Rak usne šupljine: Situacija u kojoj stomatolog može spasiti život

Svaki stomatolog i liječnik trebao bi svakom svom pacijentu, pogotovo muškarcima starijim od 50 godina koji puše i konzumiraju alkohol, svakih šest mjeseci temeljito pregledati sve sluznice u usnoj šupljini.

Rak usne šupljine je 2011. godine bio jedan od deset glavnih uzroka smrti od malignih bolesti u Hrvatskoj. Prema podacima Registra za rak koji vodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ), u Hrvatskoj je u 2015. godini zabilježeno 425 slučajeva karcinoma usne šupljine, od čega 333 kod muškaraca, a 92 kod žena. Broj slučajeva je u blagom padu tijekom posljednjih petnaestak godina, ali broj umrlih u 2016. veći je za gotovo 10% u odnosu na 2001. i iznosi 203 muškarca i 45 žena. Stopa oboljelih od ove bolesti u Hrvatskoj veća je od prosjeka južne Europe za 40 posto, a smrtnost je veća za čak 70 posto.

Uzrok visokog mortaliteta jest njegovo kasno otkrivanje. Rano otkrivena bolest uspješno se liječi u 80% slučajeva, a kasno otkrivena iziskuje složene i teške modalitete liječenja. Usprkos tome, tada petogodišnje preživljavanje pada ispod 40 posto. Važno je znati da se u ranijem stadiju bolesti ne javlja bol, osim u rijetkim slučajevima, pa će pacijent vrlo rijetko primijetiti da nešto nije u redu i tražiti liječničku pomoć. Dodatni razlog za kasno otkrivanje jest činjenica da većina oboljelih ne posjećuje stomatologa. Uzroci povezani s nastankom 90% slučajeva raka usne šupljine su pušenje i prekomjerna konzumacija alkohola. Takav životni stil povezan je s nebrigom za zube i neodlaskom na redovite stomatološke preglede pa stomatolog i nema priliku uočiti bolest.

Svaki stomatolog i liječnik trebao bi svakom svom pacijentu, pogotovo muškarcima starijim od 50 godina koji puše i konzumiraju alkohol, svakih šest mjeseci temeljito pregledati sve sluznice u usnoj šupljini

Malen broj oboljelih

Među građanima je vrlo niska razina svijesti i informiranosti o raku usne šupljine. Događa se da od pacijenta doznamo kako nikada nisu čuli da se u usnoj šupljini može pojaviti rak. Dobro informiran građanin, svjestan rizičnih čimbenika za nastanak raka usne šupljine, i sam bi trebao tražiti stomatologa da mu, osim zubi, temeljito pregleda cijelu usnu šupljinu. Stomatolozi imaju jedinstvenu potencijalnu ulogu u očuvanju života ranim otkrivanjem raka usne šupljine. Ta je uloga ugrađena u temelj struke, ali zbog nekoliko premostivih barijera taj potencijal uglavnom ostaje neiskorišten.

Zato imamo dvije temeljne činjenice, od kojih je jedna povoljna, a druga je važan uzrok niske stope pravodobnog otkrivanja raka usne šupljine. Prva je ta da se stomatolog nalazi u idealnom položaju pa među pacijentima koji mu dolaze na liječenje zubi jednostavnim, kratkim i neinvazivnim pregledom svih dijelova sluznice usne šupljine (uključujući područja prednjeg dijela ždrijela) može uočiti sumnjive promjene i uputiti specijalistu. Druga je činjenica da, ako i provede takve rutinske preglede pacijenata, vrlo će se rijetko susresti s rakom. Iako u kontekstu važnosti za zdravlje i život, brojevi na okupu djeluju zastrašujuće, a za prosječan broj pacijenata jednog stomatologa vrlo su niski. U prosjeku će stomatolog u Hrvatskoj vidjeti jedan slučaj svakih 11 godina ili tek nekoliko slučajeva tijekom karijere. Zbog toga nije realno očekivati da će stomatolog moći spontano steći iskustvo za kliničku dijagnostiku, neophodno za stjecanje kompetencija za rano otkrivanje, niti će biti odgovarajuće senzibiliziran na mogućnost da njegov pacijent možda ima rak.

Kad je povećan rizik za pojavu raka usne šupljine

Dijagnostika oralnog karcinoma temelji se na kliničkom nalazu i biopsiji. U kasnijem stadiju bolesti nije osobito teško posumnjati da je možda riječ o karcinomu usne šupljine. Obilježja uznapredovale bolesti mogu biti dugotrajna bolna rana na sluznici, katkad krvareća, okolno otvrdnuto povećanje tkiva, nagla rasklimanost zubi u području izrasline, poteškoće pri žvakanju i gutanju te povećani i bezbolni limfni čvorovi vrata. Dijagnosticirati bolest u ranoj fazi, kada se time vrlo izvjesno može spasiti život, traži veliku posvećenost stomatologa i liječnika te aktivno traženje bolesti.

>>Rak debelog crijeva drugi je po pojavnosti i smrtnosti od zloćudnih novotvorina kako kod muškaraca tako i kod žena. Ne odgađajte već napravite test na krv u stolici.<<

Svaki stomatolog i liječnik trebao bi svakom svom pacijentu, pogotovo muškarcima starijim od 50 godina koji puše i konzumiraju alkohol, svakih šest mjeseci temeljito pregledati sve sluznice u usnoj šupljini. Posebnu pozornost treba posvetiti sijelu na kojem se rak najčešće pojavljuje – sluznici dna usne šupljine i donje strane jezika, za što je potrebno uz dobro osvjetljenje izvući i odignuti jezik kako bi se pregledao i stražnji dio između jezika i donjih kutnjaka. Potrebno je sve ranice, crvene, crveno-bijele ili bijele promjene nejasnog uzroka na sluznici usne šupljine koje ne cijele nakon dva do tri tjedna smatrati sumnjivima i uputiti specijalistu oralne medicine. Specijalist će vjerojatno posjedovati iskustvo s obzirom na to da ima veći broj takvih slučajeva te će moći poduzeti odgovarajuće radnje sa svrhom postavljanja konačne dijagnoze, što uključuje uzimanje biopsije i slanje uzorka tkiva na patohistološku analizu.

Strogi nadzor

Neke od uočenih promjena na sluznici usne šupljine specijalist će dijagnosticirati kao “potencijalno maligne oralne poremećaje”. To nije rak, ali tako promijenjena sluznica ima povećan rizik za njegov razvoj. Ako pacijent puši, potrebno je da što prije prestane s tom rizičnom navikom. Takve se promjene strukturirano prate u razmacima od tri do šest mjeseci uz povremeno uzimanje biopsijskog uzorka te redovito vođenje fotodokumentacije radi procjene progresije. Takav pristup strogog nadzora osigurat će rano otkrivanje raka ako dođe do maligne transformacije.

Ministarstvo zdravstva RH je 2015. godine osnovalo Radnu skupinu za rano otkrivanje karcinoma usne šupljine s ciljem da se takav trend promijeni edukacijskim intervencijama među zdravstvenim djelatnicima i podizanjem svijesti među građanima.