Crijevna tegoba br. 1 suvremenog svijeta: sindrom iritabilnog crijeva
Od sindroma iritabilnog crijeva (SIC) boluje 20-ak posto ljudi zapadnog svijeta. Osim što značajno narušava kvalitetu života, bolest izaziva i visoke troškove. Što znamo o SIC-u?
Gotovo 20 posto stanovništva zapadnog civilizacijskog kruga boluje od funkcionalnih crijevnih tegoba, odnosno bolesti koju nazivamo sindrom iritabilnog crijeva (SIC).
Prvi simptomi se tipično javljaju već u tinejdžerskoj dobi, pa do ranih 20-ih godina, a bolesnici zbog tegoba obično prvi put traže liječničku pomoć tek u dobi između 30. i 50. godine. Bolest je dvaput češća među ženama koje se i češće obraćaju liječniku.
Budući da bolesnici često traže pomoć jer zbog tegoba imaju smanjenu kvalitetu života, izbivaju s posla ili su manje produktivni, liječenje podrazumijeva visoke direktne i indirektne troškove svakom zdravstvenom sustavu.
Bolest je dvaput češća među ženama koje se i češće obraćaju liječniku
Kako se SIC dijagnosticira?
Zadnjih 20-ak godina učinjeni su napori da se standardizira dijagnoza SIC-a, odnosno ujednače dijagnostički kriteriji temeljeni ponajprije na simptomima bolesti, odnosno kliničkim tegobama (kliničkoj slici) bolesnika.
Kriteriji za postavljanje dijagnoze sadržavaju sljedeće: prisutnost boli ili nelagode u trbuhu kroz najmanje tri mjeseca (kontinuirano ili povremeno) u prethodnom razdoblju od godine dana, uz pojavu najmanje dva od opisanih simptoma – olakšanje bolova nakon stolice, promjene ritma pražnjenja stolice (proljev, zatvor), promjena forme (kalibra) stolice.
Simptomi
Dakle, tipični vodeći simptomi svakog bolesnika su:
- bol u trbuhu
- popuštanje boli s defekacijom
- promjena ritma pražnjenja stolice (pojava proljeva ili zatvora ili izmjenično zatvora i kašaste do vodenaste stolice),
- pojava sluzi u stolici,
- osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva,
- nadutost
Oprez: ovi simptomi nisu SIC
- gubitak na tjelesnoj težini
- pojava krvi u stolici
- bol u trbuhu praćena povišenom tjelesnom temperaturom
U tom slučaju treba tragati za drugom dijagnozom.
Teškoće u postavljanju dijagnoze
Bol može biti prisutna samo na jednom mjestu u trbuhu ili se širiti difuzno, grčevitog je ili tupog karaktera, nekad bolesnici opisuju štipanje, peckanje, pretakanje i grgoljenje po crijevima. Bol se može javljati u projekciji drugog organa, tako da se nerijetko javljaju dijagnostičke teškoće i bolesnici se upućuju na obradu specijalistu druge struke (ginekologu, urologu, fizijatru). U praksi to znači preširoku i nepotrebnu obradu uz velike troškove.
Dodatne pretrage
Ako se dakle u općoj praksi susrećemo s bolesnikom mlađe do srednje životne dobi s bolovima u trbuhu koji su trajni ili se periodično javljaju kroz duže vrijeme, poremećenog ritma pražnjenja stolice, bez krvi u stolici, bez temperature, bez gubitka na tjelesnoj težini, dobrog općeg stanja, a u fizikalnom pregledu (standardni liječnički pregled uz pažljivo pipanje trbuha) ne nađemo odstupanja od normale, već možemo postaviti kliničku dijagnozu funkcionalne crijevne bolesti.
U takvom se slučaju dodatno još trebaju napraviti uobičajene krvne pretrage (krvna slika, biokemijski nalazi, sedimentacija ili CRP, urin). U slučaju urednih vrijednosti, imamo dijagnozu SIC-a. U bolesnika u dobi iznad 50 godina te u slučaju postojanja nekih drugih simptoma, obradu treba proširiti, a o čemu treba odlučiti specijalist gastroenterolog.
Terapija
Cilj terapije je omogućiti brzo i potpuno olakšanje mnogobrojnih simptoma od kojih bolesnici pate, i to jednim i sigurnim lijekom. Dosadašnja terapija, nažalost, nema te mogućnosti, tako da je zovemo simptomatsko liječenje (olakšavamo simptome bolesti, ali zapravo ne utječemo na samu bit bolesti).
Novija saznanja o ključnoj ulozi serotonina u održavanju normalne crijevne funkcije i njegovoj ulozi u komunikaciji između crijeva i mozga vjerojatno će doprinijeti boljem liječenju bolesnika sa sindromom iritabilnog crijeva.