može biti promijenjena brzina pražnjenja, pH vrijednost, sadržaj nekih probavnih enzima, a sve to utječe na apsorpciju i metabolizam lijeka te može uzrokovati povećanje ili smanjenje doze propisanog lijeka u organizmu.

Nažalost, teško je ustanoviti koji će lijek kod kojeg oboljelog od celijakije imati promijenjenu apsorpciju, no zasad se zna da su to acetilsalicilna kiselina, indometacin, levotiroksin i neki antibiotici. Ova promijenjena apsorpcija može biti značajna kod lijekova koji imaju usku terapijsku širinu, odnosno onih koji imaju vrlo malu razliku između terapijske doze i doze u kojoj nastaju štetna djelovanja lijeka, kao što su teofilin ili digoksin. Postoje preporuke da se u ovih bolesnika s celijakijom češće kontrolira razina teofilina ili digoksina u serumu.

Skriveni gluten

Gluten se može nalaziti i u supstancijama kojima se oblikuju lijekovi ili dodaci prehrani, a proizvođači zasad nemaju obvezu posebnog označavanja takvih proizvoda. Iako je većina takvih supstancija, koje zovemo ekscipijensi ili punila, podrijetlom od riže, krumpira ili tapioke, koji ne sadrže gluten, oni mogu biti i od ječma, kamuta (brašno od stare vrste pšenice), raži i pira.

Alkoholni šećeri, manitol i sorbitol, kao i sladila glukoza, fruktoza i kukuruzni sirup smatraju se dopuštenima, iako, uneseni u većim količinama mogu uzrokovati simptome slične celijakiji. Proizvode koji sadrže maltodekstrin ili ječmeni slad treba izbjegavati. No, veći je problem kod dodataka prehrani, koji nemaju tako stroge standarde kvalitete i ne ispituju se kao lijekovi i moguće je da sadrže gluten. Teško oboljelima od celijakije svakako preporučujemo da kontaktiraju ljekarnika ili pak samog proizvođača i saznaju ima li glutena nekom određenom proizvodu.