U Australiji nema kuće bez čajevca: otkrijte tajnu moćne ljekovite biljke s druge strane svijeta

Čajevac je od davnina poznat kao ljekovita biljka s moćnim antivirusnim, antifungalnim i antibakterijskim svojstvima. Njegove blagodati na ljudsko zdravlje potkrijepljene su i čvrstim znanstvenim dokazima. Ima vrlo široko područje primjene, a brojni su i načini na koje ga je moguće konzumirati. 

Antiseptička i antibakterijska svojstva eteričnog ulja čajevca odavno se koriste u tradicionalnoj medicini na području Australije. Biljka je specifična za taj kontinent, a potječe iz Novog Južnog Walesa. Ljekovito djelovanje otkrili su starosjedioci kontinenta, Aboridžini, koji su čajevac koristili tako da su gnječili listove i pretvarali ih u masu kojom bi premazivali rane od ozljeda, ugriza i uboda insekata.

Eterično ulje čajevca učvršćuje živce i poboljšava cirkulaciju krvi u mozgu pa je preporučljivo kod mentalnog umora i nervne slabosti, pogotovo ljudima čiji je imunosni sustav slab

Iz povijesti čajevca 

U Novom Južnom Walesu službeno je priznat kao antiseptik 20-ih godina prošlog stoljeća. Imigranti koji su naseljavali Australiju otkrili su da je eterično ulje čajevca bilo daleko efikasnije u tretiranju uboda i ugriza insekata te infekcija od svih drugih pripravaka koje su do tada poznavali. Godine 1923. kemičar Arthur Penfold iz Sydneyja objavio je članak o djelovanju čajevca u časopisu British Medical Journal. On je testirao djelovanje ulja i otkrio da je 11 puta snažnije od karbolne kiseline, koja je u to vrijeme bila glavni priznati antiseptik, te da za razliku od nje ulje čajevca ne oštećuje i ne nagriza kožu. Zbog takvih svojstava eterično ulje čajevca postalo je glavni antiseptik u to doba.

Tijekom II. svjetskog rata australska je vojska zapovjedila da svaki vojnik mora imati uza se i bočicu s eteričnim uljem čajevca. Nakon rata slijedi era otkrića i razvoja antibiotika pa je eterično ulje čajevca postupno palo u zaborav jer su se antibiotici mogli proizvoditi sintetski i u velikim količinama. To je trajalo sve do osamdesetih godina, kada se ponovno počelo buditi zanimanje za prirodnim lijekovima. Tada je država Novi Južni Wales pokrenula istraživanja i kultivaciju biljke čajevca. Istraživanje je dovelo do zasađivanja prve plantaže čajevca 1986. godine.

>>Ljekovito ulje čajevca među najvećim je blagom prirodne ljekarne – proslavila ga je njegova učinkovitost u borbi protiv raznih infekcija.<< 

Do danas je zasađen nebrojen niz plantaža čajevca koje uspijevaju pokriti cjelokupnu svjetsku potražnju za eteričnim uljem te biljke. Godišnje se u Australiji proizvede oko 400 tona tog dragocjenog eteričnog ulja, od čega je većina za izvoz. Uzgoj čajevca pokušale su i druge zemlje, međutim dobiveno eterično ulje sastavom i kvalitetom nije bilo ni približno kvalitetno poput onog iz Australije. 

Izgled biljke 

Čajevac je zimzeleno grmoliko drvo koje može narasti do sedam metara, samoniklo u Australiji, a danas široko kultivirano na plantažama. Ima izdužene nepodijeljene listove koji više podsjećaju na iglice, s vidljivim žlijezdama duž listova koje sadrže eterično ulje. Cvjetovi su mali i bijele su boje, u obliku četke za pranje boca. Biljka je endemska u suptropskom obalnom području istočne Australije i nalazi se većinom u močvarnom nizinskom tlu okruženom rijekama, koje se izlijevaju iz korita. 

Eterično ulje 

Eterično ulje čajevca dobiva se destilacijom vodenom parom listova drveta čajevca. Postoje tri kemotipa čajevca (terpineol-4, 1,8-cineol i terpinolen), a na tržištu je dostupan samo terpineol-4, koji ima najbolje farmakološko djelovanje. Eterično ulje čajevca:

• snažno djeluje protiv patogenih gljivica,
• bakterija i
• virusa te
• djeluje imunostimulirajuće.

Budući da jača obrambeni sustav, osim za uklanjanje štetnih patogena može se koristiti i za sprječavanje recidiva infekcije. Ujedno, eterično ulje čajevca učvršćuje živce i poboljšava cirkulaciju krvi u mozgu pa je preporučljivo kod mentalnog umora i nervne slabosti, pogotovo ljudima čiji je imunosni sustav slab. U Australiji je ulje čajevca osnovni kućni lijek i svi ga imaju. 

Djelovanje 

Ulje čajevca ima jako dezinfekcijsko (12 puta jače od fenola) i antiseptičko djelovanje kao i baktericidno, fungicidno, virucidno, antispazmodično, antiinflamatorno, imunostimulativno i antiparazitično djelovanje. 

Za što se sve koristi čajevac?

Antivirusna, antibakterijska i antifungalna svojstva ulja čajevca odnose se na velik broj virusa, bakterija i gljivica.

• Kliničke su studije dokazale djelotvornost čajevca kod blagog do srednje teškog oblika akni. Dokazi iz narodne medicine također su brojni.
• Danas niz kozmetičkih proizvoda sadrži ulje čajevca.
• Djelotvoran je i u otklanjanju prhuti.

U fitoaromaterapeutskim tretmanima eterično ulje čajevca koristi se za:

• sve oblike dišnih infekcija,
• infektivne upale crijeva,
• urogenitalne infekcije,
• kožne infekcije,
• akne,
• imunodepresiju i opći umor te
• kao preventiva od oštećenja kože kod terapije zračenjem.

Eterično ulje čajevca dobro se miješa s eteričnim uljima bora, eukaliptusa, lavande, limuna, ružmarina i mažurana. Kao i druga eterična ulja, čajevac može izazvati iritaciju kože i sluznica kad se nanosi koncentrirani pripravak. Iako brojni aromaterapeuti navode da se može primjenjivati nerazrijeđeno, osjetljiviji i ljudi skloni alergijama trebaju biti oprezni. Uneseno oralnim putem u velikim dozama ulje je toksično.