Povratak prirodi: Iskoristite ljeto za bosonogo trčanje

Naravno, bosonogo trčanje nipošto nije novijeg datuma već njegova povijest seže daleko u prošlost, davno prije „izuma“ obuće. Popularizirao ga je američki autor i novinar Christopher McDougall u svojoj knjizi „Born to run“. U njoj je opisao zadivljujuću sposobnost pripadnika indijanskog plemena iz sjevernog Meksika – Tarahumara – da kilometrima trče bosi.

Doista, povijest, kultura, religija, rituali, kao i svakodnevni život tih ljudi i dan danas se temelji na trčanju. Tako sebe nazivaju drugim imenom od onog kojeg su im nadjenuli španjolski misionari; oni su Raramuri, što znači „lakih nogu“.

Iz povijesti i znanosti

Zagovornici bosonogog trčanja također se rado pozivaju na znanstveni pristup ovoj temi profesora dr. sc.  Daniela Liebermana sa Sveučilišta Harvard. On je, među ostalim, isticao da su naša stopala stvorena za trčanje te da se izdržljivost razvijala milijunima godina, a da je moderna obuća za trčanje izumljena tek 1960-ih. Tijekom najvećeg dijela ljudske povijesti, napisao je Lieberman, trčali smo bosi ili smo nosili minimalističku obuću poput sandala ili mokasina.

Kada je o profesionalnom sportu riječ, bosonogo trčanje na atletske staze donijeli su, očekivano, Afrikanci. Davne 1904. godine olimpijski je maraton bos otrčao Len Taunyane, a 1960. godine u Rimu je bosonogi Etiopljanin Abebe Bikila osvojio olimpijsko zlato te postavio svjetski rekord u maratonu.

I bosonogo hodanje je zdravo

U kontekstu bosonogog trčanja ne možemo preskočiti činjenicu da se bosonogo hodanje općenito ističe kao prirodno i zdravo. Roditeljima se savjetuje da s ciljem pravilnog razvoja djecu uče hodati prve korake bez obuće.

Hodanje bez obuće pomaže nam u popravljanju držanja (posture tijela) i poboljšanju ravnoteže, jačanju mišića te cjelokupnog mišićno-koštanog sustava, očuvanju zdravlja vena i drugom.

Prednosti i rizici trčanja bez obuće

Govoreći o zdravstvenim prednostima bosonogog trčanja treba spomenuti da se mijenja tehnika trčanja uslijed čega se jačaju skupine mišića koje su kod trčanja u tenisicama zanemarene. Trči se opreznije te se smanjuje mogućnost uobičajenih trkačkih ozljeda. Također se poboljšavaju ravnoteža i koordinacija. Zaljubljenici u trčanje bez obuće rado ističu da se ništa ne može usporediti s osjećajem slobode i povezanosti s prirodom koji se javlja kad njihova stopala dotiču zemlju, travu, uranjaju u pijesak ili se moče u plićacima.

Pa ipak, pritom treba uzeti u obzir da se na taj način također povećava mogućnost ozljeda, osobito na tvrdim i neravnim površinama gdje se lako možemo porezati, ubosti, pa i opeći. Također se nipošto ne preporučuje trčanje po asfaltu, odnosno u naseljenim mjestima. U početku se mora proći i period prilagodbe koji bi svakako trebao biti polagan i postepen. Trčanje bez obuće predstavlja šok za naša stopala, preopterećenje, što kod nekih ljudi može dovesti do ozljeda poput tendinoze Ahilove tetive ili snažnih bolova u potkoljenici.

Pružite stopalima slobodu

Prije nego što se odlučite za ovu vrstu rekreacije, svakako se detaljno informirajte o svim prednostima i rizicima, kao i o vlastitim fizičkim mogućnostima, odnosno zdravlju. A do tada se sigurno možete u ovim ljetnim mjesecima zadovoljiti bosonogim šetnjama po pješčanim ili šljunčanim plažama. Osim što ćete učiniti uslugu vašim stopalima koje godinu često provode zarobljena u uskoj i neudobnoj obući, užitak tijekom takvih šetnji je zajamčen, posebno ako ste u dobrom društvu.