Pet čestih mitova o pretilosti

Iako je pretilost česta, uz nju su vezane mnoge zablude, a mitovi nerijetko hrane socijalnu stigmu koja ozbiljno može narušiti mentalno zdravlje. Uredništvo portala WebMD razbilo je pet najčešćih mitova koje vam ovom prilikom donosimo.

Mit #1: S ciljem gubitka kilograma moraš jesti manje, a više se kretati

U mnogim je slučajevima unos više kalorija nego što je tijelu potrebno tijekom duljeg razdoblja izravan uzrok pretilosti. Doista, velika većina mjera za mršavljenje cilja na smanjenje kalorijskog unosa, povećanje fizičke aktivnosti ili na oboje.

Iako dijete i vježbanje jesu značajni u mršavljenju, još nekoliko čimbenika igra važnu ulogu. Ti čimbenici na koje se često zaboravlja su manjak sna, psihički stres, kronični bolovi, endokrini (hormonski) poremećaji te korištenje određenih lijekova. U tim slučajevima, na primjer, prejedanje može biti simptom, više nego uzrok. Također, neki od tih čimbenika zajednički djeluju na povišenje rizika od pretilosti.

Situacija kod svake osobe je drugačija, pa tako savjet „kreći se više, a jedi manje“ možda i nije odgovarajući, već problem treba rješavati na više razina. Dakle, smanjenje kalorijskog unosa i vježbanje jesu vitalni čimbenici u redukciji pretilosti, no priča je šira.

Mit #2: Pretilost uzrokuje dijabetes

Pretilost nije izravni uzrok šećerne bolesti. Ona jest rizični čimbenik za dijabetes tip 2, no neće sve pretile osobe razviti šećernu bolest, niti su svi pacijenti s dijabetesom tip 2 pretili. Pretilost je također rizični čimbenik za gestacijski dijabetes koji se javlja tijekom trudnoće, ali nije rizični čimbenik za dijabetes tip 1.

Mit #3: Pretile osobe su lijene

Sjedilački način života može dovesti do pretilosti, a povećanje fizičke aktivnosti može doprinijeti gubitku kilograma, no priča je, kao što je već spomenuto, šira.

Jedna od znanstvenih studija objavljena 2011. godine koristila je akcelerometre kako bi mjerila razine aktivnosti kod 2.832 osobe u dobi od 20 do 79 godina tijekom četiri dana. Broj njihovih koraka bio je smanjen s rastom tjelesne težine, ali razlike nisu bile toliko značajne koliko biste mogli očekivati, posebice kod žena.

Navedeni su rezultati vezani uz tjelesnu težinu te prosječno učinjen broj koraka tijekom dana:

• žene sa „zdravom“ tjelesnom težinom: 8.819 koraka
• žene s prekomjernom težinom: 8.506 koraka
• žene s pretilošću: 7.546 koraka

Ako se uzme u obzir da netko s pretilošću ili prekomjernom težinom troši više energije sa svakim korakom, razlika u ukupnoj potrošnji energije među grupama mogla bi biti još i manja. To, dakle, ne znači da fizička aktivnost nije ključna, već je problem složeniji.

Drugi čimbenik kojeg treba uzeti u obzir jest da nisu svi ljudi u mogućnosti baviti se fizičkom aktivnošću. Neki, primjerice, imaju fizičkih tegoba koje kretanje čine težim ili ga čak onemogućavaju. I određene mentalne teškoće mogu ozbiljno utjecati na motivaciju, a čini se da postoji povezanost između depresije i pretilosti što dodatno produbljuje složenost problema. Pored fizičkih i mentalnih tegoba, neki ljudi imaju negativnu predodžbu o tijelu zbog čega je izlazak iz kuće izazov.

Mit #4: Ako bliski rođak ima pretilost, imat ćeš i ti

Povezanost između pretilosti i genetike je složena, no neće se svatko u čijoj obitelji postoji pretilost s njome i boriti. Ipak, istina je da genetika povećava vjerojatnost.

