Bolje slađi život nego slatka krv – prehranom stavite dijabetes pod kontrolu

Procjenjuje se da će do 2030. godine približno 439 milijuna ljudi diljem svijeta, odnosno 7,8 % odrasle populacije, imati dijabetes. Najveći porast broja oboljelih očekuje se u zemljama u razvoju.

S preko 220 milijuna oboljelih diljem svijeta, dijabetes je najučestaliji, ako ne i najozbiljniji metabolički poremećaj na svijetu. U posljednjih je tridesetak godina broj osoba s dijagnozom dijabetesa porastao za 20 %. Stoga Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kontinuirano ističe dijabetes kao značajan javnozdravstveni problem koji poprima epidemijske razmjere u brojnim regijama svijeta.

Dvije su osnovne vrste dijabetesa:

• Dijabetes tip 1 autoimuna je bolest kod koje gušterača proizvodi premalo inzulina ili ga uopće ne proizvodi, što znači da šećer iz krvi uopće ne može ući u stanice. Od te vrste dijabetesa obolijeva manji broj ljudi ili najviše do 10 posto. Procjena je da je takvih bolesnika u Hrvatskoj oko 17.000.
• S druge strane, znatno je češći  dijabetes tip 2, koji je uglavnom povezan s načinom života, odnosno s debljinom i premalo tjelesne aktivnosti te pušenjem. Iako kod takvih bolesnika gušterača proizvodi inzulin, stanice su na njega neosjetljive, a posljedice su slične kao kod dijabetesa tipa 1 jer šećer ostaje u krvi, a ne ulazi u stanice.

Sve je više djece dijabetičara

Među oboljelima od dijabetesa tipa 2 sve je više djece, a uzrok je najčešće debljina kao posljedica neadekvatne prehrane, slatkih gaziranih napitaka i premalo kretanja. Osim dijabetesa, i stanje oštećene tolerancije glukoze također predstavlja ozbiljan zdravstveni problem jer nerijetko prethodi obolijevanju od dijabetesa i povezuje se s povećanim rizikom nastanka kardiovaskularnih bolesti.

Među oboljelima od dijabetesa tipa 2 sve je više djece, a uzrok je najčešće debljina kao posljedica neadekvatne prehrane, slatkih gaziranih napitaka i premalo kretanja

Utjecaj bolje kontrole glikemije na dugoročni klinički ishod prepoznat je u oba tipa dijabetesa (tip 1 i tip 2), gdje hiperglikemija može rezultirati komplikacijama opasnim po život kao i brojnim komorbiditetima. Jednako tako, ishod mnogih stanja, uključujući slučajno uzrokovane ozljede i moždani udar, značajno je lošiji u prisutnosti hiperglikemije.

Smjernice iste kao kod pravilne prehrane

Prehrambene smjernice za dijabetičare predstavljaju univerzalne principe pravilne prehrane koji vrijede za opću populaciju. No dijabetičari ih se moraju strogo pridržavati, bez većih odstupanja od zadanog broja, veličine i rasporeda dnevnih obroka koji su prilagođeni vrijednostima glukoze u krvi.

Oboljeli od dijabetesa tipa 1 obroke moraju uskladiti s vrstom i dozama inzulina i vrijednostima glukoze u krvi, a oboljeli od dijabetesa tipa 2 trebaju obroke planirati s obzirom na trenutnu i ciljanu tjelesnu masu, eventualno uzimanje hipoglikemika te razinu glukoze u krvi.

Prema Hrvatskim smjernicama za liječenje šećerne bolesti tipa 2, koje je krajem 2011. godine u časopisu Medix objavila skupina vodećih stručnjaka za dijabetes, navedeno je kako pravilna prehrana može znatno pridonijeti boljoj regulaciji šećerne bolesti i smanjiti glikirani hemoglobin za 1 – 2 %. Spomenute smjernice navode i preporuke o broju i ritmu dnevnih obroka koji ovise o propisanoj terapiji za šećernu bolest.

