7 najčešćih mitova vezanih uz diskove vaše kralježnice

Ozljede diskova dovode do njihova trošenja i naša leđa pate. No, jesu li uvijek oni krivi? Donosimo vam sedam mitova o ublaživačima udaraca u našoj kralježnici

MIT 1: Za snažne bolove u leđima često su krive ozljede diskova

Pogrešno. Stručnjaci procjenjuju da samo pet posto svih bolova u leđima uzrokuju problemi s diskovima. U 85 posto slučajeva liječnici ne mogu pronaći jedini i isključivi uzrok bolesti, kao primjerice smanjenje koštane mase uslijed osteoporoze ili oštećenja diskova, pa takve dijagnoze nazivaju nespecifičnim bolovima u leđima.

Sve dok ne uzrokuju bolove ili gubitak funkcije živca i dok je kralježnica stabilna, liječenje nije potrebno

Uzroci tegoba su raznovrsni. Primjerice opterećenje samo jedne strane tijela na radom mjestu dovodi to do toga da se muskulatura leđa neravnomjerno opterećuje. Zbog toga mišići i diskovi postaju kraći, što uzrokuje napetost i bolove. Osim toga, stres i nedovoljna fizička aktivnost često uzrokuju napetost mišića. Tako se često stvara začaran krug: da bismo izbjegli bolove, zauzimamo položaj koji najmanje boli, muskulatura se tako pogrešno opterećuje, napetost se pojačava i uzrokuje sve jače bolove. Dugoročno to može uzrokovati tjelesne promjene, kao što je na primjer prijevremena istrošenost zglobova.

MIT 2: Ozljeda diskova obvezno se mora liječiti

To se ne može tako eksplicitno reći. Istraživanja su pokazala da mnogo ozljeda diskova uopće ne uzrokuje probleme. Sve dok ne uzrokuju bolove ili gubitak funkcije živca i dok je kralježnica stabilna, liječenje nije potrebno. Osim toga, ozljede diskova mogu se s vremenom potpuno izliječiti same od sebe, odnosno tkivo diska može se samostalno regenerirati. No, nastupe li jake bolovi i trnci ili se čak pojavi oduzetost, primjerice u nogama, obvezno je hitno liječenje, a nekad i hitna operacija, posebice uslijedi li gubitak kontrole mjehura ili debelog crijeva (sindrom cauda equina). Naime, disk se pri oštećenju pomiče pa se može dogoditi da se prikliješti najbliži živac. Ako se takvo stanje ne liječi, postoji opasnost od trajnog oštećenja živca koje pak može uzrokovati kronične bolove, povremenu ili trajnu oduzetost te inkontinenciju. Rizik je to veći što je živac duže prikliješten.

MIT 3: Bolovi će najbrže popustiti ako izbjegavamo naprezanje i ostanemo u krevetu

I da i ne. Naravno da u slučaju ozljede diska moramo izbjegavati naprezanje. No, to ne znači da trebamo danima ležati u krevetu. Naprotiv, koliko kod to bolovi dopuštaju, trebamo se što više kretati, makar se to svelo na samo nekoliko koraka po stanu. Naime, dugotrajan boravak u krevetu brzo slabi muskulaturu trupa koja onda ne može dovoljno podupirati kralježnicu i rasteretiti živce. Osim toga, naši diskovi trebaju kretanje kako bi ostali elastični i pravilno funkcionirali jer se ne opskrbljuju krvotokom, nego hranjive tvari preuzimaju od okolnog tkiva kroz zglobnu tekućinu koja je i unutar diskova. Opterećivanjem i opuštanjem koje nastaje prilikom kretanja tekućina unutar diska bolje se rasprostire po disku. Ovisno o težini problema s diskovima, mogu biti nužne posebne vježbe kojima bi se uz pomoć fizioterapeuta uvježbao obrazac pokreta koji umanjuju bol.

>>Kralježnica predstavlja stup našeg koštano-zglobnog sustava. Omogućuje nam uspravan hod i predstavlja zaštitu vitalnih živčanih struktura koje se nalaze u samoj unutrašnjosti koštanog kanala.<<

MIT 4: Masaže pomažu pri ozljedi diskova

Masaže ponajprije ublažavaju bolove u leđima koji nastaju zbog napete muskulature. U slučaju ozljede diskova, pritisak na nadražene i upaljene živce može još pojačati tegobe. Puno je bolje tegobe ublažavati toplinom: vruć jastuk od koštica trešnje, toplinski flasteri ili posebni toplinski pakunzi iz ljekarne smanjit će napetost mišića, poboljšati prokrvljenost i umiriti nadražene živce. Za liječenje akutne ozljede diskova najvažnija je, uz fizioterapiju, terapija liječenja boli pri kojoj se lijekovima smanjuje upala i oteklina te ublažavaju bolovi. Liječenje može potrajati tjednima, pa i mjesecima. Pritom je važno da se tablete ne gutaju nasumce na vlastitu ruku, nego da se terapija dogovori s liječnikom i ljekarnikom te dosljedno provodi. U težim slučajevima pomažu kratkoročno ciljane injekcije za ublažavanje bolova, kortikosteroidi, koji se apliciraju direktno u oboljelo tkivo (zglob ili između zgloba). Ako ni nakon četiri do šest tjedana liječenja ozljede diskova nema vidnog poboljšanja, potrebno je konzultirati liječnika o drugim terapeutskim mogućnostima.

