Što je biljno meso i zašto je postalo popularan izvor prehrane?

Uslijed rastuće osviještenosti o dobrobitima zelenog življenja, neprestano se povećava broj vegetarijanaca i vegana, a biljne namirnice postaju broj jedan i onima čija prehrana nije isključivo „vege“.

Odavno je poznato da jedenje mesa u velikim količinama može štetno utjecati na organizam, no sada je sve više u fokusu i zdravlje našeg planeta (što je, u konačnici, ključno i za ljudsko zdravlje). Suvremena proizvodnja mesa pokazala se pogubnom za ekosustav jer se masovnim uzgojem stoke stvaraju goleme količine metana i dušičnog oksida što pridonosi globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama.

Ujedno se Zemlja pustoši nekontroliranim iskrčivanjem divljine kako bi se povećale poljoprivredne površine. Većina poljoprivrednog zemljišta na planetu koristi se za uzgoj i prehranu stoke, a samo manjina usjeva i nasada izravno je namijenjena ljudskoj prehrani.

Lažno mesni burgeri i imitacija ribe

Pribrojimo li tome da je sve više protivnika okrutnosti prema životinjama, ne čudi da se na tržištu dogodio veliki bum hrane na biljnoj bazi. No, paradoksalno, mnogi potrošači koji izričito preferiraju hranu biljnog podrijetla, i dalje žele uživati u jelima koja okusom, mirisom, teksturom i ukupnim izgledom podsjećaju na meso. Novi je hit u prehrambenoj industriji takozvano biljno meso koje u potpunosti „oponaša“ odreske, pljeskavice, kobasice, okruglice i druge mesne specijalitete.

Za razliku od dosadašnjih zamjena za meso koje su se temeljile pretežno na soji, nove alternative uključuju i druge zrnaste plodove – primjerice, sve je popularnije „meso“ na bazi proteina graška i žitarica (ponajprije riže). Također postoji i „meso“ na bazi micelija gljiva.

Zahvaljujući naprednim visokotehnološkim načinima prerade biljnih sirovina, one mogu uvjerljivo „glumiti“ piletinu, svinjetinu, govedinu… Zbog velikog interesa potrošača čak i lanci brze hrane koji su se proslavili mesnim burgerima, sada nude i one „lažno mesne“. Pojavile su se i nove biljne zamjene za ribu poput, primjerice, vege imitacije tune koja se dobiva kombinacijom graška, leće, soje, slanutka, boba i graha te se obogaćuje algama za „morski“ okus.

Podijeljena mišljenja

Bezmesne namirnice nove generacije propagiraju se kao ukusna, zdrava i ekološki održiva alternativa. Prevladava mišljenje da one doista jesu povoljnije za okoliš jer njihova proizvodnja puno manje iscrpljuje i onečišćuje planet nego proizvodnja mesa. No, kad je riječ o tome je li alternativno meso zdravije od konvencionalnog, mišljenja su podijeljena.

S jedne strane, biljno meso je hvaljeno kao vrlo hranjiva namirnica s visokovrijednim bjelančevinama i vlaknima, a bez nepoželjnog kolesterola. Kao plus se navodi i to što biljno meso, za razliku od životinjskog, ne sadrži antibiotike i hormone kojima se životinje „šopaju“ na farmama.

No s druge strane, biljno meso može sadržavati ostatke herbicida ako je dobiveno iz biljaka koje nisu ekološki uzgojene. Treba uzeti u obzir i mogućnost da može potjecati od genetski modificiranih biljaka, osobito kad je riječ o soji. Također treba znati da se zamjene za meso ponekad „dotjeruju“ kojekakvim aromama, masnoćama i solju.

Stoga mnogi prehrambeni stručnjaci smatraju da, kao i kod konvencionalnog mesa, treba paziti na podrijetlo i način uzgoja te jesti biljno „meso“ u umjerenim količinama, to više što je riječ o high tech prerađevini biljnih sirovina. Prehrana bi se ponajprije trebala temeljiti na cjelovitim, svježim i raznovrsnim biljnim namirnicama dobivenim izravno iz prirode.