U duhu radosnih blagdana: božićno drvce, božićna zvijezda i božićna pšenica

Kićenje božićnog drvca stari je običaj, no u hrvatskim krajevima nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća, kada se polako širi pod njemačkim utjecajem. U početku su se kitila bjelogorična stabalca, a tek kasnije zimzelena. 

Ukrašeno drvce najvidljiviji je božićni simbol, središte okupljanja obitelji i darivanja. Zato nije čudno da je kićenje drvca oblik obiteljskog zajedništva u kojem svi uživaju. Kićenje božićnog drvca stari je običaj, no u hrvatskim krajevima nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća, kada se polako širi pod njemačkim utjecajem.

To što dotad nije bilo drvca ne znači da domovi za Badnjak nisu bili ukrašeni – većinom su ih djeca kitila zelenilom, najčešće grančicama bora i bršljana, te jesenskim plodovima. Kad se običaj ukrašavanja drvca proširio, u početku su to bila bjelogorična stabalca, a tek kasnije zimzelena. Na njih se stavljalo voće poput jabuka, krušaka ili šljiva, pozlaćeni orasi i lješnjaci, kolačići, papirnati ukrasi, raznobojne vrpce, svjećice… Staklene figurice u početku su imala samo drvca u bogatijim kućama. Ispod drvca stavljale su se jaslice, najčešće drvene.

Kićenje božićnog drvca stari je običaj, no u hrvatskim krajevima nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća, kada se polako širi pod njemačkim utjecajem

Trikovi za kupnju

Danas nam je na raspolaganju toliko vrsta božićnih drvaca da je teško i zamisliti kako su nekad bila rijetkost. Možemo birati između umjetnih, rezanih ili drvaca posađenih u tegli, koje kasnije možemo presaditi u vrt. Prije odluke o tome kakvo drvce želimo dobro je izmjeriti visinu stropa u prostoriji u kojoj će biti ukrašeno i dobro procijeniti koliko veliko drvce može stati u naš prostor. Kad je riječ o rezanim drvcima, treba pripaziti da grančice ne počinju odmah nakon mjesta reza jer drvce treba namjestiti u stalak.

Prednost rezanih drvaca svakako je jednostavnost nabave i prijevoz, ali takva su drvca ponekad rezana tjednima prije blagdana pa do Badnjaka mogu ostati bez iglica. Svježe odrezano drvce lako je prepoznati: zdravo je i zeleno, a smeđih je iglica vrlo malo. Da biste se uvjerili u kakvom je stanju drvce, protresite granu ili čitavo stablo i provjerite koliko je iglica otpalo. Postoji nekoliko trikova koji će spriječiti prijevremeni gubitak iglica – stavite drvce u stalak s vodom, što dalje od izvora topline.

Naravno, drvca u tegli najbolji su izbor ako ih nakon blagdana možemo presaditi. Tko želi drvce zasaditi u vrt, u obzir treba uzeti visinu i širinu do koje će drvo narasti kada se presadi. Usto, u vrtu treba unaprijed iskopati i pripremiti rupu za sadnju drvca dok tlo još nije smrznuto. Nakon Božića, kada to vrijeme dopusti, drvce treba presaditi i to tako da se oko biljke staviti malč kako bi se spriječilo smrzavanje korijena. Neće sva božićna drvca preživjeti zimu, no veće će izglede imati manje drvce pod uvjetom da u kući ne bude više od dva tjedna.

Obična i srebrna smreka ili kavkaska jela

Tri su vrste zimzelenih stabala najpopularnije kao božićno drvce: obična smreka, srebrna smreka i kavkaska jela.

• Najčešće božićno drvce je obična smreka (lat. Picea abies) koja u prirodi može narasti i do 50 m visine. Dekorativna je, deblo joj je vitko i ravno, a grane otklonjene, sabljasto povinute. Obična smreka ispunjava prostor i karakterističnim mirisom kakav se očekuje u vrijeme Božića. Iako je osjetljiva na ljetne suše, riječ je o jednoj od najprilagodljivijih vrsta koja se lako uzgaja i izvan granica prirodnog rasprostiranja.
• Srebrna smreka, silber (lat. Picea pungens) omiljena je kao božićno drvce zbog karakterističnog mirisa i dobrih karakteristika. U prirodi naraste i do 50 metara, krošnja je piramidalnog oblika i gusta, a bodljikave su iglice duge do tri centimetra i srebrnozelene do plavozelene boje. U prvim godinama raste polagano, no vrlo je dugog životnog vijeka, od 400 do 600 godina. Relativno dobro podnosi suhi zrak i ljetne suše pa je idealna za zatvorene prostore u božićno vrijeme. Za razliku od obične smreke iglice ne ispadaju tijekom sušenja, već ostaju na stablu, što je odlična osobina za božićno drvce.
• Kavkaska jela (lat. Abies nordmanniana) dobila je ime po finskom zoologu Alexanderu von Nordmannu pa se u nas često naziva nordijskom i povezuje s nordijskim zemljama, a zapravo je podrijetlom sa zapadnog dijela Kavkaza. U prirodi naraste i do 30 metara, a može doživjeti i do 500 godina. Ima nešto šire i deblje tamnozelene iglice, a odlikuje se piramidalnim ili čak vrlo uskim rastom. Za uspješan uzgoj zahtijeva veliku vlagu zraka i sjenovite položaje. Voli niske temperature pa je idealna za velike, ne previše grijane prostore.