MIT 5: Operacija uklanja tegobe 

Činjenica je da se većina pacijenata nakon operacije osjeća bolje jer se oslobađa živac. No, kirurški zahvat ne može jednom oštećeni disk izliječiti operacijom. Ako su diskovi kao ublaživači udaraca u kralježnici istrošeni ili iskidani, to se više ne može popraviti i bolovi u leđima se stoga mogu uvijek ponovo javiti. Osim toga, svaka operacija nosi rizik. Tako primjerice mogu nastati ožiljci koji će uzrokovati bolove koji se teško mogu liječiti. Dugoročno, statistički su prikupljeni rezultati kod pacijenata s operacijom i bez operacije isti. Stoga se prije odluke o operaciji mora dobro razmisliti.

Neki stručnjaci smatraju da je većina operacija diskova izvedena ishitreno i bespotrebno. Njemačko društvo za neurokirurgiju primjerice pri odlučivanju o operaciji preporučuje postupak u tri koraka:

1. Prvo liječnik dijagnosticira jačinu i učestalost bolova u leđima i nogama pacijenta i ispituje postoji li manjak osjeta ili oduzetost.
2. U drugom se koraku uz pomoć kompjutorske tomografije ili magnetne rezonance utvrđuje je li uzrok tome ozljeda diska.
3. Treći je korak određivanje koncepta terapije, a pravilo je sljedeće: u slučaju oduzetosti odlučuje se za operaciju, a ako su prisutni samo bolovi u leđima, nije potreban operacijski zahvat.

Mnogi se problemi mogu izbjeći aktivnim životnim stilom i malim promjenama ponašanja: da težak teret podižemo ravnih leđa i iz polučučnja ili da prilikom sjedenja češće mijenjamo položaj i povremeno ustajemo

MIT 6: Diskovi se ponajprije uništavaju fizičkim radom

Ni to nije potpuno točno. Nošenje teškog tereta može istina štetiti kralježnici, no među pacijentima s kroničnim bolovima u leđima nema puno dostavljača namještaja. Glavni razlog ozljede diskova najčešće je istrošenost nastala zbog godina, koju ubrzava splet različitih faktora. U to se ubrajaju prije svega pretilost, manjak kretanja te opterećenja na jednoj strani i krivo držanje i opterećivanje, na primjer dugo stajanje na mjestu u pogrbljenom položaju. Isto su tako za diskove problematični nagli pokreti prilikom okretanja ili stalna, snažna trešnja kralježnice, na primjer pri jahanju.

Mnogi se problemi mogu izbjeći aktivnim životnim stilom i malim promjenama ponašanja: da težak teret podižemo ravnih leđa i iz polučučnja ili da prilikom sjedenja češće mijenjamo položaj i povremeno ustajemo. Osim toga, jaka muskulatura trupa koju možemo izgraditi vježbanjem ili redovitim plivanjem podupire kralježnicu i rasterećuje diskove. Na jedno se ipak ne može utjecati, a to su geni. Jer, stabilnost i čvrstoća naših diskova dobrim je dijelom genetski predodređena. Zato se i događa da već i mladi, aktivni ljudi imaju probleme s diskovima.

MIT 7: Ozljeda diskova uvijek uzrokuje bolove u križima 

Pogrešno. Ozljeda diskova nastaje najčešće u donjem dijelu leđa, između četvrtog i petog slabinskog kralješka, te između petog slabinskog kralješka i krstačne kosti, jer na tom mjestu tjelesna težina stvara jak pritisak na kralješke. No, i između ostalih su kralježaka diskovi tako da ozljeda može nastati i u području vratne kralježnice, dok su problemi u području prsne kralježnice rijetki. U većine se ljudi ozljeda diskova dogodi u dobi od 30. do 50. godine. U starijoj dobi gubitak želatinozne mase diska čini gelastu unutrašnjost gušćom zbog čega on teško može ispasti.

Što se događa pri ozljedi diskova

U našem su tijelu smještana 23 diska, poput malih ublaživača udaraca između pojedinih kralježaka kralježnice. Oni ublažavaju udarce i sprječavaju da se tijela kralježaka taru jedan o drugo. Svaki se disk sastoji od gelaste jezgre koja je okružena otpornim vanjskim vlaknastim vlaknima. Starenjem ili zbog visokog opterećenja na jednoj strani diskovi stalno gube tekućinu i postaju suhi i neelastični. Tako se može dogoditi da se disk nakon nekog pokreta ne može više vratiti u izvorni položaj i izgubi svoju funkcionalnost poput stare automobilske gume.  Takvo ekscentrično deformiranje/vanjsko izobličavanje diska (protruzija) je predstadij prolapsa ili hernije diska pri kojem puca vanjska opna i tkivo diska izlazi iz gelaste jezgre. Ono može snažno pritiskati okolne živce, kao na primjer išijalni živac, i izazvati snažne bolove. Moguć je i gubitak sluha i oduzetost. No, takvo curenje/izlaženje tkiva diska može proći i potpuno bezbolno i neprimjetno.