Svaka anemija ima svoju priču puno veću od manjka željeza u krvi
Na spomen anemije prva nam je pomisao manjak željeza u organizmu, no priča o anemiji puno je šira. Što je bolest, a što poremećaj, o kojoj je anemiji riječ?
Anemija je složena tema, prije svega zato što postoji više vrsta anemija, pa tako i sama riječ nema jedno značenje. Ona se može definiratii kao stanje kod kojeg cirkulirajuća količina eritrocita ne zadovoljava potrebu tijela za kisikom.
Anemije su najčešće hematološke bolesti, ali u više od 50 posto slučajeva samo su simptom neke druge bolesti.
Vrste anemija
Postoji više podjela i klasifikacija – jedna od njih jest prema veličini eritrocita (mikrocitne, normocitne i makrocitne), a druga je, primjerice, prema koncentraciji hemoglobina u krvnoj stanici (hipokromne, normokromne i hiperkromne). Potom postoji i podjela na hemolitičke anemije (zbog pojačane razgradnje eritrocita), anemije zbog gubitka krvi krvarenjima, tzv. hipoproliferacijske anemije (kod poremećaja sazrijevanja krvnih stanica ili slabosti koštane srži) i druge.
Anemija kao bolest, a ne poremećaj, kako se često pogrešno naziva, najčešće nastaje kod akutnog i/ili kroničnoga gubitka krvi
U zemljama u razvoju anemiju ima oko 50% žena i djece te 25% muškaraca te je ona po svom porijeklu uglavnom tzv. sideropenična (nastala zbog nedostatnog unosa željeza hranom u organizam). Anemija kao bolest, a ne poremećaj, kako se često pogrešno naziva, najčešće nastaje kod akutnog i/ili kroničnoga gubitka krvi. Može biti prouzročena i smanjenom proizvodnjom krvnih stanica eritrocita zbog otežanog stvaranja ili stvaranja manje vrijednih krvnih stanica ili pak nedostatka tvari neophodnih za proizvodnju crvenih krvnih stanica u koštanoj srži, poput željeza, folne kiseline i nekih vitamina B skupine. Posebno su ozbiljne za zdravlje i život neke vrste anemija koje nastaju kao hematološko-onkološke i autoimune bolesti te one koje su posljedica raznih kroničnih bolesti.
Pažljivo čitanje krvne slike
U nalazima krvi kod postojanja anemije najčešće je snižena vrijednost hematokrita i/ili hemoglobina, odnosno broja eritrocita. No kod blažih oblika slabokrvnosti ti parametri često ostaju u tzv. rasponu “normale” pa tek pažljivim iščitavanjem nalaza tzv. crvene krvne slike moguće je neke vrste anemija prepoznati u začetku te liječiti dok još nema ozbiljnijih simptoma bolesti i komplikacija.
Premda se za anemiju često koristi izraz slabokrvnost, on baš i nije najsretnije izabran jer riječ anemija potječe od grčkih riječi an- negacija i haima – krv te znači beskrvnost. U 19. stoljeću slabokrvnost se smatrala neurozom te, prema mišljenju ondašnjih velikana medicine, i simptomom žena oboljelih od “histerije. Liječenje slabokrvnosti preparatima željeza prvi su u 19. stoljeću uveli Francuzi.
Simptomi anemije ovise o više čimbenika kao što su dob, opće stanje, brzina kojom se anemija razvija i postojanje drugih bolesti. Najčešći uzrok nastanka anemije kod djece jest nedovoljan unos željeza hranom, a kod odraslih je to kronično krvarenje.
S obzirom na uzrok nastanka sve se anemije pojednostavljeno dijele u anemije zbog gubitka eritrocita iz krvotoka, potom anemije zbog smanjenog stvaranja eritrocita i anemije zbog povećane razgradnje eritrocita.
Anemija vs. sideropenija
Za razliku od anemije, sideropenija je naziv za vrstu slabokrvnosti nastalu zbog nedostatka željeza neadekvatnim unosom u organizam ovog minerala hranom te je upravo ona jedan od najčešćih prehrambenih deficita nekog minerala , kakav se viđa u liječničkim ordinacijama širom svijeta.
