Priča o tri liječnice koje su ostavile trag u medicini na našim prostorima

Iz današnje je perspektive, unatoč svim povijesnim zapisima, teško shvatiti kako je to bilo roditi se i živjeti kao – žena. Status „slabijeg spola“ kojem je jedini dopušteni posao bio briga o domaćinstvu i djeci, stoljećima je njegovan i na našim prostorima te se, nažalost, njegovi tragovi osjećaju i danas.

Iako ne možemo jednim tekstom obuhvatiti sve one žene koje se nisu mogle pomiriti s tom jedinom životnom misijom koju im je nametnulo društvo, ovom prilikom spomenut ćemo liječnice zapisane u povijesti hrvatske medicine. One koje nisu odustale od svoje želje da stanu rame uz rame s muškim kolegama.

U tim turbulentnim godinama na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, žene nisu imale niti mogućnost upisati se na medicinski fakultet. Led je probila Švicarska koja je u drugoj polovici 19. stoljeća ženama otvorila vrata svojih fakulteta u Zürichu, Lausannei i Ženevi. Medicinski fakulteti u Beču i Grazu dozvolili su upis ženama 1900. godine, a u Hrvatskoj je prvi, 1901. godine, ženama dozvolio upis Filozofski fakultet (tadašnji Mudroslovni fakultet) u Zagrebu. Medicinski je pak fakultet taj korak učinio dvadesetak godina kasnije.

Ovom prilikom predstavit ćemo tri liječnice koje su ostavile svoj trag u medicini na našim prostorima.

Dr. Kornelija Sertić

U medijima (ali i nekim znanstvenim radovima) može se naći podatak da je prva doktorica koja je diplomirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu bila dr. Kornelija Sertić te da diplomu stekla 1917. godine. Ipak, treba spomenuti da je oko dr. Sertić nastala mala povijesna zavrzlama. Rasvijetlio ju je njezin sin, dr. Mladen Ibler iz Danske u članku potkrijepljenom dokumentima iz obiteljskog arhiva te podacima koje je prikupio iz više izvora.

Prema njegovim navodima iz članka objavljenog na portalu Croatian History, njegova je majka Medicinski fakultet u Zagrebu upisala 11. lipnja 1918., no studij je morala nastaviti u Grazu. Ispitom iz kirurgije 7.05. 1923. položila je 3. Rigoroz na Medicinskom fakultetu u Grazu te je nakon toga, 30. studenog 1923., promovirala kao prva liječnica na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Dakle, iako se datumi o njezinoj promociji te podaci o školovanju razlikuju, to svakako ne mijenja činjenicu da je ipak prva stekla diplomu liječnice na našem Medicinskom fakultetu. Dr. Kornelija Sertić, odnosno prim. dr. Nela Ibler-Sertić ostvarila je plodnu karijeru o kojoj uspomene čuva i Hrvatski muzej medicine i farmacije. Udala se 1932. godine za kolegu  ftiziologa, dr. Stanka Iblera, sina hrvatskog novinara i književnog kritičara Janka Iblera i brata poznatog zagrebačkog arhitekta Drage Iblera po kojem ime nosi i zagrebački trg. Njezinu sliku, zbog zaštite autorskih prava, nažalost, ne možemo objaviti, no pronaći ćete je u članku dr. Mladena Iblera.

Dr. Milica Šviglin Čavov

Doktorica Sertić ipak nije bila i prva liječnica Hrvatica, niti je prva na ovim prostorima obavljala liječničku praksu. Prva liječnica Hrvatica bila je Varaždinka dr. Milica Šviglin Čavov. Svoju diplomu stekla je u inozemstvu, u Švicarskoj, 1893. godine, no ni poslu u Hrvatskoj se nije mogla nadati. Stoga je najprije radila u jednom lječilištu u Njemačkoj. Nakon udaje za bugarskog liječnika Bogdana Čavova s njime je u Bugarskoj otvorila privatnu praksu.

Kako piše portal Laudato, o dr. Šviglin Čavov ima malo podataka, no poznato je da je najviše liječila sramežljive mlade djevojke i žene koje nisu dopuštale da ih pregleda muškarac. Zbog muškobanjastog izgleda i kratke kose koju je nosila, rugali su joj se da na silu želi biti muškarac, no doktoricu Šviglin Čavov to nije smetalo.

Dr. Karola Maier Milobar

Važan datum kojeg pamtimo vezano uz prisutnost liječnica na području Hrvatske je 28. lipnja 1903. godine. Naime, toga je datuma donijeta Banska naredba temeljem koje su žene u Austro-Ugarskoj monarhiji (u čijem je sastavu bila i naša zemlja) smjele dobiti dozvolu za obavljanje liječničke prakse. Međutim, u to doba švicarske diplome (kakvu je stekla i dr. Šviglin Čavov) još nisu bile priznate. Zbog toga su žene morale sve ispite ponovno polagati u Beču ili Grazu. Tako je tek 1906. godine dr. Karola Maier Milobar postala prva licencirana liječnica u Hrvatskoj. Privatnu liječničku ordinaciju za „bolesti probavnih te ženskih organa“ otvorila je u Berislavićevoj ulici 3. u prizemlju. U njoj je radila sve do smrti 1945. godine.

Njemica i prva naša licencirana liječnica čije puno ime glasi Karolina Augusta Franziska Meier diplomirala je medicinu 1900. godine u Zürich. Po udaji za hrvatskog filozofa i sveučilišnog profesora Frana Milobara doselila se je u Zagreb. Pacijente je, piše Portal za nacionalne manjine, primala samo dva sata dnevno. Ujutro je primala one koji su patili od gastroenteroloških tegoba, a popodne je liječila žene. Nastavila se je i intenzivno stručno usavršavati na poznatim europskim klinikama. U Berlinu je tako svladala uporabu gastroskopa u liječenju probavnih organa, a bila je i u stalnom kontaktu s kolegama, vrhunskim liječnicima iz inozemstva, te je u svojoj ordinaciji primjenjivala najnovije metode liječenja.

Nažalost, i o dr. Meier Milobar malo je toga ostalo zapisano. Supružnici nisu imali djece, umrli su iste 1945. godine, a njihov grob na Mirogoju je zapušten. Po njoj, ističe s pravom Portal za nacionalne manjine, nije nazvana niti jedna ulica. Nije postavljena ploča na mjestu gdje je bila njena ordinacija koja bi podsjećala na doprinos te vrijedne žene hrvatskome zdravstvu. Na internetu je dostupna čak i samo jedna njezina fotografija (izvor: Portal za nacionalne manjine) iz koje je vidljivo da su imali pravo oni koji su govorili da je bila riječ o lijepoj i elegantnoj ženi. Nadajmo se da će taj propust biti ispravljen te da će biti sačuvana uspomena i na ovu heroinu hrvatske medicine.

Fotografija dr. Milica Šviglin Čavov izvor www.youthonrace.org

Fotografija dr. Karola Maier Milobar izvor Portal za nacionalne manjine