Program cijepljenja u Hrvatskoj: zašto djecu moramo cijepiti protiv ospica?

Cijepljenje spada u najveće uspjehe medicine, jedna je od najučinkovitijih preventivnih mjera kojom se štiti pojedinca i kolektiv od bolesti te spašavaju životi. Cijepljenjem se smanjila pojavnost bolesti protiv kojih se cijepi. Bolesti koje su prije uzrokovale česte epidemije, a nerijetko i teške komplikacije i smrt, sada se rijetko susreću zahvaljujući uvođenju cijepljenja.

No zato je potrebno održavati visoke cjepne obuhvate kontinuiranim procjepljivanjem neimune populacije (osobe koje nemaju otpornost na određenu bolest) dokle god su uzročnici bolesti prisutni u okolišu i populaciji ili postoji mogućnost unosa uzročnika bolesti. U današnje vrijeme, kada osoba u jednom danu može otputovati na drugi kraj svijeta te se izložiti nekim „davno zaboravljenim“ bolestima, to je iznimno važno.

Rizik od encefalitisa zbog cijepljenja manji je od jedan na milijun, a rizik od encefalitisa ako dijete oboli od ospica je oko jedan na tisuću

Osim toga, važno je i pojačati napore u edukaciji o korisnosti cijepljenja i povećati povjerenje javnosti u sustave kojima se mjeri i osigurava neškodljivost cjepiva. Svim roditeljima treba omogućiti pristup provjerenim informacijama bez obzira na stupanj obrazovanosti. Na internetu su ponekad, nažalost, lakše dostupne informacije iz neprovjerenih izvora, a koje mogu izgledati vrlo uvjerljivo. Stoga je važno da roditelji traže informacije iz relevantnih izvora, a prije svega od pedijatara koji skrbe o njihovoj djeci te nadležnih epidemiologa.

Znate li protiv kojih se bolesti cijepimo? Pročitajte više o ovoj temi

Programi cijepljenja u Hrvatskoj

U obveznom Programu cijepljenja u Hrvatskoj cijepi se protiv deset bolesti – tuberkuloza, difterija, tetanus, hripavac, dječja paraliza, infekcija prouzročenih Haemophilusom influenzae tipa B, hepatitis B, ospice, zaušnjaci i rubeola. Protiv nekih bolesti cijepi se više navrata kako bi se postigao potreban imunosni odgovor. Tako se, primjerice, u prvoj godini života djeca cijepe u sklopu primarnog cijepljenja s tri doze protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, Hib-a i hepatitisa B kombiniranim cjepivom, tzv. 6u1 cjepivom, a kasnije se docjepljuju kako bi se održala potrebna zaštita.

Djeca se cijepe u onoj dobi u kojoj su najranjivija za određene bolesti, tj. u dobi u kojoj su te bolesti obično češće i u pravilu praćene težom kliničkom slikom i komplikacijama, od kojih neke potencijalno i smrtnim ishodom.

Uz Program obveznog cijepljenja postoji i Program imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse za posebne skupine stanovništva i pojedince pod povećanim rizikom od tuberkuloze, hepatitisa A i B, bjesnoće, žute groznice, kolere, trbušnog tifusa, tetanusa, malarije, streptokokne bolesti, Haemophilusa influenzae – invazivne bolesti, meningokokne bolesti i HPV infekcije. Tim je programom regulirano cijepljenje osoba pod povećanim rizikom od navedenih bolesti i prema epidemiološkim indikacijama te neobvezno preporučljivo cijepljenje (HPV cjepivo).

Obavezno cijepljenje djece provodi se prema kalendaru cijepljenja

Opravdanost dokazana brojevima

Cijepljenje je neupitno dovelo do opadanja pobolijevanja od bolesti protiv kojih se cijepi. Samo letimičan pogled na učestalost pojedinih bolesti u Hrvatskoj prije i nakon što se počelo cijepiti protiv njih pokazuje da u Hrvatskoj više nema oboljelih od dječje paralize i difterije, da djeca više ne umiru od neonatalnog tetanusa, milijarne tuberkuloze, tuberkuloznog meningitisa ni ospica, da je učestalost hripavca višestruko smanjena, a ospice i rubeola su pred samom eliminacijom.