Razumijevanje zasebne uloge gena i utjecaja okoliša je teško; osobe koje dijele slične gene često žive zajedno, pa stoga imaju i slične prehrambene te životne navike.

Godine 1990. skupina je znanstvenika objavila studiju koja je pomogla u razdvajanju utjecaja gena od utjecaja okoliša, a rezultati su objavljeni u stručnom časopisu The New England Journal of Medicine. Znanstvenici su istraživali blizance koji su bili razdvojeni te ih uspoređivali s blizancima koji su živjeli zajedno. Zaključak je bio da genetika znatno utječe na ITM (indeks tjelesne mase), dok okoliš u kojem dijete živi utječe malo ili nimalo. I studija iz 1986. godine došla je do sličnih zaključaka. Istraživači su otkrili da je težina usvojene djece u korelaciji s težinom njihovih bioloških roditelja, ali ne i onih koji su ih usvojili.

Iako su novije studije utvrdile veću važnost okoliša, čini se da genetika igra značajnu ulogu u razvoju pretilosti. Posljednjih su godina znanstvenici u potrazi za genima koji povećavaju šanse za pretilost. Prema objašnjenju CDC-a, kod većine pretilih osoba „ne može se identificirati niti jedan genetski uzrok. Od 2006. godine, studije genoma su otkrile više od 50 gena povezanih s pretilošću, no većina s vrlo malim učincima.“ Jedan od gena povezanih s pretilošću je varijacija gena FTO. Ova varijacija, prema studiji iz 2011. godine, je povezana s 20 do 30% većom vjerojatnošću za pretilost.

Fizička aktivnost je važna

Iako je genetika važna, to ne znači da je pretilost neizbježna kod nekoga čiji su rođaci imali taj problem. Spomenuta studija koja je proučavala FTO, promatrala je i ulogu fizičke aktivnosti. Studijom su autori obuhvatili 218.000 odraslih osoba te su otkrili da je kod onih koji imaju promatranu varijantu gena vjerojatnost za pretilost bila viša za 1,23 puta, no da je taj utjecaj bio za 27% manji kod osoba koje su bile fizički aktivne.

Sustavni pregled i meta-analiza kojom se istraživalo istu varijaciju gena, došlo se do sličnih zaključaka. Autori su objasnili da osobe s FTO varijacijom gena odgovaraju podjednako dobro na intervencije s ciljem mršavljenja, pa da se stoga s takvim intervencijama možemo barem djelomično „suprotstaviti“ genetskoj predispoziciji za pretilost povezanoj s FTO. Pa ipak, važno je istaknuti da te intervencije, same po sebi, kod nekih ljudi možda neće biti od pomoći.

# Mit 5: Pretilost ne utječe na zdravlje

Ovo jest mit. Nekoliko je zdravstvenih tegoba povezanih s pretilošću. Na primjer, pretilost povećava rizik za dijabetes, hipertenziju, kardiovaskularne bolesti, osteoartritis, apneju u snu i neke mentalne tegobe. To znači da čak i manji gubitci u tjelesnoj težini mogu pružiti dobrobiti za zdravlje. Prema CDC-u, gubitak od 5 do 10%  od ukupne tjelesne mase vjerojatno imati zdravstvenih blagodati poput poboljšanja krvnog tlaka te razina kolesterola i šećera u krvi.

Također, stručni pregled postojeće literature objavljene u stručnom časopisu BMJ zaključuje da intervencije s ciljem gubitka kilograma mogu smanjiti preranu smrtnost od svih uzroka kod odraslih pretilih osoba.

Pretilost je stanje koje se vrlo uspješno može prevenirati. No, stigma koja trenutno postoji nije od pomoći te može biti i štetna. Stoga se protiv nje treba boriti kad god je moguće.