Prije 217 godina pokrenuta je prva javnozdravstvena akcija u povijesti medicine

U Hrvatskoj se rijetko može čuti za velikog španjolskog liječnika Francisca Javiera de Balmisa, iako njegovo ime zauzima važno mjesto u povijesti medicine. Španjolci ga posve sigurno nisu zaboravili te je početkom pandemije novog koronavirusa španjolsko Ministarstvo obrane po njemu nazvalo aktivnosti vezane uz COVID-19 – „operacija Balmis“. Dakle, tko je bio dr. Balmis i zašto se upravo sada ponovno spominje?

Ekspedicija Balmis, izvornog naziva „Kraljevska filantropska ekspedicija cijepljenja“ odvijala se tijekom tri godine početkom 19. stoljeća, od 1803. do 1806. kako bi se pobijedila epidemija velikih boginja u španjolskim kolonijama, pa sve do Filipina, a zajedno s ostalim ekspedicijama koje su širile cjepivo svijetom trajala je do 1813. godine.

Jennerovo veliko otkriće

Naime, jedna od nenamjernih posljedica španjolske invazije na Novi svijet u 16. stoljeću, odnosno prodora njihovih osvajača (konkvistadora) u novootkrivene zemlje svijeta, bila je širenje mnogih virusa među lokalnim stanovnicima, pa tako i velikih boginja. Podaci govore da je 1520. godine gotovo 50% stanovništva Meksika umrlo od infekcija. No, velike boginje nisu uzimale živote samo u španjolskim kolonijama, već su se tijekom naredna tri stoljeća proširile cijelim svijetom – riječ je o jednoj od najvećih pandemija u povijesti za koje se procjenjuje da je odnijela ukupno oko 56 milijuna života.

No godine 1796. povijest se počela mijenjati zahvaljujući engleskom liječniku Edwardu Jenneru koji se danas smatra „ocem imunologije“. On je zapazio da žene koje su muzle krave nisu obolijevale od velikih boginja ako bi se zarazile takozvanim „kravljim boginjama“. Pretpostavio je da ih štiti gnoj iz kravljih bula te je svoje pretpostavke testirao na osmogodišnjem dječaku postupkom inokulacije – ubrizgao mu je gnoj u obje ruke. Dječak je razvio slabe simptome bolesti, a nakon izlaganja virusu velikih boginja, nije razvio bolest. Svoju metodu nazvao je vakcinacija jer je izvorni materijal bio od krave (vacca – krava na latinskom).

Jennerovo cjepivo i širenje njegove uporabe donijelo je olakšanje Europi, ali ne i španjolskim kolonijama gdje je smrtnost od velikih boginja u to vrijeme bila blizu 30%. Nakon što je ova bolest odnijela život kćeri španjolskog kralja Karla IV, 1803. godine zadužio je vojnog liječnika Francisca Javiera de Balmisa da pronađe rješenje za španjolske kolonije.

Djeca „nosioci“ cjepiva

Osnovni problem u to vrijeme je bio taj što nisu, naravno, postojali hladnjaci, pa tako niti mogućnost hlađenja na jedrenjacima. Procedura koju je predložio Balmis bila je jednostavna, tragom Jennerovog otkrića: inokulirati živi virus kravljih boginja od nekoga tko je njime inficiran u dijete koje će povesti sa sobom na put. Grupa od 10 liječnika u pratnji medicinskih sestara i 25 siročadi izabrana je za putovanje s nekoliko jedrenjaka, za sudjelovanje u prvoj javnozdravstvenoj akciji u povijesti medicine. Određeno je da na svakom jedrenjaku treba biti barem jedno inficirano dijete te je ekspedicija krenula na današnji dan, 30. studenog 1803. godine.

Tijekom dugačkog putovanja, jedno dijete za drugim bilo je uzastopno zaraženo virusom velikih boginja, tako da je četiri mjeseca kasnije, 19. ožujka 1804. godine, ekspedicija sa zaraženim djetetom pristala u Venezueli. Odande se ista metoda koristila za distribuciju cjepiva na sjever i jug, kako bi se pokrila sva španjolska područja. Balmis se je vratio u Španjolsku 1806. godine, no nastavile su se odvijati ostale ekspedicije koje su bile nazivane prema svojim vođama (Salvany, Justiniano, Grajales y Bolaños i drugi). Španjolska kampanja ukupno je trajala do 1813. godine, a cjepivo se ovim putem raširilo čak do Kine.

Iako je prvotnih 25-ero djece nazvano „posebnom djecom španjolske nacije“ zbog njihova velikog doprinosa širenju cjepiva svijetom, nije točno poznato koliko je djece ukupno sudjelovalo u akciji, niti je poznata njihova sudbina u zemljama daleko od njihovih domova.

Hrvat iskorijenio posljednje žarište velikih boginja u svijetu

Prvu proizvodnju cjepiva protiv velikih boginja u Hrvatskoj, piše Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, započeo je dr. Schlick u Bjelovaru 1890. godine. Zavod za proizvodnju vakcine osnovan je u Zagrebu 1893. godine. Dr. Lj. Gutschy osniva 1912. godine u Zagrebu Kraljevski zavod za proizvodnju vakcine. Posljednja epidemija unesena je u Europu od hadžija 1972. godine. Na području Hrvatske nije bilo sekundarnih slučajeva bolesti. Tijekom te epidemije dr. Renee Weiss-Maleček iz Imunološkoga zavoda u Zagrebu priredila je vakcinija cjepivo na HDC-stanicama.

Posljednje žarište velikih boginja u svijetu u Somaliji iskorijenio je 1977. godine zagrebački stručnjak dr. Drago Mađarić.