Bolesnici koji se liječe samo dijabetičkom dijetom, kao i bolesnici na terapiji oralnim hipoglikemicima, mogu imati pet obroka na dan, tri glavna obroka uz dva međuobroka. Bolesnici na tzv. bazal-oralnoj terapiji također mogu imati pet obroka na dan. Bolesnici koji primaju predmiješane inzulinske analoge u dvjema ili trima dozama ili bazal-bolusnu inzulinsku terapiju u pravilu trebaju tri obroka na dan, bez međuobroka.

Pripaziti na unos ugljikohidrata i masti

Prema smjernicama Američkog dijabetičkog društva, dnevni unos ugljikohidrata trebao bi iznositi od 45 – 65 % ukupnog kalorijskog unosa. Unos masti bi se trebao kretati između 25 i 35 %, a unos bjelančevina između 12 i 20 %. U skupinu ugljikohidrata spadaju jednostavni i složeni ugljikohidrati.

Posebnu pažnju valja obratiti na unos fruktoze koja je sve prisutnija u modernim prerađenim proizvodima u obliku fruktoznih sirupa

Jednostavni ugljikohidrati, kao što su glukoza, fruktoza i saharoza, ne preporučuju se u prehrani osoba s dijabetesom, osim u niskim količinama u liječenju hipoglikemije (niske razine glukoze u krvi). Posebnu pažnju valja obratiti na unos fruktoze koja je sve prisutnija u modernim prerađenim proizvodima u obliku fruktoznih sirupa. Smatra se da prekomjeran unos fruktoze nepovoljno utječe na lipidni profil, debljinu i metabolički sindrom. Istodobno, fruktoza iz voća ne smatra se problemom jer su količine tako unesene fruktoze prihvatljive.

Što jesti?

Od različitih vrsta masti dijabetičarima se preporučuje unositi jednostruko (maslinovo ulje, orašasti plodovi) i višestruko nezasićene masne kiseline (omega-3 iz plave ribe i sjemenki sezama), a unos zasićenih masnih kiselina treba ograničiti na manje od 7 % ukupnog dnevnog unosa zbog njihova štetnog djelovanja na kardiovaskularni sustav. Unos trans-masnih kiselina iz hidrogeniranih biljnih ulja (i svih namirnica koje ih sadrže, poput vafla, keksa, lisnatog tijesta i sličnih proizvoda) treba u potpunosti ograničiti. Kod unosa bjelančevina prednost bi trebalo dati bjelančevinama biljnog podrijetla i to onima iz ribe i mesa peradi.

Unos trans-masnih kiselina iz hidrogeniranih biljnih ulja (i svih namirnica koje ih sadrže, poput vafla, keksa, lisnatog tijesta i sličnih proizvoda) treba u potpunosti ograničiti

Brojna istraživanja ukazala su na blagotvoran učinak mediteranske prehrane u prevenciji i potpornoj terapiji dijabetesa. Usporedbom prehrane siromašne mastima (kakvu preporučuje American Heart Association) i mediteranske prehrane pokazalo se da je mediteranska prehrana znatno uspješnija u kontroli razine glukoze u krvi u pretilih osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2. Također, mediteranska prehrana dovodi do većeg gubitka tjelesne mase od prehrane siromašne mastima.

Mislite na tjelovježbu

Ako se pravilnoj prehrani pridoda i redovita tjelovježba te izbjegavanje stresa, razina glukoze u krvi zasigurno će se početi približavati željenim (referentnim) vrijednostima. Zaključci istraživanja „Diabetes Prevention Program” ukazuju da gubitak 5 – 7 % tjelesne mase uz umjerenu tjelovježbu u trajanju 150 minuta tjedno kod pretilih i osoba s prekomjernom tjelesnom masom smanjuje incidenciju dijabetesa za čak 58 %. Stoga se čini da su prehrana i način života moćni alati za borbu s dijabetesom.