Pravila ispravne primjene lijekova koje morate znati

Lijekovi koje uzimamo dolaze u različitim oblicima. Osnovna podjela je prema mjestu primjene: za unutarnju ili vanjsku primjenu. Za unutarnju primjenu su lijekovi koje uzimamo na usta (pijemo), a za vanjsku oni koje nanosimo na kožu ili sluznicu ili uvodimo u tjelesne otvore.

Za unutarnju primjenu:

• tablete,
• film tablete,
• retard tablete,
• tablete za otapanje,
• lingvalete
• kapsule
• sirupi i otopine za piti. 

Savjet – razgovarajte o svim detaljima s liječnikom ili ljekarnikom

Za vanjsku primjenu: 

• kreme,
• masti
• gelovi
• razne otopine za mazanje i prašci za posipanje.        

 Oblici koje uvodimo u tjelesne otvore

• čepići za debelo crijevo
• vaginalne tablete
• vaginalne kreme. 

 Poseban oblik lijekova:

• oblici za inhalacije i
• injekcijski pripravci.

 Važno! Prije svake primjene lijeka, dobro poslušajte uputu liječnika i ljekarnika kako ispravno primjeniti vama propisani ili preporučeni oblik lijeka te prije uzimanja provjerite koji oblik lijeka uzimate i budite sigurni da ga ispravno primjenjujete kako bi lijek imao potrebni učinak.

Sve oblike lijekova koje uzimamo na usta (pijemo) treba uvijek uzeti sa dosta tekućine, najbolje s čašom vode.

Tablete se po potrebi smiju dijeliti na polovinu ili četvrtinu i to je najbolje učiniti na čistoj kuhinjskoj daščici oštrim nožem. Ako se neki lijek treba stalno dijeliti, u ljekarni se može nabaviti rezač za tablete.

Film tablete ili retard tablete se nikad ne smiju dijeliti. Naime, rezanjem bi se uništila posebna ovojnica oko lijeka u tableti i time djelovanje tako oštećene tablete ne bi bilo ispravno.

Tablete za otapanje u vodi su one koje otapamo u pola čaše vode i tako ih popijemo. Često se prilikom takva otapanja na površini tekućine pojavi jedan neotopljeni rub i to je ispravno, a to se može umanjiti miješanjem tekućine.

Tablete koje se otapaju u ustima, uzimaju se sisanjem poput bombona, a lingvalete se stavljaju pod jezik, gdje se pod utjecajem sline i topline otope.

Kapsule se također nikad ne bi trebale otvarati, jer je lijek unutra u obliku praha.

Sirupi i otopine za piti uzimaju se na žličice, pri čemu je korisno znati da čajna žličica iznosi otprilike 5 ml, a jušna žlica otprilike 15 ml otopine. Antibiotske sirupe, koji se otapaju u ljekarni neposredno prije izdavanja, uvijek treba promućkati prije uzimanja, a najbolje ih je dozirati pomoću štrcaljke s označenim mililitrima. Tako otopljeni sirup ima rok trajanja 5-10 dana, te se uvijek treba popiti cijela propisana bočica i nikad se ne smije čuvati “za neki drugi put”.

Hoćemo li lijek uzeti na prazan ili pun želudac, ovisi o samom lijeku i na to će nas upozoriti ljekarnik i liječnik

Lijekove za kožu primjenjujemo premazivanjem ili utrljavanjem, odnosno posipavanjem praška. Važno je da lijek nanosimo čistim rukama na čistu i suhu kožu. Hoćemo li primjenjivati kremu, mast, gel, prašak ili otopinu ovisi o djelovanju koje se želi postići i vrsti ozljede kože, a tu odluku je najbolje prepustiti liječniku ili ljekarniku. Ako se primjenjuje otopina s talogom (suspenzija ili tekući puder), potrebno ju je prije primjene dobro promućkati. Ponekad je potrebno premazani dio kože prekriti gazom, a o čemu će odlučiti liječnik ili ljekarnik, a koristi se sterilna gaza.

Kapi i sprejeve za nos primjenjujemo kapanjem odnosno uštrcavanjem u nosnice, najčešće 1-2 kapi, odnosno 1 uštrcaj. Pri tome je potrebno glavu zabaciti što više unatrag, kako bi se spriječilo curenje lijeka u grlo. Ako se primjenjuju sprejevi, tada je jednostavnije nagnuti glavu unaprijed. Prije primjene lijeka u nosnice, posebno kod male djece, korisno je prvo isprati nos fiziološkom otopinom ili sterilnom otopinom morske soli. Ako se nosnice trebaju mazati mastima za nos, to je najbolje napraviti vatiranim štapićem, vrlo oprezno i ne duboko.

Kapi za uho se ukapavaju tako da se glava nagne na stranu, kapne 1-2 kapi, te nakon kapanja pričeka par sekundi da lijek prodre u uho. Ako se primjenjuje ikakva mast, onda se smije mazati samo vanjska ušna školjka.