U Hrvatskoj smo niz godina imali visoke cjepne obuhvate za sva cijepljenja iz obveznog Programa cijepljenja te su necijepljene osobe mogle „računati“ na zaštitu takozvanog kolektivnog imuniteta. Pojam kolektivni imunitet označava situaciju u kojoj je dostatni broj stanovnika otporan (imun) na neku zaraznu bolest (kao posljedica cijepljenja i/ili ranije preboljene bolesti) pa njezino širenje s osobe na osobu nije vjerojatno. Čak i pojedinci koji nisu cijepljeni (osobe s kontraindikacijama za cijepljenje) imaju određenu zaštitu jer bolest nema mnogo prilike proširiti se unutar zajednice.

Zašto je važan cjepni obuhvat?

Posljednjih godina primjetan je pad cjepnih obuhvata. Ako se takav trend nastavi, moglo bi doći do povratka epidemija bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. Takav je trend sigurno velikim dijelom posljedica i djelovanja predstavnika antivakcinalnog pokreta koji cijepljenje smatraju potpuno nepotrebnim te prozivaju da se djeca neopravdano izlažu potencijalnim rizicima, odnosno štetnim učincima cijepljenja.

Brojni su primjeri što se događa kada cjepni obuhvati znatno padnu, kao što su bile prošle godine epidemija ospica u Italiji s gotovo 2000 oboljelih te u Rumunjskoj s više od 5000 oboljelih, uključujući i 25 smrtnih ishoda

Pritom se, s jedne strane, pozivaju na rezultate često upitnih znanstvenih istraživanja koje unaprijed odbijaju metodološki analizirati kako bi se objektivno utvrdila težina i vjerodostojnost argumenata koji se nekritički i neetički koriste, a s druge strane svjesno zaobilaze statistiku o broju oboljelih prije i nakon uvođenja cijepljenja u Hrvatskoj koja vrlo jasno pokazuje i dokazuje učinkovitost i uspjeh cijepljenja kao javnozdravstvene mjere. Širenje pogrešnih i neutemeljenih  informacija o cijepljenju stvara strah i nepovjerenje kod roditelja, šire javnosti, pa čak nerijetko i u dijelu struke, što je vrlo zabrinjavajuće i može imati potencijalno opasne posljedice.

Primjeri iz svijeta

Brojni su primjeri što se događa kada cjepni obuhvati znatno padnu, kao što su bile prošle godine epidemija ospica u Italiji s gotovo 2000 oboljelih te u Rumunjskoj s više od 5000 oboljelih, uključujući i 25 smrtnih ishoda. Smrt od difterije necijepljenog dječaka u Španjolskoj prije dvije godine, kao i nedavni slučaj necijepljenog dječaka u Sloveniji koji je zbog tetanusa završio na respiratoru i jedva preživio, trebali bi biti dovoljno upozorenje što nas (opet) čeka budemo li pod utjecajem brojnih dezinformacija koje nas preplavljuju olako donosili odluke o necijepljenu svoje djece.

Stoga ovim putem još jednom pozivamo sve koji imaju sumnje i pitanja o cijepljenju da se, radi dobivanja provjerenih informacija i donošenja informirane odluke, obrate onima koji se stručno i znanstveno svakodnevno bave cijepljenjem.

Nuspojave koje se javljaju na cjepivo uglavnom su blage i kratkog trajanja te prolaze spontano bez posljedica. Uglavnom je riječ o lokalnim reakcijama na mjestu uboda poput otekline i crvenila

Ozbiljne nuspojave su rijetkost

Nuspojave koje se javljaju na cjepivo uglavnom su blage i kratkog trajanja te prolaze spontano bez posljedica. Uglavnom je riječ o lokalnim reakcijama na mjestu uboda poput otekline i crvenila. Cjepiva vrlo rijetko uzrokuju ozbiljne nuspojave. Vrlo rijetke nuspojave mogu ostaviti trajne posljedice (npr. Guillain-Barre sindrom, encefalitis, meningitis, trombocitopenija) i ugroziti život (anafilaktička reakcija).

Izbor najčešćih pitanja i odgovora o cijepljenju potražite u ovom članku

Rizik od encefalitisa zbog cijepljenja manji je od jedan na milijun, a rizik od encefalitisa ako dijete oboli od ospica je oko jedan na tisuću. Za svako cjepivo postoje apsolutne i relativne kontraindikacije te se prije svakog cijepljenja utvrđuje postojanje takvih kontraindikacija, što utvrđuje liječnik koji cijepi. Korist od primjene cjepiva, govoreći o svim cjepivima u upotrebi u Hrvatskoj, uvelike nadmašuje potencijalni rizik od nuspojava.