Pogled u prošlost: kako su izgledala rimska kupališta

Za izraz SPA se kaže da predstavlja akronim raznih latinskih izreka, uključujući: Sanus per aquam, Salus per aqua , Sanitas per aqua, a prevode se kao „zdravlje kroz vodu“. Sigurno ste upoznati s postojanjem rimskih kupališta, a ovom prilikom osvrnut ćemo se na njihovu povijest.

Najmanje 200 godina prije otvaranja prvih velikih kupelji, rimski građani su uživali u manjim kupkama poznatim kao balnea, a koje su bile inspirirane grčkim lakonikama. Svaki balneum je građen za nekoliko blokova rimskih gradova. Ovi skromni spa objekti su bili toliko popularni da je niz rimskih careva bio inspiriran na kraju stvoriti mnogo veće kupke, nazvavši ih termama, prema grčkoj riječi za toplinu.

Rimski carevi koji su gradili terme

Rimljanin Marko Agripa je 25. g. pr. Kr. započeo gradnju prvog kupališta većih razmjera koje je nosilo njegovo ime. Nakon tog vremena, terme su postale važan dio nasljeđa mnogih careva, a činilo se da su se oni natjecali oko gradnje čim raskošnijih kupališnih objekata. Spa centri ili terme starog Rima su nazivani u čast cara koji je naručio njegovu izgradnju. Među carevima koji su izgradili terme u starom Rimu su bili: Neron (65. g. n. e.), Tit (81. g. n. e.), Domicijan (95. g. n. e.), Komod (185. g. n. e.), Karakala (217. g. n. e.), Dioklecijan (305. g. n. e.) i Konstantin (351. g. n. e.)

Godine 33. pr. n. e. bilo je 170 javnih i privatnih kupatila u gradu Rimu. Krajem četvrtog stoljeća nove ere bilo je 11 velikih termi i gotovo tisuću privatnih spa ili balnea. Samo Dioklecijanove kupke mogle su primiti 3000 kupača istovremeno. Ustanovom ovih kupelji i u Rimu i u njegovim dalekim provincijama, istovremeno se je odvijala izgradnja masivnog sustava akvadukta za potporu ili snabdijevanje s vodom, a koja je bila neophodna u svakom spa ili toplicama starog Rima.

Prosječni građanin Rima koristio je 300 galona vode dnevno u usporedbi sa samo 50 galona dnevno koliko danas troši moderno domaćinstvo. Kupke su bile vrlo važne ne samo za čišćenje, već i za zdravlje, kondiciju te kao mjesto društvenog okupljanja.

„Bila bi pogreška za pretpostaviti da je prosječni Rimljanin naporno vježbao prije korištenja kupki, poput grčkih atleta. Rimska gimnastika bila je samo uvod u kupanje, oblik rekreacije, te nije bila  namijenjena kao trening za natjecanje. ‘Sportaši’ su često bili stariji i ne nužno u dobroj formi, ali su se nadali poboljšati svoje zdravlje i odagnati bolest kroz vježbu.”  (iz knjige Terme i kupališta u antici, autora Fikreta Yegüla).

Što je sve nudio rimski spa

Kad su rimski građani posjećivali terme, mogli su birati različite sadržaje i prostorije u kojima su provodili vrijeme tijekom boravka u termama. Dolazeći u terme nakon završetka radnog dana u rano poslijepodne, prvo bi posjetili prostor za presvlačenje ili apoditerij, gdje bi ostavljali svoju odjeću pod nadzorom radnika u kupatilu ili, ako su bili imućniji, svojih sluga ili robova. Nije bilo pametno ostavljati imovinu nečuvanu u kupatilima koja su bila zloglasno utočište lopova.

Mnogi bi pokrovitelji ranije iskoristili palestru za vježbanje prije kupanja i sauniranja – poput igranja loptom, hrvanja ili boksa. Odatle su posjetitelji nastavili opuštanje kroz niz prostorija zagrijanih na različite temperature podnim grijanjem koje je dolazilo iz prostorije u kojoj se ložilo zvanoj hipokaust.

Svaka od  prostorija u kojoj su se posjetitelji opuštali, kupali i uživali, imala je poseban naziv.

Tepidarium ili topla kabina, u kojoj se je često provodila i masaža, obično je imala i bazen za kupanje te opuštanje poslije masaže.

Caldarium je bio mnogo topliji te je sadržavao kupke različitih temperatura. Pod je u ovoj prostoriji bio toliko zagrijan i vruć da su Rimljani morali nositi sandale kako bi po njemu mogli hodati.

Laconium je bila još toplija kabina koja se može usporediti sa suvremenom saunom, gdje je vrući, suhi zrak prožimao prostor i izazivao obilno znojenje.

Nakon zagrijavanja tijela u Laconiumu, kupači su obično posjećivali frigidarium koji je sadržavao jedan ili više velikih negrijanih bazena. Moderni ekvivalent su hladne kabine obložene ledom, ledene fontane i bunari s hladnom vodom za uranjanje tijela –  sadržaji mnogih wellnessa i toplica. 

Starim su Rimljanima za vrijeme boravka u termama bili dostupni laneni ručnici za snažno trljanje kože nakon kupanja i sauniranja, a nakon kojeg bi se osjećali osvježeno i revitalizirano.

Raskoš bez pravila i redoslijeda

Rimljani nisu imali ustaljen obrazac pri posjećivanju kupatila; posjetitelji su mogli koristiti bilo koje područje koje su odabrali, bilo kojim redoslijedom.

Cijeli unutarnji prostor održavao se stalno grijanim. Bilo je potrebno nekoliko dana grijati terme te nije bilo praktično prekidati grijanje. Hipokausti su održavali cjelodnevno strujanje vrućeg zraka ispod podova i kroz zidove.

Čudesni sustav rimskih akvadukta dovodio je obilne zalihe vode za korištenje u kupkama. Sve te aktivnosti odvijale su se pod veličanstveno zasvođenim stropovima. Okruženje termi također je bilo posebno uređeno i impresivno, s golemim vrtovima. Osim prostorija za kupanje, Rimske terme su imale i bogato opremljene knjižnice te sale za sastanke i druženje.

Kako se rimska civilizacija širila, tako se je širilo i korištenje kupki. „Bene lave” (što znači „imajte dobro kupanje!“) bio je poznati pozdrav u vremenu Rimskog carstva koje se protezalo od cijele sjeverne Afrike do Engleske. Mnoge rimske terme bile izgrađene na mjestu ljekovitih izvora . Neki od ovih lokaliteta i danas imaju toplice, a neke, poput Batha u Engleskoj prošli su opsežna renoviranja.

Izvor: Učilište Lovran