Simptomi i znakovi koji mogu uputiti na sideropeniju su brojni i vrlo nespecifični, a najčešće su to:
- umor,
- nedostatak koncentracije,
- smetnje pamćenja,
- loš uspjeh u školi,
- pospanost,
- glavobolja,
- omaglica,
- osjećaj nedostatka zraka,
- lupanje srca,
- blijeda koža i sluznice,
- hladne ruke i noge,
- oslabljeni periferni puls,
- sistolički šum srca,
- tahikardija,
- nizak tlak, osobito kod nagle promjene položaja tijela, npr. pri ustajanju iz čučnja.
Navedeni simptomi mogu nastati i zbog nedostatka kisika u tkivima zbog različitih razloga koji uzrokuju i ostale vrste anemija osim sideropenične.
Za razliku od anemije, sideropenija je naziv za vrstu slabokrvnosti nastalu zbog nedostatka željeza neadekvatnim unosom u organizam ovog minerala hranom
Prvi korak u dijagnostici anemija čini klasičan pregled krvne slike iz uzorka krvi i morfološki razmaz periferne krvi, a dopunskom dijagnostikom nastoji se otkriti osnovna bolest i poremećaji koji su doveli do anemije (ginekološki pregled, gastroenterološke pretrage, dodatne hematološke, biokemijske, koagulacijske i citološke pretrage i slično).
Kako liječiti anemije?
Najvažnije je otkriti uzrok anemija i liječiti ga, a kod sideropenične to je nedostatak željeza te je potrebna nadoknada. Nju valja provoditi postupno i dovoljno dugo, optimalno tri do šest mjeseci dok se ne popune rezerve željeza u organizmu. U tom je smislu jetra najveće skladište. Primjenjuju se lijekovi u kojima je željezo vezano u željezne soli (ferosulfat, feroglukonat, ferolaktat itd.).
Tijekom terapije, osobito dok se organizam ne privikne, česte su nuspojave – nadutost, mučnina, opstipacija, bol u trbuhu, tamna stolica. Može ih se izbjeći manjim dozama željeza, uzimanjem sirupa ili tableta za žvakanje uz prirodne voćne sokove od cikle, borovnice, kupina, višanja, primjerice jedan do 2 dcl svaki drugi dan. Za normalnu resorpciju željeza neophodno je i uzimanje vitamina C pa je optimalna dnevna doza 50 do 100 mg elementarnog željeza uz 500 mg vitamina C. Preparati željeza danas se rijetko primjenjuju u injekcijama kako bi se izbjegle teže nuspojave i komplikacije takve primjene.
Tijekom terapije željezom, osobito dok se organizam ne privikne, česte su nuspojave – nadutost, mučnina, opstipacija, bol u trbuhu, tamna stolica, no može ih se izbjeći
U liječenju anemija osoba koje imaju druge kronične bolesti, a kojima je anemija sekundarna posljedica, potrebna je suradnja liječnika obiteljske medicine, internista, hematologa, transfuziologa i drugih specijalista. Kod anemija zbog kronične bolesti liječenje se razlikuje od sideropenične, jer obično terapija željezom ne pomaže.
Za pravilnu terapiju anemije nužno je otkriti:
- je li stečena ili nasljedna,
- ima li simptoma i laboratorijskih nalaza koji govore o načinima gubitka krvi
- ima li znakova smanjene proizvodnje ili povećane razgradnje krvnih stanica
- postoje li druge bolesti i poremećaji i koji
Mislite o željezu
Dnevno hranom unesemo oko 10-15 mg željeza, a iskoristimo tek 10-15% tog unosa.
- Trudnicama se preporučuje da u trudnoću ne ulaze ukoliko su sideropenične i anemične, a uzimanje preparata željeza savjetuje im se i kod dobre krvne slike u posljednja dva tromjesečja trudnoće za nadoknadu povećanih potreba zbog pravilnog rasta i razvoja ploda.
- U djece koja su na pretežnoj mliječnoj prehrani također se savjetuje uzimanje kapljica, sirupa i tabletica za žvakanje jer ne dobivaju dovoljno željeza u mliječnoj prehrani, a često niti u mlijeku rodilje koja ne nadoknađuje povećane potrebe ovim dragocjenim mineralom, potrebnim i važnim za rast, razvoj i dobar imunitet.