Vijesti iz povijesti: više od 130 godina borbe za rad dostojan čovjeka

Zamah industrijalizacije u 19. stoljeću obilježio je nemilosrdno iskorištavanje mase radnika od vlasnika i poslodavaca. Male nadnice, dnevni rad i do 18 sati, iskorištavanje dječje radne snage i život na rubu egzistencije, rezultirali su nizom štrajkova u kojima su se zahtijevali dostojniji uvjeti rada i života.

Najveći radnički pokreti dogodili su se u zemlji koja je imala najbrže rastuću industriju – u SAD-u. Vrhunac se dogodio u Chicagu kad je na ulice izašla masa od oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Vlast je na prosvjednike poslala jake policijske snage te je izbio žestoki sukob pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak je ranjeno. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud – petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

Za „boljitak“ države…

Tri godine kasnije, na prvom kongresu Druge internacionale, odlučeno je da će se svakog 1. svibnja održavati prosvjedi dok god radnici ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sljedeće godine se taj dan slavi kao Međunarodni dan opće solidarnosti radništva.

U neovisnoj Hrvatskoj 1996. godine Sabor je donio odluku da je 1. svibnja neradni dan koji se obilježava kao praznik pod nazivom Blagdan rada, to je izmijenjeno 2001. godine od kada je službeni naziv Praznik rada

Trebalo je proći nekoliko desetljeća dok su se radnici, prvenstveno u demokratskim zemljama, djelovanjem sve jačih sindikata uspjeli izboriti za svoja prava sporazumijevajući se s poslodavcima uz posredovanje države. U totalitarnim režimima i nerazvijenim državama radnici su bili zaštićeni samo deklarativno, a u stvari su bili izrabljivani za boljitak države.

Živjeti kao ljudi

U Hrvatskoj je 1. svibanj prvi puta obilježen još 1890. godine kada su radnici također tražili prava sažeta u zahtjeve tri osmice. U Zagrebu je održan niz skupova i prosvjeda, a najveći u zgradi Hrvatskog doma gdje su govornici naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.

U neovisnoj Hrvatskoj 1996. godine Sabor je donio odluku da je 1. svibnja neradni dan koji se obilježava kao praznik pod nazivom Blagdan rada, to je izmijenjeno 2001. godine od kada je službeni naziv Praznik rada.

Izvorno objavljeno kao “Zašto 1. svibnja slavimo Praznik rada?” na portalu Povijest.hr