Izmučena vam je sluznica želuca? Saznajte kako uspješno liječiti gastritis
Gastritis je bolest koja se uspješno liječi, no postoji i visok rizik ponavljanja ako se pacijenti ne pridržavaju uputa i terapije
Gastritis vjerojatno pripada najčešćim bolestima današnjice. Naš je probavni sustav opterećen nezdravom prehranom, nedostaje nam kretanja koje bi stimuliralo njegov rad, a pritom smo i neprestano izloženi stresu pa nije čudno što je upravo gastritis česta tema razgovora te razlog traženja liječničkog savjeta i pomoći.
Gastritis je upala, iritacija ili oštećenje sluznice želuca. Podjela gastritisa može se napraviti ovisno o pojavnosti, simptomima, uzrocima i endoskopskom nalazu. Može se javiti naglo (akutni oblik) ili se razvijati postupno (kronični oblik). Pritom akutni gastritis dijelimo na erozivni i neerozivni, ovisno o oštećenjima.
Simptomi gastritisa nisu kod svakoga isti, a postoje i pacijenti koji uopće nemaju simptoma. Najčešći simptomi su povraćanje, slabija probava, nadutost, žgaravica, težina i bol u “žličici” između obroka i noću, štucavica, gubitak apetita, povraćanje krvavog sadržaja i crna stolica
Postavljanje dijagnoze
Pri postavljanju dijagnoze potrebno je razlikovati kronični gastritis od gastropatije. Naime, kod gastritisa patohistološki uz promjene sluznice postoji i upalna reakcija, a kod gastropatije je, uz promjene sluznice, erozije i ulkusne promjene, upalna reakcija minimalna ili je uopće nema. Brojni su uzroci koji mogu dovesti do razvoja gastritisa pa on može biti prouzročen prekomjernim konzumiranjem alkohola, kroničnim povraćanjem, stresom, upotrebom lijekova poput aspirina ili nesteroidnih antireumatika (NSAID) – ibuprofen, naproksen, ketoprofen i slično. Pritom spomenimo i to da, unatoč općem uvjerenju, nema dokaza da steroidni antireumatici uzrokuju gastritis. Osim toga, gastritis mogu prouzročiti infekcija bakterijom Helicobacter pylori, refluks žuči te ostale virusne i bakterijske infekcije. Rjeđi uzroci su autoimuni gastritis koji se učestalo povezuje s manjkom vitamina B 12, potom alergije, iradijacija (ozračivanje) te ponekad Crohnova bolest, gljivična ili pak parazitarna infekcija.
Sa ili bez simptoma
Pojavnost infekcije H. pylori ovisi o socioekonomskim uvjetima i dobi pa je ona češća u ruralnim i siromašnijim krajevima te je prisutna kod 20% ljudi do 20 godina i kod 50% ljudi starijih od 60 godina. H. pylori gastritis je čest uzrok MALT limfoma (limfom koji se javlja izvan limfnih čvorova, a najčešće u želucu i u blizini oka) koji se javlja kod 0,1% pacijenata s H. pylori gastritisom. S druge strane, nema pouzdanih podataka o povezanosti potpunog uništenja (eradikacije) H. pylori sa smanjenjem pojavnosti želučanoga karcinoma. Među pacijentima s gastritisom 10% njih razvije peptični ulkus, a cjeloživotni rizik za razvoj karcinoma želuca iznosi jedan do tri posto.
Simptomi gastritisa nisu kod svakoga isti, a postoje i pacijenti koji uopće nemaju simptoma. Najčešći simptomi su povraćanje, slabija probava, nadutost, žgaravica, težina i bol u “žličici” između obroka i noću, štucavica, gubitak apetita, povraćanje krvavog sadržaja i crna stolica. Primijetite li neki od tih simptoma, svakako se javite liječniku. Gastritis se mora liječiti jer se u protivnom, nažalost, mogu očekivati komplikacije. Neliječeni gastritis najčešće može prouzročiti ulkusnu bolest, anemiju (sideropeničnu anemiju prouzročenu manjkom željeza ili pernicioznu anemiju nastalu zbog nedostatka vitamina B12), atrofični gastritis te rjeđe karcinom želuca. Rijetko može doći do bubrežnog oštećenja zbog dehidracije izazvane povraćanjem i opstrukcijom želuca.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza gastritisa postavlja se uzimanjem dobre anamneze (osobne i obiteljske), kliničkim pregledom i, po potrebi, ezofagogastroduodenoskopijom (EGDS). Riječ je o endoskopskoj pretrazi jednjaka, želuca i početnog dijela duodenuma, a koja se obavlja uz lokalnu anesteziju sluznice usne šupljine. Po potrebi se može napraviti i krvni test radi isključenja anemije, kao i test na H. pylori (iz krvi ili stolice te urea izdisajnim testom). U stolici možemo napraviti i test na okultno krvarenje.
Gastritis se liječi lijekovima, izbjegavanjem onoga što iritira naš želudac te općenito promjenom navika
Od lijekova se propisuju oni koji blokiraju lučenje kiseline i potiču cijeljenje sluznice, a to su u prvom redu inhibitori protonske pumpe (IPP): pantoprazole, omeprasole, esomeprazole, rabeprazole, lansoprazole te dexlansoprazole – svi su dostupni i na hrvatskom tržištu. Potreban je oprez kod starijih pacijenata, prije svega žena, s obzirom na to da dugotrajna upotreba IPP lijekova može dovesti do osteoporoze zbog smanjenja apsorpcije kalcija. Potom su tu i lijekovi koji smanjuju lučenje kiseline kao što su ranitidin, famotidine, cimetidine i nizatidine, kao i oni koji neutraliziraju kiselost želuca zvani antacidi. Prednost antacida je u brzom djelovanju, a nuspojave su rijetke te su uglavnom vezane uz mogućnost proljeva ili opstipacije zbog sadržaja magnezija ili aluminija.
Uništenje H. pylori
U slučaju prisutnosti H. pylori infekcije potrebno je eradicirati bakteriju, što se najčešće provodi trojnom terapijom IPP-om uz antibiotik (klaritromicin, amoksicilin ili metronidazol). U posljednje vrijeme često se provodi i terapija levofloksacinom zbog otpornosti bakterije H. pylori na spomenute antibiotike. Kontrola uspješnosti liječenja H. pylori najčešće se ne provodi ako pacijent nema tegoba.
Nužno je upozoriti na dijetalne preporuke bez kojih nema uspješnog liječenja. Treba jesti češće, a manje obroke, izbjegavati hranu koja uzrokuje probavne tegobe poput pržene, jako začinjene i masne hrane te alkohol.
Potrebno je i izbjegavati lijekove za bolove poput aspirina te NSAID-a. Ako je potrebno uzimati lijekove za bolove, treba ih pokušati ublažiti acetaminofenom ili tramadolskim pripravcima uz paracetamol. Uz pridržavanje dijetetskih mjera te uz pravilno provođenje terapije, gastritis je bolest koja se uspješno liječi, no postoji i visok rizik ponavljanja ako pacijenti nisu disciplinirani. Upravo zato su pacijenti s gastritisom među najčešćima u gastroenterološkim te ambulantama obiteljske medicine.