U potrazi za mjerilom bola: što su nocimarkeri i što se od njih u budućnosti očekuje

Prema IASP (eng. International Association for the Study of Pain – Međunarodna udruga za proučavanje boli), bol je neugodno senzoričko i emotivno iskustvo povezano s postojećim ili potencijalnim oštećenjem tkiva.

Nocimarker

Razlikujemo akutnu i kroničnu bol te bol uslijed malignog procesa. Akutna je bol neophodna za preživljavanje jer je sama po sebi signal da smo potencijalno životno ugroženi te je potreban odgovor na uzrok boli i njegovo uklanjanje. Kronična se bol razvija iz akutne jer si organizam ne može priuštiti ignoriranje potencijalno životno-ugrožavajućeg oštećenja.

Bol je, dakle, subjektivno iskustvo koje je nemoguće utemeljeno izmjeriti. No, mjeriti možemo nocicepciju, odnosno nociceptivne puteve. To su neuralni procesi obrade štetnih podražaja koji dolaze s periferije tijela u mozak. Shodno tomu, umjesto pojma „biomarker boli“ uveden je naziv nocimarker.

Budućnost analgetika

Za što uspješniju terapiju analgeticima (lijekovima protiv boli) neophodni su upravo nocimarkeri, biomarkeri specifični za određeni mehanizam kojim nastaje bol kod pojedinog pacijenta. Spomenuti nocimarkeri ključnu bi ulogu imali pri postavljanju dijagnoze, ali i pri praćenju terapije.

Dugotrajna vizija za analgetike jest mogućnost temeljenja propisanog lijeka upravo na osnovi poznavanja i razumijevanja mehanizama različitih tipova boli. Time bismo za odabir analgetika odbacili trenutnu metodu pokušaja i pogreške te primijenili individualizirani pristup pacijentu. Jedan od primjera gdje je drugačiji pristup liječenju boli nužan, jest takozvana opioidna epidemija u SAD-u. Ovaj naziv odnosi se na problem visoke učestalosti primjene opioidnih analgetika koji su često neučinkoviti, a istodobno izazivaju ovisnost i uzrokuju nuspojave.

Kandidati za nocimarkere

Jedan od prvih potencijalnih nocimarkera je cistatin C, protein i biljeg bubrežne bolesti koji opisuje brzinu glomerularne filtracije. Istraživanjem provedenim 2003. godine, zabilježena je povišena razina cistatina C u cerebrospinalnoj tekućini (likvoru) žena tijekom poroda. Godinu dana kasnije provedena je opsežnija studija kojom nisu zabilježene navedene povišene razine cistatina C, čime je odbačena hipoteza da je cistatin C mogući nocimarker.

Drugi kandidati proteini koji se i dalje istražuju jesu neurotrofni faktori, različiti citokini te neuropeptidi kao što su nociceptin, beta endorfin i supstanca P.

Beta endorfin

Beta endorfin (BE) je endogeni opioidni neuropeptid i peptidni hormon. Nastaje u određenim neuronima unutar središnjeg živčanog sustava, ponajviše u hipofizi, ali djelomično nastaje i na periferiji. Jedan je od tri skupine humanih endorfina.

Blokira osjećaj boli, a izlučuje se kao odgovor na bol, tjelovježbu i druge oblike stresa. S obzirom na mjesto gdje se sintetizira i luči, BE se određuje u likvoru čije je uzorkovanje invazivan proces. U plazmi se ne određuje jer je plazmatska koncentracija BE vrlo niska zbog intaktne krvno-moždane barijere koja sprječava izmjenu tvari. Ipak, BE možemo pronaći u plazmi jer dvosmjerna razmjena ipak u određenoj mjeri postoji unatoč krvno-moždanoj barijeri. Naime, prijelaz iz plazme u mozak moguć je na mjestima gdje nema krvno-moždane barijere. Prijelaz iz mozga u plazmu odvija se transportnim mehanizmima putem kapilara.

Ispitivana populacija u istraživanju značaja BE bili su pacijenti s kroničnom boli, posttraumatskim stanjima, neuropatskom boli koja ne odgovara na konvencionalnu terapiju te postoperacijski pacijenti. Utvrđene su snižene koncentracije BE u uzorcima likvora pacijenata s neuropatskom boli.

BE se smatra nespecifičnim nocimarkerom.

Supstanca P

Drugi kandidat za status nocimarkera je supstanca P (SP), neuropeptid koji se luči sa završetaka senzoričkih živaca. Prvenstveno se nalazi u živčanim vlaknima. Signalna je molekula za imunosni i živčani sustav. Dokazana je uključenost SP u brojne fiziološke i patofiziološke procese.

Primjerice, sudjeluje u vazodilataciji (širenju krvnih žila) te ekstravazaciji, procesu koji obuhvaća istjecanje tekućine u prostor izvan krvne žile, ali se može odnositi i na izlazak leukocita iz krvne žile u okolno tkivo u upali. SP sudjeluje u kontrakciji glatkih mišića, prijenosu podražaja boli i angiogenezi (stvaranju novih krvnih žila). Osim toga, SP regulira koštani metabolizam, metabolizam zglobova i zacjeljivanje fraktura.

Zabilježena je povišena koncentracija SP u uzorcima likvora pacijenata s fibromialgijom, a snižena kod pacijenata s bolnim neuropatijama. Očekivano snižena koncentracija nije utvrđena kod pacijenata s centralnom boli ili neuropatijom lica i glave. S druge strane, nema razlike u koncentracijama SP u zdravih osoba i pacijenata s kroničnom neuropatskom boli.

Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da koncentracija SP u likvoru ovisi o lokaliziranosti boli. Štoviše, znanstvenici tumače da nema razlike u likvorskim koncentracijama SP kod zdravih osoba i ispitivanih pacijenata zbog lokaliziranog lučenja suviška SP i prelijevanja u likvor koje može biti premalo da bi bilo detektabilno.

SP trenutno nema status nocimarkera u kliničkoj medicini boli.

Budućnost istraživanja nocimarkera

Područje biomarkera boli/nocimarkera je još uvijek na svom začetku i vrlo je upitno hoće li ikada biti utemeljeno i integrirano u kliničku praksu. Primjena ovakvog pristupa zahtijeva tehnike analize proteoma (proteom = skup svih proteina koje organizam sintetizira tijekom života) te moderne analize podataka. Drugim riječima, potrebna je kombinacija laboratorijskih i bioinformatičkih vještina.

Zasad je sigurno da nijedan nocimarker ne može biti dovoljan za dokazivanje specifične bolesti u usporedbi sa zdravim pacijentima, već je potrebna kombinacija nekoliko proteina nocimarkera. Na temelju dosadašnjih otkrića, također je vjerojatnije da će se navedeni nocimarkeri koristiti za praćenje patofizioloških procesa koji zahvaćaju i živčani sustav, a ne za praćenje boli.

Fokus je svakako na pronalasku nocimarkera koji se može određivati u lako dostupnoj plazmi, a ne striktno u likvoru čije je uzorkovanje invazivno i rizično, a volumen uzorka mali i ograničen. Važno je napomenuti da nocimarkeri nikada ne smiju postati potpuna zamjena za pacijentov subjektivan doživljaj boli.

Izvor: Recipe-cpsa.com