Tetovaže s važnim zadatkom: tetoviranje u medicinske svrhe

Tetoviranje je način samoizražavanja prisutan još od brončanog doba – toj prastaroj praksi se pridodaje religijsko, kulturološko, sentimentalno i mistično značenje. Arheolozi su pronašli dokaze koji ukazuju kako su se tetovaže koristile i u medicinske svrhe.

Prošlost

Na ljudskim ostacima koji datiraju iz 3300. godine prije nove ere, primijećene su tetovaže na zglobovima, koljenima i lumbalnom dijelu kralježnice. Radiografskim ispitivanjem su otkriveni klinički dokazi osteohondroze (neupalni, neinfektivni poremećaji rasta kostiju u raznim centrima okoštavanja, do kojih dolazi u vrijeme njihove najveće razvojne aktivnosti) u tim zglobovima.

Nadalje, na egipatskim ženskim mumijama su pronađene tetovaže na području zdjelice. Medicinski povjesničari smatraju kako se tako liječila upalna bolest zdjelice (infekcija gornjeg dijela ženskog spolnog sustava: vrata maternice, tijela maternice, jajovoda i jajnika). Zbog navedenih saznanja medicinski stručnjaci i stručnjaci za akupunkturu zaključuju kako su tetovaže služile u svrhu liječenja.

Sadašnjost

Danas se u medicinske svrhe tetovaže koriste kako bi prikrile ožiljke žrtava opeklina s hiperpigmentacijom kože, vitiligo i srodna stanja. Tetovaže se koriste i kako bi, u hitnim slučajevima, naznačile medicinskom osoblju postojanje alergija te nekih bolesti kao što su astma, dijabetes, epilepsija i cistična fibroza. U onkologiji se tetovaže pak koriste u rekonstrukciji dojke nakon mastektomije; trodimenzionalnom rekonstrukcijom areole se daje dojam realistične bradavice. Medicinske tetovaže su zamjena za medicinske narukvice koje se mogu izgubiti ili slomiti.

Budućnost

U projektu The DermalAbyss istraživači su zamijenili tradicionalnu tintu za tetoviranje s kolorimetrijskim i fluorescentnim biosenzorima koji detektiraju promjenu koncentracije glukoze, natrija i pH u intersticijskoj tekućini kože. Promjena koncentracije nekog od tih parametara je popraćena promjenom boje tetovaže, a intenzitet boje je povezan s koncentracijom analita (tvari koja se prati). Primjerice, promjena pH sa 7.0 na 7.4 je popraćena promjenom boje s ružičaste na plavu.

Ovakve tetovaže bi bile korisno sredstvo u kontinuiranom praćenju zdravlja bolesnika. Konkretno, ovi biosenzori bi bili prikladni za praćenje dijabetesa, dehidracije i stanja koja dovode do disbalansa pH. Svi biosenzori mogu biti inkorporirani u istu tetovažu na bolesnikovom ručnom zglobu. Promjena boje na tetovaži se prati pametnim satom s kamerom. On emitira svjetlost valne duljine 507 nm što uzrokuje da tetovaža nazad reflektira tetoviranu riječ „ON“ u fluorescentno zelenoj boji na valnoj duljini od 532 nm što označava razinu natrija. Bljesak svjetlosti od 530 nm omogućuje satu da očita spektar. Sat sprema te podatke koje pacijent može kasnije pokazati liječniku.

Ovakav biosenzor bi mogao naći svoju uporabu i u dijagnostici u vidu privremenih tetovaža. S obzirom na to da je koža, kao zaštitna barijera, bogata imunosnim stanicama, postoji ideja kako bi se tetoviranjem provodilo cijepljenje. Naime, sam proces tetoviranja uzrokuje jači imunosni odgovor nego intramuskularna injekcija koja se koristi za cijepljenje.

Također se razvija tinta za tetovaže koja je osjetljiva na UV zrake, pa bi promjena boje tetovaže bila signal da je vrijeme za novo nanošenje sredstva za zaštitu od sunca.

Izvor: https://recipe-cpsa.com/tetovaze-u-medicini/