Cijepljenje za dobrobit čovječanstva: zašto je korisno i kako spašava živote?

Naznake nekog oblika imunizacije postoje već u zapisima Ayurvedske medicine iz 1000. god. pr. Krista. Pretpostavke su da su sličnu imunizaciju primjenjivali i liječnici u Kini u 17. st., a poznata je primjena sasušenih krasta s osoba zaraženih velikim boginjama u Osmanlijskom Carstvu. 

Međutim, službeno je imunizacija otkriće britanskog liječnika Edwarda Jennera 1796. godine, koji je obavio prvo “cijepljenje“ protiv velikih boginja.

Naziv vakcinacija (vacca: lat. krava) potječe od Jennerovog postupka koji je ljude tretirao vakcinom dobivenom od krava zaraženih kravljim boginjama (neopasnima za ljude, ali sličnog virusa uzročnika), čime je tijek zaraze velikim boginjama bio znatno blaži.  U Hrvatskoj se počeci cijepljenja vežu uz ime dr. Hadviga, koji je u Jastrebarskom 1791. također primijenio cjepivo protiv velikih boginja, i dr. Stullu, koji je 1805. cijepio građane Dubrovnika zbog prijeteće zaraze velikim boginjama.

Što je to imunizacija?

Imunizacija, naziva se i cijepljenje, unošenje je antigena, tvari koje izazivaju obrambenu, imunološku reakciju organizma, kako bi se stvorio obrambeni odgovor. U cjepivima se nalaze ili oslabljeni dijelovi mikroorganizama uzročnika zarazne bolesti ili već gotova protutijela pa ih nazivamo aktivnom, odnosno pasivnom imunizacijom. Tako se stvara obrana samog tijela, čime se postiže ili potpuna odsutnost zaraze određenom bolesti ili, ako zaraza nastupi, tijek bolesti znatno je blaži i lakše se liječi.

Imunizacija, naziva se i cijepljenje, unošenje je antigena, tvari koje izazivaju obrambenu, imunološku reakciju organizma, kako bi se stvorio obrambeni odgovor

Kako su spašeni milijuni života

Programom cijepljenja, kojim je rukovodila Svjetska zdravstvena organizacija, službeno su 1979. u cijelome svijetu iskorijenjene velike boginje, bolest koja je u prošlosti uzrokovala smrt milijuna ljudi i za koju ni danas ne postoji lijek. Velike boginje se smatraju i jednom od bolesti Starog kontinenta koju su osvajači donijeli na američki kontinent, a zbog nje su propala carstva Azteka i Inka te mnoga plemena sjevernoameričkih indijanaca.

Španjolska gripa, jedna od najgorih pandemija gripe, u nedostatku cjepiva i suvremenih lijekova ubila je 1918.-1919. godine 20 milijuna ljudi, znatno više nego što ih je poginulo tijekom Prvoga svjetskog rata.

Američki znanstvenici su izračunali što bi značilo kada danas ne bi postojao program cijepljena za SAD – dječja paraliza uzrokovala bi nepokretnost 10.000 djece, rubeola bi dovela do oštećenja ploda i mentalne retardacije 20.000 novorođenčadi, ospice bi zarazile 4 milijuna djece, od kojih bi 3000 umrlo, meningitis bi izazvao trajno oštećenje mozga kod 15.000 djece, hripavac bi ubio tisuće male djece…

Zahvaljujući cijepljenju u Europi i Hrvatskoj već godinama nema oboljelih od dječje paralize i difterije.

Program cijepljenja

Danas se cijepljenje provodi prema programu cijepljenja za svaku državu, a prema napucima Svjetske zdravstvene organizacije. Razlikujemo monovalentna cjepiva, kojim se cijepi protiv samo jedne bolesti, kao što je BCG (protiv tuberkuloze) i polivalentna cjepiva, kojima se provodi imunizacija protiv više bolesti istodobno, kao što je MoPaRu (ospice, zaušnjaci i rubeola). 

Polemike – cijepiti dijete ili ne?

Posljednjih godina vodi se dosta polemika u javnosti o sigurnosti cjepiva pa su mnogi roditelji uplašeni zbog posljedica nuspojava, i to čak do te mjere da ne žele cijepiti svoju djecu, iako su to zakonom obvezni učiniti. Također, javljaju se razmišljanja o nepotrebnosti cijepljenja, s obzirom na to da nema pojavnosti nekih zaraznih bolesti. Stručnjaci epidemiolozi slažu se u razmišljanjima – cjepiva imaju određene nuspojave, ali cijepiti se treba. 

Nuspojave

Naime, cjepiva su biološki lijekovi i kao svaki drugi lijek mogu imati određene nuspojave. Te nuspojave su najčešće blage: lokalna oteklina i crvenilo na mjestu uboda ili sistemske reakcije poput povišene temperature, pospanosti, povraćanja.

Devedesetih godina prošloga stoljeća javila se sumnja da jedno kombinirano cjepivo uzrokuje autizam kod djece, no kasnije su opsežne studije pouzdano utvrdile nepovezanost bilo kojeg cjepiva i pojave autizma

Neka cjepiva mogu kod vrlo malog postotka osoba imati i ozbiljne nuspojave koje najčešće nalikuju simptomima bolesti protiv koje se cijepi. Stoga djecu nakon cijepljenja treba pratiti, a svaka sumnjiva reakcija mora se prijaviti liječniku.

Devedesetih godina prošloga stoljeća javila se sumnja da jedno kombinirano cjepivo uzrokuje autizam kod djece, no kasnije su opsežne studije pouzdano utvrdile nepovezanost bilo kojeg cjepiva i pojave autizma.

Kod cjepiva, kao i drugih lijekova, treba ocijeniti prevagu koristi cijepljenja nad rizikom posljedica nuspojava. Iako se neke zarazne bolesti javljaju vrlo rijetko, one u cijelome svijetu nisu još iskorijenjene pa je moguća zaraza prijenosom iz drugih područja svijeta, posebno u današnje doba kad prijevoz roba i ljudi povezuje sve dijelove Zemlje. Istovremeno svako cjepivo ima i određene kontraindikacije, odnosno slučajeve kod kojih se neka osoba ne smije cijepiti, a najčešće zbog prisutnosti neke druge bolesti. Međutim, ako se cijepe ostale, zdrave osobe, sprečava se zaraza na velikom broju stanovništva, a istovremeno se štiti i mali broj osoba koje se nisu smjele cijepiti.