Zašto je prvi dojam toliko važan? Stvaran razlog mogao bi vas iznenaditi!

Sudionici “speed datinga” tvrde da odmah na početku susreta utvrđuju koliko su usklađeni s pojedinim sugovornikom. Menadžeri u odjelima za ljudske resurse kažu da su mnogo puta odabrali kandidata u prvim minutama intervjua. Prvi dojam igra veliku ulogu i u komunikaciji na društvenim mrežama, od izbora kandidata za susret na Tinderu, preko prihvaćanja zahtjeva za prijateljstvo na Facebooku, do spajanja na poslovnoj mreži LinkedIn.

Izreka „nitko ne dobiva drugu priliku za ostavljanje prvog dojma” vrijedi za sve vrste odnosa. Onako kako vas netko procijeni na početku prvog susreta, tako će vas vjerojatno doživljavati i dalje premda se vi naknadno značajno promijenili. A to je za vas nepovoljno ako ste ostavili loš prvi dojam.

Prva i brzo stvorena procjena može biti pogrešna i štetna za strane u komunikaciji, ali tog se mehanizma nećemo tako skoro osloboditi. A tako je i bolje jer nije beskoristan. 

Taj način procjenjivanja vuče korijene iz davne evolucijske prošlosti i zapisan je u genima. Živa bića preživljavaju zahvaljujući ispravnom prvom dojmu. Hrčak ili fazan kojeg je prvi dojam prevario ne dobiva priliku steći drugi dojam jer ga je ono s čime se susreo već ubilo. Takvu su sudbinu ljudi trpjeli do nedavne prošlosti, a i danas je trpe oni koji žive izvan civilizacije i bez pravila smišljenih radi sprečavanja najgorih ishoda pogrešnih dojmova.

Prosuđujemo u tren oka

Istraživanje na Sveučilištu u engleskom Yorku otkrilo je koliko brzo stječemo prve dojmove pogledom na nečije lice. Ekipa pod vodstvom Jennifer K. South Palomares ispitala je kako sudionici na prvi pogled procjenjuju osobine koje psihologija smatra najvažnijima za poželjnost: pouzdanost, društveno-financijski status i tjelesnu privlačnost. Pokazalo se da su nam za procjenu tih osobina dovoljne 3,3 stotinke pogleda na tuđe lice!

Duže promatranje lica ne utječe bitno na prosudbu osobe, pokazali su stručnjaci sa Sveučilišta u Princetonu, Janine Willis i Alexander Todorov. Zamolili su sudionike istraživanja da po licu ocijene u kojoj mjeri neznanci posjeduju privlačnost, kompetentnost, dopadljivost, agresivnost i pouzdanost. Jednoj skupini sudionika dali su za procjenu jednu desetinku sekunde, koliko im se slika pojavljivala na ekranu.

Članovi druge skupine mogli su gledati iste slike neograničeno dugo. Obje su skupine gotovo jednako procijenile promatrane osobe iako su neki vidjeli njihova lica samo na desetinku sekunde, a drugi ih gledali koliko su htjeli. Pod razumnom pretpostavkom da oni koji duže promatraju procjenjuju ispravnije, možemo zaključiti da je prvi dojam dobiven u djeliću sekunde vrlo točan.

Simetrija i proporcija, najjači aduti

Procjena se uvelike temelji na osobinama na koje promatrana osoba ne može utjecati.

Psihologinja Leslie Zebrowitz sa Sveučilišta Brandeis istražila je povezanost osobina lica i zaključaka koje promatrači izvlače iz njih. Utvrdila je da su najvažnije osobine lica simetrija i proporcija. Što je lice simetričnije i proporcionalnije, to je privlačnije, i obrnuto.

Simetrija i proporcija znak su dobrog genetskog koda, visoke otpornosti na stresne okolnosti i dobrog zdravlja. O zdravom smo čovjeku skloni vjerovati da je ugodan, bistar i sposoban. Bolestan nam se čini problematičnim pa smo sumnjičavi prema njemu. Drugo privlačno obilježje po dr. Zebrowitz je prepoznatljivost. Što je struktura lica sličnija strukturi većine ljudi koje znamo, to će nam biti privlačnija. Kroz evoluciju smo naučili da će nam netko sličan nama, dakle, pripadnik naše grupe – klana ili naroda – prije pomoći nego stranac.

Lice je (skoro) sudbina

Dr. Zebrowitz ističe da prosudbe temeljem prvog dojma o nečijem licu imaju dugoročne i često nepravedne posljedice. Promatrači prosuđuju pojedince s privlačnim licem simpatičnijima, obrazovanijima i sposobnijima, a one s neprivlačnim nepristupačnima, nesposobnima i nepouzdanima. Iako se privlačnost lica ne podudara uvijek s moralnim i intelektualnim osobinama, ono može odlučiti kako ćete proći u društvenom i romantičnom životu, obrazovanju, karijeri i sudskim procesima.

Ista je znanstvenica otkrila i da pripadnici različitih kultura pogledom na lice vrlo slično ocjenjuju koliko je neznanac dominantan i srdačan. To otkriće, u sprezi s podatkom da bebe i mala djeca prosuđuju lica slično odraslima, daje naslutiti da je mehanizam prosudbe temeljem prvog dojma urođen ljudskom rodu i stoga razvijen putem evolucije.

Ako ste rođeni s „pogrešnim licem”, vjerojatno ćete ga pokušati maskirati šminkom, promijeniti kirurgijom ili učiniti nevažnim tako što ćete razviti druge adaptivne osobine koje bi vam mogle povećati izglede za uspjeh.