Kapi i masti za oko su sterilni i nanose se samo čistim rukama. Kapa se tako da se glava lagano zabaci unatrag, donji kapak malo povuče prema dolje, pogled usmjeri prema gore i kapne u donji kapak 1-2 kapi. Pri tome treba paziti da se bočicom ne dotakne oko, već kapne “iz zraka”. Zatim se nekoliko puta trepne, kako bi se kapi rasporedile po oku, a ako iscuri suvišna količina, ona se ukloni čistom gazom ili maramicom. Masti za oko se nanose isto na donji kapak, istiskivanjem tanke linije masti. Oko se zatim zatvori i miče lijevo-desno i gore-dolje da se mast dobro rasporedi. Suvišak se također ukloni s čistom gazom. Sve masti i poneke kapi zamućuju vid, te je potrebno pričekati sa svim aktivnostima dok se vid ponovno ne razbistri.

>>Svjetska zdravstvena organizacija određuje Listu osnovnih lijekova koji su minimum zahtjeva za osnovnu medicinsku skrb.<<

Čepići se uvode u debelo crijevo, najbolje u ležećem položaju kako bi tijelo i samo crijevo bili opušteni i time olakšano uvođenje. Nakon nekog vremena moguće je da će dio lijeka iscuriti i to je normalno, jer zapravo iscuri “nosač” lijeka koji samo služi da određeni lijek možemo uvesti u debelo crijevo. Najbolje ih je primjenjivati navečer, prije spavanja, kako bi tijelo bilo što duže u ležećem položaju.

Vaginalne tablete i vaginalne kreme uvodimo u rodnicu. Također je lakše uvođenje u ležećem položaju, pri čemu lijek treba staviti što dublje u rodnicu. Za kreme i neke tablete, u kutiji lijeka je priložen aplikator za uvođenje u rodnicu. Neke tablete je potrebno navlažiti pod vodom prije primjene, ali na to će upozoriti ljekarnik. Kao i kod čepića, najbolje ih je primjeniti pred spavanje, te kao i kod čepića, “nosač” lijeka često iscuri nakon što se lijek otopi u rodnici.

Lijekove za unutarnju primjenu, pored oblika za uzimanje na usta, možemo primjenjivati i pomoću inhalacija, injekcija ili naljepaka .

To su posebni oblici lijekova koje uvijek dobivamo isključivo prema preporuci liječnika te će nas liječnik ili medicinska sestra podučiti prvoj primjeni ovih oblika. Ljekarnik će nam prilikom izdavanja ovih lijekova također pokazati primjenu te će nam dodatno pojasniti sve nejasnoće koje mogu pojaviti prilikom primjene.

Inhalacijski lijekovi 

Najčešće primjenjuju kod liječenja astme. Na našem tržištu postoji nekoliko oblika aplikatora:

• sprej (“pumpica”),
• diskus,
• turbuhaler i
• novolizer.

Osnovna razlika je u tome što iz spreja lijek izlazi sam pomoću potisnog plina, a iz ostalih aplikatora lijek moramo “usisati” snagom vlastitog udaha. Stoga je vrlo važno da pravilno naučimo primjeniti lijek, posebno ako istovremeno koristimo dvije vrste aplikatora kako se ne bismo zabunili u primjeni.

Sprej se prije primjene prvo dobro protrese, zatim treba izdahnuti (do kraja, odnosno laganog osjećaja nelagode), staviti nastavak u usta, započeti duboko, ne ubrzano disanje, te jednom pritisnuti sprej (jedna doza) i nastaviti s udahom (do kraja, odnosno laganog osjećaja nelagode). Nakon toga se nastavi normalno disanje ili ponovi postupak ako je potrebno uzeti još jednu dozu (jedan pritisak oslobađa jednu dozu). Nakon primjene spreja usta treba isprati vodom. To je posebice važno kod primjene inhalacija sa kortikosteroidima (protuupalnim lijekovima), koji bi mogli uzrokovati gljivične upale grla, a koje korisnici mogu zamijeniti s upalom grla jer osjećaju bol. Redovito ispiranje usta će spriječiti ovu nuspojavu.

Diskus, turbuhaler i novolizer se primjenjuju tako da se oslobodi doza lijeka (ovisno o obliku povuče ručica ili okrene prsten), zatim treba izdahnuti (do kraja, odnosno laganog osjećaja nelagode), staviti nastavak u usta i naglo i duboko udahnuti (do kraja, odnosno laganog osjećaja nelagode) tako da usisamo lijek, zadržati zrak 5-10 sekundi, nastaviti normalno disati. Ako je potrebno uzeti još jednu dozu, postupak se ponovi. Nakon primjene usta treba isprati vodom. Važno je da nikad ne izdahnemo ili pušemo u diskus, turbuhaler ili novolizer, te da nepotrebno ne pomičemo ručicu jer se njome oslobađa doza lijeka.

Novolizer aplikator je trajan, te za njega postoje punjenja lijeka, stoga ga čuvajte. Kako se mijenja punjenje pokazat će nam ljekarnik

Iako će nam primjenu pokazati i liječnik i ljekarnik, prije prve samostalne primjene još jednom treba proučiti sam aplikator i crtež na uputi o lijeku koja je priložena. Ako prije prve primjene nismo sigurni u postupak, možemo se dodatno savjetovati s liječnikom ili ljekarnikom. Samo ispravna primjena aplikatora može osigurati punu dozu lijeka koja nam je potrebna.