Neovisno o svim prednostima i manama, izaberite drvce koje vam najbolje odgovara i uživajte u njegovom kićenju i onome što simbolizira.

Obična smreka ispunjava prostor i karakterističnim mirisom kakav se očekuje u vrijeme Božića

Božićna pšenica

Sijanje božićne pšenice, kao simbola obnove života i plodnosti, stari je običaj. Pšenica se obično sije 13. prosinca, na blagdan sv. Lucije, a u nekim krajevima i ranije, na Dan sv. Barbare, 4. prosinca. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom i ukrašava božićni stol, a tijekom božićnog vremena stoji ispod okićenog drvca ili u kutu sobe. Da bi ljepše izgledala, pšenica se podrezuje i ovije vrpcom, a u nekim se krajevima u pšenicu stave jabuka i svijeće.

Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, njezina boja i sočnost vlati pretkazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.

U sijanju pšenice, kao i u kićenju drvca, posebno uživaju djeca, radujući se svakom milimetru narasle pšenice. Najjednostavnije je posijati pšenicu u pliću lončanicu ili na tanjurić, nakon natapanja zrna preko noći, da bi nabubrila i bolje klijala. Idući se dan u posudu stavi malo zemlje, pšenica se rasporedi po površini i pospe još jednim tankim slojem zemlje. Pšenica će dobro uspjeti i na sloju vate. Posudu je najbolje stavi pokraj prozora, gdje će imati dovoljno svjetla i topline, i zalijevati je, ali ne previše da se ne pojavi plijesan zbog koje će vlati požutjeti.

Božićna zvijezda

Uz božićno drvce i pšenicu, božićna je zvijezda (Euphorbia pulcherrima) gotovo neizostavan blagdanski ukras u našim domovima. Porijeklom iz suptropskog dijela Meksika i središnje Amerike, danas najprodavanija lončanica na svijetu iz porodice mlječika tek je početkom 19. stoljeća započela osvajanje ostatka zemaljske kugle. Kultivari koji su nam dostupni ne narastu više od 45 cm i prilagođeni su uzgoju u stanovima, dok u svom staništu biljka može narasti i do tri metra visine. Njezini prekrasni listovi, za koje mnogi pogrešno misle da su cvjetovi, mogu biti crveni, bijeli i ružičasti.

Kako potječe iz tropskih krajeva, ne voli hladnoću. Idealna temperatura za božićne zvijezde je od 15 do 18 °C, a već i kratka izloženost nižim temperaturama može prouzročiti opadanje lišća. Kad kupujete biljku, birajte onu koja nije upakirana u foliju, sa zdravim lišćem, bez štetnika. Božićna zvijezda ne voli ni propuh ni hladan prozor – najviše joj odgovaraju južni položaji s puno sunca. Zalijevati je treba redovito, kada se gornja trećina supstrata u loncu isuši, treba je zaliti.

Idealna temperatura za božićne zvijezde je od 15 do 18 °C, a već i kratka izloženost nižim temperaturama može prouzročiti opadanje lišća

Kako je riječ o trajnici, uz odgovarajuću će njegu procvjetati i sljedeće godine. Kad joj otpadnu brakteje i supstrat se potpuno osuši, izdanke treba prikratiti na 10 centimetara. Najbolje je pritom staviti rukavice jer mliječni sok koji istječe iz biljke nadražuje kožu. Lončanicu premjestite na hladnije mjesto, od 12 do 15 °C, i ostavite do dva mjeseca. Tada je treba presaditi u malo veću posudu gdje će ponovo početi rasti. Čini li vam se da izdanci rastu prebrzo, treba ih prikraćivati sve do kolovoza. Sve do listopada biljka se smije izlagati svjetlosti samo 10 sati dnevno pa se preko nje stavlja tamno platno ili posuda.