Zdrav dvoboj: cijepljenje ili pranje ruku? Što spašava više života?

Ljubavni, poslovni, ili oni iz časti, postoje različiti dvoboji, no nama su najdraži oni zdravi. A volimo ih više od svega drugog jer uvijek imaju najbolji mogući ishod – spašene ljudske živote.

I zato se danas pitamo što se događa kada u „zdravom odmjeravanju“ sučelimo pranje ruku i cijepljenje? Koja od ovih zdravih navika spašava više ljudskih života? Do točnog broja, naravno, ne možemo doći, ali možemo ustvrditi da su životi milijuna djece i odraslih ljudi diljem svijeta postali bolji, kvalitetniji i dulji zahvaljujući ovim zdravim navikama.

Pranje ruku: „uradi sam“ cjepivo

Jesu li pranje ruku i cijepljenje uopće neki rivali ili su zapravo na istoj strani? Da je tome doista tako te da između pranja ruku i cijepljenja ima više sličnosti nego razlike svjedoči izraz „’uradi sam’ cjepivo“, a kojeg rado koriste američki liječnici kada populariziraju pozitivne učinke pranja ruku. Njime žele reći da jednostavnom uporabom sapuna i vode možemo neutralizirati štetne prenosioce zaraze baš kao i cijepljenjem. I posve u duhu „uradi sam“ filozofije – jednostavno je i efikasno, traje 20-ak sekundi i može ga obavljati svatko, bez stručne pomoći liječnika!

Američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti procjenjuju da ispravno pranje ruku eliminira 50% svih bolesti povezanih s unošenjem hrane. Nadalje, ispravno pranje ruku, uz upotrebu sapuna, smanjuje stopu smrtnosti od upale pluća i dijareje za čak 65%, a sve prema navodima cijenjene fondacije Clean The World Foundation.

Ispada da, za opstanak čovječanstva, pranje ruku može učiniti više od nekog svemoćnog junaka iz popularnih akcijskih filmova. 

Cijepiti znači život spasiti

Ni cijepljnje ne stoji ništa slabije. Dapače, Svjetska zdravstvena organizacija navodi podatak da je preventivnim cijepljenjem svake godine spašeno između dva do četiri milijuna dječjih života.

Posebno je kritično u Africi gdje od dječje paralize, tetanusa i rubeole još uvijek umire ogroman broj djece i odraslih, a ondje cijepljenje još uvijek nije dostupno kao normalna, svakodnevna pojava. U zasluge cijepljenja ubraja se i to da je čovječanstvo spašeno od mnogih, sada već izumrlih opasnih zaraznih bolesti, a iznimno je učinkovito kod sprječavanja bjesnoće, žute groznice, mumpsa i hepatitisa B.

Iako je u posljednje vrijeme, zahvaljujući pojavi samodijagnosticiranja i samoliječenja putem interneta, određen broj ljudi (posebice roditelja) iskazao skepsu i strah od cijepljenja, medicinska struka je zauzela jasan i nedvosmislen stav – pozitivne prednosti cijepljenja su nezamjenjive za život zajednice i pojedinaca.

Cijepljenje je tekovina moderne znanosti zahvaljujući kojoj živimo dulje te uživamo u boljoj kvaliteti života.

Ispred svog vremena…

No kao i mnoge druge civilizacijske tekovine koje danas uzimamo zdravo za gotovo, tako ni pranje ruku i cijepljenje nisu oduvijek bile prepoznate kao zdravi pratitelji čovječanstva. Zapanjuje, primjerice, podatak da je tek u 19. stoljeću mađarski liječnik Ignaz Semmelweis, radeći u bečkoj Općoj bolnici u klinici za porodništvo i ženske bolesti, prvi otkrio svu važnost pranja i steriliziranja ruku!

Bio je zgrožen podatkom da u njegovoj klinici čak 13% žena umire od babinje groznice. Ondje se je održavala praktična nastava za studente, uključujući i obdukcije nad pacijenticama, a broj umrlih žena bio je znatno veći u odnosu na kliniku u kojoj se obdukcije nisu radile. Nakon pomnog istraživanja, Sommelweis je zaključio da je upravo nepranje ruku nakon obdukcija glavni uzrok smrtnosti. Suvremenici baš i nisu ozbiljno shvaćali Sommelweisa te će proći još dosta godina prije negoli liječnici počnu preporučivati spasonosno pranje ruku.

Zapanjuje podatak da je  tek u 19. stoljeću mađarski liječnik Ignaz Semmelweis, radeći u bečkoj Općoj bolnici u klinici za porodništvo i ženske bolesti, prvi otkrio svu važnost pranja i steriliziranja ruku

A povijest modernog cijepljenja počela je nešto prije 18. stoljeća kada je engleska književnica, lady Mary Wortley Montagu, upoznala liječnike u Engleskoj i Italiji s prastarim pučkim postupkom kojeg je vidjela među Čerkezima: inokulacijom sadržaja pustule bolesnika s variolom na zdravu djecu, čime bi se izazvao blagi oblik velikih boginja. Ovaj postupak nazivao se variolizacija, a zbog čestih i čak smrtonosnih komplikacija, nikada se nije afirmirao.

Pranje ruku ili cijepljenje? Naravno, oboje!

Tek će engleski liječnik Edward Jenner variolizaciju zamijeniti vakcinacijom te se upisati u povijest kao otac cijepljenja. Jenner je koristio manje opasne kravlje boginje za postupak inokulacije čime je revolucionirao medicinu te utro put spašavanju milijuna života u sljedećim stoljećima.

Kad bismo na kraju ovog „dvoboja“ ipak trebali birati između pranja ruku i cijepljenja, naš izbor bio bi – oboje! Jednako su dobri po pitanju neutralizacije štetnih uzročnika bolesti, oboje značajno podižu kvalitetu života te spašavaju nebrojene ljudske živote. I, što je možda najvažnije, oboje odnose pobjedu u korist zdravlja cijelog čovječanstva!