Injekcije 

Mogu primjenjivati:

• pod kožu,
• u mišić ili
• direktno u venu.

Lijekovi koji se daju pomoću injekcija (štrcaljka i igla) nalaze se u ampulama, već pripremljeni ili se trebaju otopiti s priloženim otapalom. Injekcije, osim kod primjene inzulina, smije davati samo liječnik ili medicinska sestra, te ih nikad ne smijemo davati sami sebi ili drugima, čak i ako nam je dobro poznat postupak. Također, lijekove u ampulama za injekcije ne bismo smjeli piti.

Inzulin se primjenjuje pomoću injekcijskih aplikatora, odnosno “inzulinskih olovaka”, na koje se stavljaju posebne inzulinske igle, vrlo tanke i kratke. Kao i kod inhalacija, prije prve primjene liječnik ili medicinska sestra podučit će nas o pravilnoj primjeni, odnosno određivanju broja jedinica inzulina i aplikaciji injekcije. Također, podučit će nas i kontroli razine šećera u krvi.

Penfil (ulošci za inzulinsku olovku) su punjenja inzulina koja stavljamo u olovku koja nam je trajna. Okretanjem brojača na olovci određuje se potrebna doza (broj jedinica) inzulina.

Pen injectori su već pripremljene olovke za nekoliko aplikacija, i ovdje se okretanjem brojača određuje potrebna doza inzulina. Nakon što se potroši sadržaj olovke, ona se baca.

Pravilna primjena inzulina

• Prije primjene inzulina ruke treba oprati i posušiti
• zatim inzulin izvaditi iz hladnjaka i pričekati par minuta da dostigne sobnu temperaturu
• nakon toga okretati ga gore-dolje najmanje 10 puta kako bi se sadržaj dobro promućkao (tekućina poprimi jednaku mliječnu boju), te odrediti dozu (broj jedinica inzulina)
• Vrh olovke (gumenu membranu) treba prebrisati s vatom natopljenom alkoholom, staviti iglu i drugom vatom natopljenom alkoholom kružno prebrisati mjesto u koje ćemo ubosti iglu.
• Kako je igla vrlo kratka, osiguran je ubod pod kožu, a najbolja mjesta su trbuh, stražnjica, prednji dio bedra ili podlaktica. Svaki put treba odabrati drugo mjesto za ubod, kako ne bismo iritirali kožu, te je najbolje u određenom području mijenjati mjesto u krug.
• Palcem i kažiprstom primimo kožu i ubodemo iglu pod kutem od 90º (ako je osoba mršava ili je dijete, kut može biti od 45º), te pritisnemo vrh olovke da uštrcamo inzulin.
•  Nakon 5-6 sekundi nježno izvučemo iglu, te ponovno vatom prebrišemo mjesto uboda.
• Iglu pažljivo skinemo i bacimo u posebnu plastičnu kutiju. Igle ne smijemo bacati u smeće, već ih trebamo skupljati u jednoj plastičnoj kutiji. Liječnik će nas uputiti u odlaganje ovakvih kutija sa upotrebljenim iglama.
• Također, iglu smijemo koristiti samo jednom, jer ponovna upotreba može izazvati infekciju kože ili iritaciju zbog tuposti igle. O točnoj primjeni inzulina, kontroli razine glukoze u krvi, o sprečavanju povećanja ili smanjenja razine glukoze, podučit će nas liječnik i ljekarnik.

Važno je da se disciplinirano pridržavamo svih uputa, kako bismo razinu glukoze održavali na željenim vrijednostima, te da se o svakom problemu ili nedoumici neodgodivo savjetujemo s liječnikom ili ljekarnikom.

Naljepci (flasteri) 

Primjenjuju se ljepljenjem na kožu, a iz njih se polagano oslobađa lijek i kroz kožu ulazi u organizam. Naljepak se stavlja na kožu nadlaktice, bedra, ramena ili trbuha, ovisno o lijeku, u što će nas uputiti liječnik ili ljekarnik.

Prije ljepljenja, kožu treba dobro oprati i dobro posušiti, a zatim naljepiti flaster. Naljepljeni flaster se drži 3, 4 ili 7 dana, opet ovisno o lijeku. Novi flaster treba naljepiti uvijek na drugo mjesto, kako se koža ne bi previše iritirala. Ukoliko se tijekom primjene flastera pojavi crvenilo, svrbež ili pečenje, najbolje je odmah obavijestiti liječnika ili ljekarnika.

Upotreba inhalacija, a posebno inzulinskih injekcija, može se činiti komplicirana, neugodna ili može izazvati osjećaj straha ili srama. Da bismo si olakšali primjenu i oslobodili se neugode, važno je da o svim detaljima razgovaramo s liječnikom ili ljekarnikom i važno je da dobro naučimo pravilnu primjenu. Ako razumijemo djelovanje ovih lijekova i naučimo primjenu, postat će nam svakodnevna rutina, poput pranja zubi, a bolest ćemo moći uspješno kontrolirati.