Prava osoba s duševnim smetnjama moraju se poštivati jednako kao i prava drugih pacijenata

Obilježavanjem Dana prava osoba s duševnim smetnjama 6. lipnja želi se upozoriti javnost kako osobe s duševnim poremećajima trebaju imati pravo na jednake uvjete liječenja kakve imaju i svi ostali pacijenti, na bilo kom drugom području medicinske skrbi, kao i pravo na uklanjanje stigmatizirajućih i diskriminirajućih odnosa bilo koje vrste.

Hrvatski sabor je proglasio 2012. godine 6. lipnja Danom prava osoba s duševnim smetnjama. Tog je dana 1880. godine naredbom Kraljevske zemaljske vlade usvojen „Statut kraljevskog zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu” (današnja Klinika za psihijatriju „Vrapče”). Statut je bio prvi dokument koji je spominjao prava osoba s duševnim smetnjama za vrijeme boravka u psihijatrijskoj ustanovi.

Duševno, mentalno ili psihičko zdravlje sastavni je dio općeg zdravlja pojedinca, ali i zajednice te čini preduvjet za optimalno funkcioniranje pojedinca, obitelji, zajednica i društva. Jedno je od osnovnih prava svake osobe te ključno područje socijalnog i ekonomskog razvoja nacije. Duševni poremećaji predstavljaju jedan od prioritetnih javnozdravstvenih problema, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj te su jedan od najvećih izazova zdravstvu u 21. stoljeću.

Borba protiv stigmatizacije i diskriminacije

Provedbom javnozdravstvenih programa promocije, prevencije te dijagnostike, terapije i rehabilitacije ostvaruje se zaštita mentalnog zdravlja u zajednici. Promocija podrazumijeva kreiranje promotivnih programa s ciljem povećanja svijesti o važnosti očuvanja mentalnog zdravlja te izradu i provođenje Anti-stigma programa. Rezultati tog programa trebaju biti promjena negativnih stavova prema oboljelima od psihičkih bolesti i rješavanje poteškoća oko uključivanja bolesnika u život zajednice kako bi što bolje funkcionirali u obitelji, društvu i na radnom mjestu.

Temeljni princip zaštite mentalnog zdravlja trebalo bi biti sprječavanje diskriminacije osoba sa psihičkim poremećajima u odnosu na osobe s tjelesnim poremećajima, kao i očuvanje njihove autonomnosti.

Usprkos boljem razumijevanju nastanka i liječenja duševnih poremećaja, na početak, tijek i ishod liječenja znatno utječe stigma psihičkog poremećaja. Stoga je neophodna integracija usluga na razini zajednice i osiguranje kontinuiteta samog liječenja te pružanja skrbi i izvan sustava zdravstva, kao što su terapijski modeli obiteljske potpore.

Novi sustav zdravstvenih usluga predstavljaju i mobilni psihijatrijski timovi. S ciljem postizanja cjelovitog oporavka, skrb je orijentirana prema bolesniku i njegovim individualnim potrebama te ne podrazumijeva samo smanjenje simptoma duševnog poremećaja, nego i poboljšanje kvalitete života bolesnika i njegove obitelji.

Ključna uloga medija

Jedan od ciljeva zaštite mentalnog zdravlja je i razvoj informiranja, istraživanja i sustava znanja na području mentalnog zdravlja.

Ključna karika u informiranju i senzibilizaciji pacijenata te prepoznavanju važnosti i međuovisnosti tjelesnog i duhovnog stanja su mediji. Njihova moć u kreiranju javnog mišljenja i uključenost u rješavanje javnozdravstvene problematike jedan su od važnijih čimbenika koji utječu na stvaranje okoline za prihvaćanje zdravijih načina ponašanja u zajednici.

Povelja o pravima osoba s duševnim smetnjama

Svjetska psihijatrijska asocijacija (WPA) naglašava da osobe sa psihičkim bolestima, invalidnošću ili smetnjama mentalnog zdravlja imaju sposobnost zadržati i koristiti svoja prava, uz jednaki tretman kao i drugi građani.

Poveljom o pravima osoba s duševnim smetnjama, Svjetska psihijatrijska asocijacija potiče vlade svih zemalja da spriječe diskriminaciju na temelju statusa svog mentalnog zdravlja te uključuje, ali ne ograničava pravo na:

• pristupačnu i dostupnu psihičku i fizičku zdravstvenu skrb,
• samostalan život u zajednici, kao i drugi građani,
• rad, mogućnosti zaposlenja i zaštite na radnom mjestu, uključujući afirmativne radnje, kao što je to dostupno drugim građanima,
• primjereni prihod kako bi se zadovoljile osnovne potrebe za hranom, smještajem, odjećom i drugim osnovnim potrebama,
• pristupačnost, integriran i dostupan smještaj (stanovanje),
• obuku i obrazovanje, kao što je to dostupno drugim građanima,
• slobodu kretanja i otklanjanje ograničenja na slobodnom putovanju,
• posjedovanja, nasljeđivanja i raspolaganja imovinom i dobivanjem odgovarajuće podrške u ostvarenju istih,
• sklapanje braka, vlastitu djecu, posvojenje djece te podizanje obitelji, uz dodatnu podršku kada je to potrebno,
• određivanje vlastite budućnosti i donošenja vlastitih životnih odluka,
• glasovanje i pravo biti biran na javne funkcije,
• jednako postupanje pred zakonom, kao i ostalim građanima te pravo na punu zaštitu zakona,
• slobodu od okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg tretmana i kazne,
• povjerljivost i privatnost,
• sudjelovanje u kulturnim i socijalnim aspektima života unutar zajednice te pravo na prakticiranje religije po svojem odabiru.

Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (NN 76/14) propisana su temeljna načela, zaštita prava te uvjeti za primjenu mjera i postupanja prema osobama s duševnim smetnjama. Ujedno je navedena i obveza psihijatrijskih ustanova/odjela informiranja pacijenata o njihovim pravima kod prijema u bolnicu.

Suvremeni pristup

Suvremene strategije za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja sve više se usmjeravaju prevenciji i rehabilitaciji, multidisciplinarnoj i međusektorskoj suradnji, individualiziranom pristupu prema bolesniku te brizi za oboljele u zajednici.

Dobar i učinkovit sustav ranog prepoznavanja poremećaja mentalnog zdravlja omogućit će brže uključivanje u programe liječenja, sprječavanje pogoršanja mentalne bolesti i smanjenje gubitka kvalitete života oboljele osobe.

Izvor: Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“