Slavimo svetog Nikolu: Zanimljivosti o dobrom svecu koje možda niste znali

Blagdan svetog Nikole obilježavamo 6. prosinca, a omiljen svetac brojnoj djeci diljem svijeta bio je poznat po dobročinstvima i čudesima.

Sveti Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću, a ime je dobio po stricu biskupu u Miri. Njegovi bogati roditelji dugo vremena nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Nažalost, ubrzo su umrli te je mali Nikola ostao sam.

Postao je svećenik te mu je najvažnije bilo širenje ljubavi i dobrote. Nakon što mu je umro i stric, biskup Mire, njegovi sunarodnjaci bili su uvjereni da će ga Nikola naslijediti. No, zbog svoje skromnosti, ali i straha, Nikola je pobjegao u Palestinu te tamo nastavio samački život. No, nakon nekoliko godina vratio se u svoj rodni kraj i to baš u vrijeme kada je umro biskup, nasljednik njegova strica. Ovoga puta nije mogao pobjeći od titule biskupa, piše Wikipedija.

>>Znanost potvrđuje: ljubaznošću ne pomažemo samo drugima, već i sebi<<

Zaštitnik djece i mornara

Prema narodnom vjerovanju, sveti Nikola činio je i čudesa te ga se nazivalo zaštitnikom djece i mornara. Prema legendi, sveti Nikola bi na svoj imendan svraćao u obližnje selo te razveseljavao dječicu koja nisu odrastala u izobilju.

Čizmice koje su brižno čuvali, večer prije njegova imendana bi ulaštili i stavili na prozor, a onda bi im Nikola u njima ostavio drvene igračke koje je sam izradio. Kada je ostario i onemoćao, njegovu su tradiciju nastavile majke, stavljajući u dječje čizmice ono što bi pronašle u kući, poput jabuka, bombona ili oraha.

Druga legenda kaže da je u blizini Nikoline roditeljske kuće živio nekad bogat čovjek, koji je gubitkom carske službe izgubio i sav svoj imetak. On je imao tri kćeri za udaju, no nije imao za njihov miraz pa je odlučio zaraditi na njihovoj ljepoti i mladosti.

Njegove kćeri su željele sačuvati svoju čast i poštenje pa su se pomolile Bogu da ih spasi, a to je čuo sveti Nikola i odlučio im pomoći. Noću se došuljao do njihove kuće i kroz prozor ubacio u platno umotanu vrećicu zlatnika. Kada je ujutro pronašao novac, otac je otpremio jednu kćer te joj dao miraz. Ista se stvar ponovila i s drugom kćeri, a kad je došla na red i treća, nesretni otac je želio otkriti tko je dobrotvor koji mu pomaže pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći.

Preteča djeda Božićnjaka

Prema jednoj verziji ove legende, svetog je Nikolu, prilikom ubacivanja vrećice zlatnika za najmlađu kćer, zaskočio otac i prepoznao ga, a iako ga je sveti Nikola zamolio da šuti, sretni je otac cijelome selu razglasio sretnu vijest. Prema drugoj verziji, sveti je Nikola primijetio oca djevojaka koji ga iščekuje pa se popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Oni su upali u čarape koje su se sušile na otvorenom ognjištu i tako se nastavila praksa ostavljanja čarapica ili čizmica svetome Nikoli da ih napuni darovima.

Neki ovu drugu verziju spomenute legende povezuju i s djedom Božićnjakom koji poklone ostavlja tako što se spusti kroz dimnjak.