Kako se nositi? Alkoholizam ne razara samo ovisnika već cijelu obitelj

Istraživanja su pokazala da svaka deveta obitelj u našoj zemlji ima jednog alkoholičara. A kakav je prosječni alkoholičar? On nije pijanac koji padne u grabu pokraj puta.

Iako zna biti i takav u kasnijoj fazi alkoholizma. On je u najvećem broju slučajeva tipičan naš sumještanin. Naizgled fini gospodin koji je završio srednju školu i ima dvoje djece. A što taj fini gospodin radi kada dođe kući? Tuče, vrijeđa, natjerava ženu i djecu po stanu, a ponekad ih i u 2 sata noću izbaci iz kuće. Sutra plače, moli, obećava… Ne vjeruje da su modrice na ženinim leđima od njegove ruke. Pita se zašto ga se djeca boje. On se, naime, ničega ne sjeća. Zadnje čega se sjeća je to da su on i Štefek išli poslije posla “samo” na jednu rundu. “Pa znaš da se zbog posla moram družiti s pajdašima.”

Obitelj, “suhi” članovi obitelji, to su oni koji ne piju, ali svojim ponašanjem podržavaju alkoholičara. Kako? Zašto? Iz ljubavi i neznanja

Kako to igleda u početku?

“A što je bilo dalje?” – pita žena ako se još usudi nakon batina.

“A znam da je došao susjed i naručio rundu… Ma što je tebe briga što je bilo dalje? Gdje sam ja, na policiji, pa moram odgovarati na tvoja glupa pitanja?” Tako se muž ponovo ljuti iako je još prije nekoliko minuta obećao da će se popraviti i kad je riječ o pijenju i o “prljavom” jeziku. No to je odmah zaboravio. Kao što se ne sjeća ni toga što je sinoć bilo nakon što je susjed došao, ali mu je neugodno to priznati pa se umjesto priznanja ljuti. Opet se ljuti. Zalupi vratima i ode. Zna da će i danas kod “svojeg Žnidaršića”. Mora. Tako ga ova njegova “baba” svako jutro naljuti da mu se poslije posla ne mili ići kući. A i nije više gladan. Gubi apetit. Samo je žedan i nervozan. A kad popije, onda mu je sve lijepo…

Eto, tako to obično izgleda u početku…

>>Iako formalno nije priznata, ovisnost o internetu predmet je ozbiljnog proučavanja stručnjaka s ciljem da se prije svega pomogne mladima koji su izgubili kontrolu nad njegovim korištenjem.<<

A ubrzo se stvari kompliciraju. Izostaje s posla ili debelo zakasni jer već ujutro prije posla mora u birtiju… A tamo je uvijek veselo društvo koje ga časti pa i on mora njih… Sutradan mu zna biti jako loše i tako ga glava boli da mora ići liječniku. Ali i liječniku laže. Kaže da ga bole leđa ili da je iscrpljen. U početku dobije bolovanje, ali kad se ta priča ponavlja, liječnik ga šalje na pretrage, pa kad se vidi krvna slika i kad je GGT povećan, a trbuh raste jer je jetra natečena, laži više ne pomažu. Zaustavi ga i prometna policija i oduzme mu dozvolu jer stalno ima nekoliko promila alkohola u krvi. A i novi šef mu prijeti otkazom ili premještajem na manje plaćeno radno mjesto – kao posljednju opomenu.

Porazne statistike

Mlada djevojka koja ima oca alkoholičara često se zaljubljuje u dečke alkoholičare. Prije je to bio najčešći obrazac. Nekad je omjer bio 1:10 – jedna žena alkoholičarka na deset muškaraca alkoholičara. A kad su žene pile, pile su tek u poznijoj dobi, kad bi ostajale same. Današnji omjer je: jedna žena na četiri, pa čak i na tri muškarca! Danas se stvar izmijenila – žene su preuzele mnoge takozvane muške poslove. A onda su počele i muški piti. Muškarci piju najviše u srednjoj dobi, a tako ozbiljno pije i sve veći broj žena. Muškarci počinju rano piti, još u osnovnoj školi, eksperimentalno, pa neki i prestanu ili nastave piti u malim količinama. No mnogi ulaze u srednje godine kao alkoholičari i nikad ne dožive starost jer je prosječna dob koju alkoholičar doživi samo 52 godine. Djevojke ih slijede. One počinju piti još prije od mladića. Od velike grupe mladih, umjerenih potrošača alkohola – regrutira se veći broj onih kojima pijenje iz zabave prijeđe u naviku, iz navike u psihološku ovisnost, iz psihološke ovisnosti u fizičku ovisnost, a iz fizičke ovisnosti u kronično ireverzibilno stanje. Delirium tremens, zatajenje srca, epileptični napadaj, neke su od komplikacija kod dugogodišnjih alkoholičara koje mogu fatalno završiti.

Uloga obitelji i alkoholizam

Pa što tu uopće može obitelj? Bračni partner/ica izmučen/a stalnim napadima ljubomore, psihičkim i fizičkim maltretiranjima? Jadna djeca koja su u strahu i koja ovise o roditelju zlostavljaču i drugom roditelju koji se navikava na zlostavljanje? Majka koja je zaljubljena u svoje dijete i ne vidi da ono srlja u propast? Obitelj obično ništa ne poduzima jer ne vjeruje u svoju moć dok ona još postoji. Kad i obitelj izgubi moć, jer alkoholičaru više nije stalo do obitelji i postaje potpuno promijenjena ličnost koja sluša okrutnog gospodara – alkohol, onda je možda već kasno. Iako nikad nije kasno i uvijek treba pokušati pomoći. Pustiti alkoholičara da pije je, s njegovog aspekta, spori suicid, a s aspekta obitelji to je pasivna eutanazija. Obitelj, “suhi” članovi obitelji, to su oni koji ne piju, ali svojim ponašanjem podržavaju alkoholičara. Kako? Zašto? Iz ljubavi i neznanja. Daju mu novce. Pokrivaju ga, tj. lažu za njega da prikriju njegovo ponašanje ili ga opravdaju. Svaljuju krivicu na teško djetinjstvo alkoholičara, na strogu majku ili nevjernu ženu… Takvo se ponašanje krivo naziva ljubav prema članu obitelji koji je dobar samo kad je trijezan. A problem je u tome što je on sve rjeđe trijezan.

Što učiniti?

Što, dakle, treba napraviti obitelj? Samo jednu stvar – mirno, odlučno, uporno i skladno – svi članovi obitelji – moraju reći: “Ovako više ne ide. Moramo se liječiti. Ti se moraš liječiti od alkohola, a mi od našeg (ne)svjesnog podržavanja tvojeg alkoholizma. Ti piješ, a mi držimo bocu – to mora prestati.” Uz pomoć bolničkog liječenja, dnevne bolnice kluba liječenih alkoholičara – o najboljem načinu će odlučiti stručnjaci – alkoholozi, a mi ih imamo puno i u više gradova i u više bolnica.