Aloe vera: Biljka zbog koje će vam koža ljeti itekako biti zahvalna

U narodnoj medicini najčešće se koristi lokalno, i to svježi sok za zacjeljivanje rana. To je iskustvo iskoristila kozmetička industrija koja je proizvela Aloe gel.

Na svakom koraku možemo čuti da se spominje Aloe vera, bilo da je riječ o kozmetičkom proizvodu ili čak napitku. Posebno postaje popularna ljeti zbog svojih iznimnih umirujućih svojstava u njezi kože, bilo da je riječ o opeklinama od sunca, žarnjaka ili pak o ubodima insekata. Upoznajmo stoga bolje ovu sjajnu ljekovitu biljku kojoj s pravom pripada istaknuto mjesto u ljekarni majke prirode. Ne čudi vjernost aloji i velika potražnja za njezinim preparatima jer je riječ o biljci izvrsnih ljekovitih svojstava, o čemu svjedoče i zapisi stariji od 6000 godina. Tradicionalno se koristi za rane, kožne bolesti te kao laksativ, a danas se istražuju njezine nove indikacije. S druge strane, ova je biljka na glasu i kao eliksir mladosti.

U narodnoj medicini najčešće se koristi lokalno, i to svježi sok za zacjeljivanje rana. To je iskustvo iskoristila kozmetička industrija koja je proizvela Aloe gel

Aloe vera (syn. A. barbadensis) zeljasta je trajnica debelih, sluzastih listova koja raste u tropskom i suptropskom području, najčešće u Africi i na Karibima. Riječ je o višegodišnjoj biljci koja može narasti do šest metara. Listovi su joj dugi do 60 centimetara, bodljikava ruba, pri vrhu šiljasti, mesnati te blijedozelene boje. Postoji više vrsta biljke aloje koje pripadaju porodici Aloaceae, a razlikuju se po izgledu i sastavu. Danas se u fitofarmaciji i službenoj medicini koriste samo produkti dobiveni iz vrsta Aloe barbadensis – zapadnoindijski aloj i Aloe capensis – afrički aloj. Svojstva i izgled aloje uvelike ovise o načinu dobivanja produkata.

Kemijski sastav

List aloje sadrži 12 antrakinona, uključujući aloin, barbaloin, izobarbaloin, antranol, antracin, alojnu kiselinu, krizofan kiselinu, emodin, aloj – emodin, ester cimetove kiseline, eterično ulje te rezistanol. Te molekule pospješuju regulaciju crijevnog sustava poboljšanjem peristaltike i laksativnim djelovanjem. U malim koncentracijama antrakinoni imaju antimikrobna i antivirusna svojstva, no u većim koncentracijama imaju jaka purgativna svojstva te djeluju toksično. Aloin je najvažniji sastojak u aloji te ima vrlo snažan učinak na crijevne bakterije, razgrađuje ih i aktivira te poboljšava kontrakciju crijevnih mišića.

>>Kod novorođenčadi i male djece koža je iznimno osjetljiva, kod mladih sklona aknama, a kod odraslih žena i muškaraca može biti svakojaka, no sigurno je da će se kad-tad naborati. Kako pravilno njegovati kožu? Kliknite i doznajte ovdje<<

Između Aloe capensis i Aloe barbadensis postoje kvantitativne i kvalitativne razlike. A. capensis sadrži 13 – 27% aloina A i B, a A. Barbadensis sadrži 25- 40% aloina A i B. A. capensis sadrži 5-hidroksialoin koji je karakterističan za njega, a u drugoj se vrsti nalazi 7-hidroksialoin. Osim tih tvari, aloje sadrže smole, saponine, ugljikohidrate, vitamine, enzime, aminokiseline i organske kiseline.

Dokazano je i djelovanje aloje na psorijazu, a može pomoći i kod opeklina od sunca, ozeblina, zacjeljivanja rana te pelenskog osipa

Iskustvo i dokazi

Aloja se koristi lokalno i oralno. Smatra se najsigurnijim biljnim sredstvom za liječenje zatvora stolice te ujedno i najdulje poznatim jer postoje zapisi koji o tome svjedoče stariji od 3000 godina. Osim tradicionalne upotrebe, danas se Aloe vera koristi kod dijabetesa, astme, osteoartritisa, opeklina, psorijaze i drugih tegoba. Sve te indikacije nisu dokazane kliničkim studijama i potrebno je dodatno istraživanje za znanstveni dokaz, no dokazano je da djeluje kao laksativ te ga je kao takvog odobrila Američka agencija za hranu i lijekove (FDA – Food and Drug Administration) i najčešće se koristi u kombinacijama s drugim laksansima. Dokazano je i djelovanje aloje na psorijazu (krema 0,5% tijekom četiri tjedna), a može pomoći i kod opeklina od sunca, ozeblina, zacjeljivanja rana te pelenskog osipa.

U narodnoj medicini najčešće se koristi lokalno, i to svježi sok za zacjeljivanje rana. To je iskustvo iskoristila kozmetička industrija koja je proizvela Aloe gel. Za njegovu se proizvodnju koristi biljno tkivo (parenhim) mladih, središnjih listova, odnosno svježi sok vrste Aloe barbadensis (Aloe vera). Taj sok ne djeluje laksativno, nego je bogat ugljikohidratima, mineralima i aminokiselinama te se koristi za izradu ljekovitog soka koji na tržište dolazi često u kombinaciji s drugim biljnim vrstama za podizanje imuniteta, primjerice, noni. Potrebne su mjere opreza pri oralnom uzimanju kada je riječ o trudnicama i dojiljama te maloj djeci (mlađoj od 12 godina), a ne smiju ga koristiti osobe s Crohnovom bolesti, ulceroznim kolitisom, opstrukcijom crijeva te one koje imaju problem s bubrezima i hemoroidima.

Kao laksativ može smanjiti razinu kalija

Treba biti oprezan pri uzimanju aloje ako istodobno uzimate digoksin jer Aloe vera kao laksativ može smanjiti razinu kalija u organizmu, a niska razina kalija pak može povećati nuspojave digoksina. Oprez je neophodan i kod uzimanja diuretika te drugih laksativa. Za ljekovite pripravke od Aloe vere koristi se gel i lateks. Aloe gel je proziran, želatinozan, a dobiva se iz stanica iz središta lista, dok se lateks dobiva iz stanica neposredno ispod kože lista i žute je boje. Aloe vera danas na tržištu dolazi u više oblika – u obliku sirupa, tableta, krema te za više indikacija kao što su podizanje imuniteta, liječenje konstipacije i drugo. Popularno je dodavanje aloje u kozmetičke pripravke – šampone, paste za zube, gelove za tuširanje, u vodu za uklanjanje šminke, a kao što je i spomenuto na početku teksta, posebno su popularni preparati za smirivanje nadražene kože koji pritom našem najvećem organu pružaju intenzivnu njegu, zaštitu i hidrataciju. Prije kupnje bilo kojeg proizvoda svakako zatražite mišljenje svog ljekarnika.