Svjetski dan astme: Za bolju kontrolu ove bolesti naučite pravilno disati

Da bismo živjeli na ovome svijetu, moramo disati. Taj je proces neophodan za život. Riječ je o izmjeni plinova – kisika i ugljičnog dioksida – između vanjskog svijeta i stanica našeg tijela, a organ kojem pripada najvažnija uloga u dišnom sustavu su pluća.

Njihova je uloga da iz udahnutog zraka prenose kisik u krv kako bi ga crvene krvne stanice prenijele cijelom organizmu. U suprotnom smjeru, pluća iz krvi preuzimaju ugljični dioksid. Dok još rastemo u majčinoj maternici, plinovi se izmjenjuju preko posteljice pa pluća nemaju funkciju. Potpuno se razvijaju neposredno prije porođaja – desetak sekundi nakon rođenja dijete prvi put udahne, pri čemu se pluća rašire i ono počinje samostalno disati.

Disanje je nesvjesna radnja, a postajemo je svjesni tek kad nastanu problemi, odnosno kad ne možemo disati s lakoćom, a razlikujemo dvije faze – udah (aktivna faza disanja) i izdah (pasivna faza).

Važnost disanja ošitom

Pacijentima koji boluju od plućnih bolesti, poput astme i KOPB-a, vježbe disanja su iznimno važne jer oni obično imaju plitko disanje koje je nedovoljno za učinkovitu izmjenu plinova. Kao poseban oblik edukacije, vježbe disanja zahtijevaju koordinaciju između bolesnika i fizioterapeuta specijaliziranog za dišne probleme.

Vrlo je bitno educirati bolesnika o važnosti disanja ošitom (veliki pločasti mišić na granici između prsnog koša i trbuha). Gibanjem ošita u smjeru gore-dolje povećava se vertikalni promjer prsnoga koša, čime se aktivira cijeli plućni parenhim (tkivo) u disanju, pogotovo donji dijelovi pluća. Takav način disanja zahtijeva i manje snage te može otkloniti osjećaj gušenja.

Važno je postići i dobru opuštenost tijela u najpovoljnijem položaju (ležeći ili sjedeći), čime se dodatno utječe na smanjenje napetosti u mišićima, a to je preduvjet da se mišićni rad pravilno rasporedi. Preporučuje se svakodnevno aktivno vježbanje, tri puta po 15 minuta do pola sata, kako bi se tijekom šest tjedana postigao automatizam vježbanja, odnosno mora se doći do faze u kojoj bolesnik nesvjesno koristi pravilan način disanja.

Na početku svakog terapijskog tretmana provode se vježbe opuštanja koje su važne za provođenje ostalih fizioterapijskih postupaka

I opuštenost se vježba

Na početku svakog terapijskog tretmana provode se vježbe relaksacije ili opuštanja koje su važne za provođenje ostalih fizioterapijskih postupaka. Neophodno je da bolesnik sam izabere položaj u kojem se može najbolje opustiti, sjedeći ili ležeći.

Ležeći polubočni položaj s opuštenim trbušnim mišićima je najbolji jer omogućava pravilno gibanje ošita ili dijafragme. To je najvažniji dišni mišić koji se nalazi na granici između prsnoga koša i trbuha. U sjedećem položaju, dok sjedi na tvrdoj podlozi, bolesnik mora uspravno leđima biti naslonjen na naslon stolca, lagano raširenih koljena čvrsto oslonjenih na podlogu.

Bolesnik mora biti toliko opušten da osjeti težinu vlastita tijela i „sluša“ svoje disanje. Za postizanje dobre relaksacije treba vježbati svaki dan dva puta po 10 – 15 minuta. Tehnika opuštanja važna je i u svladavanju napadaja otežanog disanja pa ponekad može biti osnovna tehnika u pogoršanju bolesti. Ponekad bolesnici oslonjeni na prozorsku dasku, ogradu i slično mogu postići dobru relaksaciju u napadaju otežanog disanja.

Upute za dublji dah

• Za početak spomenimo kontrolirano disanje – osoba se treba smjestiti u visoko sjedeći položaj, tako da su glava i leđa poduprti osloncem, a stijenka trbuha opuštena. Dlanove treba položiti na područje gornjeg trbuha ispod prsne kosti, udahnuti na nos kako bi se osjetilo podizanje trbušne stijenke ispod dlana te izdahnuti mirno kroz nos. Takav način disanja ne zahtijeva aktivan dišni rad. Vježbe disanja, naprotiv, zahtijevaju aktivan dišni rad pa se izmjenjuju s fazama opuštanja.

• Osnovni princip pravilnog disanja jest dijafragmalno disanje s usnom preprekom – udisanje kroz nos, uz kontrolu spuštanja ošita i napuhavanja trbuha ispod dlana koji je položen na trbuh, a izdisanje je polagano, uz izgovaranje glasa „f“ ili „s“ kroz polustisnute usnice te potiskivanje dlanom trbušne stijenke prema leđima. Tijekom vježbanja treba produljiti vrijeme izdaha, koji treba biti dva puta dulji od udaha. Takav način disanja treba koristiti pri svladavanju napora poput penjanja uz stepenice, podizanja ili nošenja tereta i slično.

Za postizanje dobre relaksacije treba vježbati svaki dan dva puta po 10 – 15 minuta. Tehnika opuštanja važna je i u svladavanju napadaja otežanog disanja

• Postranično širenje prsnoga koša također je moguće izvesti posebnom tehnikom disanja koju pacijent kontrolira dlanovima postavljenim na donja rebra. Počinje se fazom izdaha, u kojoj se zrak polako izdiše kroz usta, a dlanovima potiskuju rebra prema dolje. Pri udahu zadržava se jednak pritisak dlanovima, čime se pojačava širenje bazalnih dijelova pluća. Moguća je i upotreba pojasa širine 12 cm, a dužine oko 120 cm, koji se postavlja oko prsnoga koša u visini donjih rebara. Sprijeda ga postavimo u križni položaj. U fazi izdaha pojas se steže oko prsnoga koša, čime se produljuje izdah, a pri udahu postupno popuštanje pojasa daje otpor širenju plućnih baza. Tom tehnikom može se ventilirati samo jedna plućna baza. Vježbe treba ponavljati najmanje dva puta na dan po tri serije od 5 do 10 udaha, a svladavanje tehnike kontroliranog i dijafragmalnog disanja rezultirat će automatizmom, odnosno disanjem „bez razmišljanja“.