Uoči noći vještica: hrvatske jezive priče

Paučina, škripanje vrata, lepet krila šišmiša, neobjašnjiva hladnoća, huka vjetra ili možda nečeg (ili  – nekog) drugog… Priznajte, ježi li vam se koža na vratu? Popularnost „strave“ raste s popularnošću Noći vještica, američkog Halloweena te je posve komercijalizirana sa svim tim bundevama i crno narančastim kombinacijama, od odjeće do hrane.

No, jezovite priče oduvijek su imale svoju publiku. Cijele godine. Svaki kraj, mjesto pa i selo ima neku tajnu priču bez kraja ili s nejasnim završetkom, a koja s vremenom dobije predznak – ukletog. Pronašli smo nekoliko najjezovitijih mjesta uz koje se vežu priče koje nikog ne ostavljaju ravnodušnim.

Tajanstvena žena i duhovi u tunelima

Za početak vodimo vas na mjesto koje nije (za promjenu) ukleta kuća, već tunel. Tunel Učka.

Priča datira još iz 80-ih godina sada već prošlog stoljeća i prepričavala se među odraslima za zimskih večeri, u pola glasa. Govori o tajanstvenoj crnokosoj mladoj ženi, navodno nevjerojatne ljepote, odjevenoj u bijelo. Na ulasku u tunel pojavila bi se pred vozačima koji su putovali sami. Redom sve muškarcima. Zamolila bi ih za prijevoz te im je za uslugu ponudila gatanje iz dlana. Sve što bi im rekla o dotadašnjem životu bilo je točno, a i ono što bi im prorekla također. Na izlazu iz tunela, crnokosa ljepotica bi – nestala.

Bilo je toliko upornih vozača koji bi se vraćali kroz tunel, no nitko je nije dva puta sreo. Priča se je toliko proširila da je talijanska državna televizija RAI došla snimiti prilog o misterioznoj ženi. Govorilo se je da je riječ o duhu mlade žene poginule u prometu ili djevojci koja je nestala iz bolnice za duševne bolesti.

Nije ovo jedini tunel u kojem se događaju neobjašnjive  stvari. Navodno je tunel Sveti Marko ukleto mjesto jer je zbog njegove gradnje raskopano groblje. Duše pokojnika su ljutite te često izazivaju nezgode I neobične situacije u tunelu. 

Mrtvi ljubavnici, Česi i vlasnici

Nedaleko Lovrana, u Dragi, nalazi se kuća koja je za vrijeme Austro-ugarske služila kao hotel. S njenih terasa pucao je nezaboravan pogled na Kvarner. No, 1923. godine dogodila se nesreća te je kuću progutala vatra.

Čekalo se je na obnovu neko vrijeme, no kad su napokon krenuli radovi, počele su se događati i neobjašnjive pojave. Jedna od njih je pijavica koja je sva krovišta u mjestu poštedjela, no ovu kuću nije. Vlasnik se je ubrzo razbolio i bez dijagnoze umro u kratkom vremenu. Ništa bolje nije prošao ni drugi vlasnik, a ni treći koji je poginuo u prometnoj nesreći vozeći se prema kući.

Priča o hotelu u Dragi ide još dalje. U taj nedovršeni objekt se je za ljetnog pljuska skrilo dvoje Čeha koji su planinarili okolicom. U kuću je udario grom i usmrtio ih.

Priče koje su se već vezivale za ukletu kuću nisu omele jednog poznatog Opatijca koji se onamo namjeravao, od očiju javnosti i vlastite supruge, skriti sa svojom prijateljicom. Međutim, ušavši u praznu kuću, čuli su smijeh i zvukove kao da se ondje održava zabava. Prestrašeni, požurili su u svoje automobile. Na putu prema Opatiji počela je kiša, grom je udario u stijenu iznad kuće i odvalio je na njihova vozila. Oboje su poginuli.

Za kuću u Lovranskoj Dragi reći će starosjedioci da skriva duhove triju žena koje je ondje mučio i ubio  fašistički časnik Scrobogna. On je u kući držao djevojke optužene za suradnju s komunistima i podvodio ih visokim časnicima za zabavu. I sam Scrobogna je ondje stradao nakon što je u bijesu ljubomore supruzi, s kojom je imao četvero djece, prerezao grkljan. Nakon toga se skinuo gol i bacio sa stijene.

Po duhove na Medvednicu

Tragate li za duhovima, ne trebate ići do Kvarnera, možete i do Zagrebačke gore, baš na noć vještica. Naime, ondje se nalazi napušteni sanatorij za liječenje plućnih bolesti Brestovac. Nekada je to bilo zdanje koje je podignuto iz iskrene ljubavi. Ugledni zagrebački liječnik Milivoj Dežman pokrenuo je njegovu gradnju iz velike ljubavi prema Ljerki Šram, slavnoj pjevačici i glumici. Pred njezinim je likom i glasom Zagreb bio na koljenima. No, razboljela se, smrtno. Od tuberkuloze. Dežman je bio očajan i činio je sve da joj produži život. Sve to uz neuzvraćenu ljubav lijepe Ljerke. Tako je i nastao sanatorij na Medvednici.

