Ovisnost o hrani – mit ili istina?

Može li hrana izazvati ovisnost? Što znači biti ovisnik o hrani? Ova pitanja predmet su velikog zanimanja i rasprava među znanstvenicima posljednjih godina, a njima se je pozabavio i stručni tim programa PETICA – igrom do zdravlja.

Pretilost pogađa sve veći broj ljudi u svijetu, čime se povećava rizik za razvoj srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa tip 2 i određenih vrsta karcinoma.

Također, pretilost je jedan od rizičnih čimbenika za razvoj sve učestalijeg metaboličkog sindroma. Metabolički sindrom predstavlja skup metaboličkih poremećaja koji povećavaju rizik za bolesti srčano-žilnog sustava. Dijagnosticira se prisutnošću najmanje tri od pet sljedećih zdravstvenih stanja: abdominalna pretilost, povišeni krvni tlak, povišene vrijednosti lipida u krvi, niska razina HDL kolesterola te poremećen metabolizam glukoze.

S obzirom na to da navedena stanja predstavljaju javnozdravstveni problem, stručnjaci žele otkriti može li koncept ovisnosti o hrani pomoći u boljem razumijevanju i kvalitetnijem liječenju pretilosti i poremećaja hranjenja.

Namirnice koje izazivaju ovisnost

Prema istraživanju objavljenom u stručnom časopisu The American Journal of Clinical Nutrition, rafinirane namirnice koje uključuju bijeli kruh, kekse, čips i slastice, sadrže tvari koje izazivaju ovisnost poput duhana i alkohola. Takve namirnice imaju visok udio jednostavnih šećera i zasićenih masti, a često im se dodaju sol i aditivi u količinama koje daleko premašuju one u prirodnim namirnicama poput voća, povrća i mesa.

Ljudi evolucijski žude za ugljikohidratima i mastima. Međutim, kako se sadržaj ugljikohidrata i masti u hrani povećava zbog postupaka prerade, takva hrana može postati sve primamljivija te dovodi do ovisnosti.

Mehanizam razvoja ovisnosti

Konzumacija prerađenih namirnica učinkovitija je u aktiviranju dijela živčanog sustava povezanog s nagrađivanjem u odnosu na minimalno prerađenu hranu, baš kao i tvari koje izazivaju ovisnost. Međutim, unatoč znanju o potencijalnim posljedicama na zdravlje, većina ljudi konzumira prekomjerne količine prerađene hrane. To dovodi do prekomjernog unosa energije i masti, što može rezultirati razvojem pretilosti.

U istraživanju Pedram i sur. (2013), ispitivala se povezanost ovisnosti o hrani i pretilosti u općoj populaciji. U istraživanju su sudjelovale ukupno 652 odrasle osobe iz opće populacije. Rezultati su pokazali kako je učestalost ovisnosti o hrani bila veća upravo kod pretilih osoba. Parametri koji određuju pretilost (indeks tjelesne mase i udio masnog tkiva) bili su značajno veći kod osoba ovisnih o hrani, u usporedbi s kontrolnom skupinom. Nadalje, osobe ovisne o hrani unosile su više energije iz masti i proteina.

Može li nam pomoći razumijevanje ovisnosti o hrani?

Pojedini znanstvenici tvrde kako koncept ovisnosti o hrani nije doveo do razvoja novih i uspješnih tretmana za liječenje poremećaja hranjenja i pretilosti. Štoviše, smatraju kako takav koncept može odvratiti pozornost od utjecaja okolišnih čimbenika u borbi protiv pandemije pretilosti.

Prema njihovom mišljenju, brzi porast pretilosti odraz je dramatičnih promjena u okolišu. Primjerice, tijekom posljednjih nekoliko desetljeća razina tjelesne aktivnosti se smanjila, a sve više vremena provodimo sjedeći ispred ekrana. Duboke promjene u prehrambenoj industriji pridonijele su povećanju unosa energije jer se uglavnom proizvodi vrlo ukusna, jeftina i lako dostupna prerađena hrana.

Nadalje, napominju kako su samo kod manjeg broja pretilih osoba primijećeni simptomi ovisnosti o hrani. Zanimljivo je opažanje da se ovisnost o hrani u većoj stopi javlja kod bolesnika s anoreksijom. Ti rezultati opovrgavaju primjenu koncepta ovisnosti o hrani kod osoba s visokim indeksom tjelesne mase odnosno pretilih osoba.

Presuda znanstvenika

Iako konačan zaključak o ovoj temi još nije donesen, svi se znanstvenici slažu kako ovisnost u bilo kojem obliku predstavlja veliki problem. Mehanizmi koji se nalaze u podlozi ovisnosti o hrani doprinose razvoju poremećaja hranjenja i pretilosti, a prakse prehrambene industrije također značajno doprinose ovom fenomenu.

Gledajući u budućnost, stručnjaci ističu kako je potrebno provesti daljnja istraživanja da bi se utvrdilo može li prerađena hrana zaista uzrokovati ovisnost.