Umrla mu je na rukama u 39. godini, četiri godine nakon dovršetka sanatorija. Sanatorij je za Drugog svjetskog rata bio mjesto gdje su navodno pobijeni ranjeni koji su se ondje liječili. Spominje se i tunel ispod lječilišta koji vodi u nepoznato i kojim lutaju duhovi ubijenih… pa i onaj lijepe Ljerke.

Vampirski doajen silovatelj u Istri

No, osim priča o ukletim mjestima intrigiraju i one o vukodlacima, živim mrtvacima, vampirima… Najpoznatiji domaći vampir je živio u Istri. Tisuće znatiželjnih turista obilaze i danas njegovo rodno selo, Kringu u Istri.

Gotovo da nema stanovnika Istre koju ovu priču ne zna od malih nogu. U selu Kringa živio je u 16. stoljeću Jure Grando. Službeno mu je prezime bilo Alilović. Crkvene knjige govore da je rođen 1579. godine.

Mještani su ga u dijalektu zvali štrigun. Iako je, kazuju predaje, bio vampir, poživio je sve do 1656. godine. No, tad započinje najbolji dio. Seljani su strepili svake noći jer je Jure ustajao iz groba, zastrašivao ih i pakostio im. Kucao bi im na vrata, prozore, puhao u petrolejke i gasio svijeće, vraćao dim niz dimnjak, rušio stvari, prevrtao kotlove… Posebna mu je meta bila njegova udovica koju bi posjećivao i silovao svake noći. Čak su se spominjale i orgije. Priča se je proširila sve do tadašnje Kranjske i zabilježili su je u svojim dnevnicima kroničari vremena.   

Najhrabriji mogu i danas do Kringe gdje postoji muzej Jure Granda kojeg su mještani ipak otkopali i pokušali mu probosti srce glogovim kolcem. Kad to nije išlo, odrubili su mu glavu. No, može li to zaustaviti vampire?

Lokrum i žrtve plave krvi

Ukleti tuneli, sela pa i otoci. Jedan komadić raja nadomak samog Dubrovnika, otočić Lokrum, također se spominje u mračnim pričama… Kada je redovnike benediktinskog reda s otoka protjerala Dubrovačka republika, odlučili su prokleti otok i sve njegove buduće vlasnike. Cijele su noći s upaljenim svijećama okrenutim naopako kružili oko obale otoka i navodno prokleli sve one koji će koristiti Lokrum za osobno uživanje. No, kako svaka kletva ima svoju protukletvu, za Lokrum je vrijedila ta da se treba skupiti vosak koji je te noći padao sa svijeća. Izvedivo? Teško.

Mnoge su poznate osobe polagale pravo na otok, ali i – neslavno skončale. Kažu da ih je sustiglo prokletstvo. Onamo je stigao čak Ludvig II. Bavarski. Lijep, visok, genijalnog uma i, kažu, lud. Otto Friedrich Wilhelm, kako je glasilo puno ime, 1864. godine krenuo je s Lokruma prema Bavarskoj da se razračuna sa svojim ministrima koji su ga u odsutnosti proglasili ludim te mu oduzeli ovlasti korištenja  novca iz državne riznice. Dva dana po povratku pronašli su ga mrtvog, utopljenog u plitkoj lokvi nedaleko jednog od dvoraca zbog kojih je Bavarska bila na koljenima.

Okrunjene glave nasljeđivale su po nekom neobičnom ključu Lokrum, pa tako i brat cara Franje Josipa I., nadvojvoda Maksimilijan. On je u travnju 1864. godine stigao onamo u društvu supruge Šarlote. Zaputili su se potom u Meksiko kako bi se proglasio meksičkim carem. No, ondje je uhićen, javno mučen i streljan, pa potom i obješen. Nakon svih peripetija oko povrata tijela, udovica mu Šarlota krenula je na Lokrum u potrazi za uspomenama. No, nije uspjela ni prići otoku jer je na putu doživjela brodolom i jedva preživjela. Posve je skrenula s uma, iscrpljena od  nesreća koje su se nizale u obitelji.

Lokrum nije prestao uzimati danak kletve koju su benediktinci bacili. Još jedan predstavnik kraljevske  kuće plave krvi dočepao se otoka. Sin jedinac cara Franje Josipa I. i carice Sisi, Elizabete Bavarske, nećak već spomenutog Maksimilijana. Prijestolonasljednik Rudolf postao je novi nasljednik Lokruma koji je tamo došao na medeni mjesec. Prema riječima mještana, zemlja se zatresla, a more uznemirilo kad je par stao na tlo otoka. Mnogi su to protumačili kao predznak Rudolfove tragedije, koja se je uistinu obistinila. Pod nerazjašnjenim okolnostima pronađen je mrtav uz svoju 17-godišnju ljubavnicu.

Na Lokrum se je zaputio i prijestolonasljednik Franjo Ferdinand 1914. godine. No prije dolaska, otišao je u Sarajevo. Sve ostalo je povijest – ondje je ubijen u atentatu kojim je započeo Prvi svjetski rat. Zla kob nije stala sa smrću austro-ugarskih plemića. Dva radnika su navodno snimila mobitelom duha u benediktinskom samostanu 2007. godine.

I tako se priče nastavljaju nizati… Imate li i vi svoju priču?