Obilježimo Svjetski dan Alzheimerove bolesti edukacijom

Svjetska udruga za Alzheimerovu bolest (Alzheimer Disease International – ADI) začetnik je i glavni organizator obilježavanja 21. rujna kao dana Alzheimerove bolest. Taj datum obilježava se u cijelom svijetu, odnosno u državama u kojima su organizirane Udruge oboljelih od Alzheimerove bolesti.

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest jedna je od 75 članica ADI-a osnovana 1999. godine s ciljem da potiče, pomaže, razvija i poboljšava skrb (medicinsku, socijalnu, pravnu i dr.) bolesnika s Alzheimerovom bolešću, te da postane koordinacijski i informacijski stožer svih zainteresiranih (pravnih i fizičkih) osoba za rješavanje problema nastalih uslijed Alzheimerove bolesti.

Što je Alzheimerova bolest?

Alzheimerova demencija je sindrom koji se javlja kao posljedica Alzheimerove bolesti, počinje postupno, najčešće nakon 60-ih godina života. S napredovanjem bolesti psihički poremećaji odnosno sindrom postaje sve izrazitiji. Tijekom bolesti dolazi i do fizičkog propadanja s nizom komplikacija osnovne bolesti, vjerojatno i drugih bolesti vezano za dob osobe, te u krajnjem stadiju bolesti javlja se potpuna nepokretnost.

Pojavnost bolesti u svijetu kao i kod nas u stalnom je porastu tako da danas govorimo o epidemiji Alzheimerove bolesti, od koje nitko nije zaštićen niti je svojim načinom života prije pojave bolesti može spriječiti

Od početka bolesti oboljeli je ovisan o tuđoj brizi. Kako se bolest razvija, njega i briga o bolesniku neophodna je svakodnevno 24 sata na dan, a sama bolesti traje dugi niz godina, u prosjeku 9 – 10, a ponekad i do 15 godina.

Pojavnost bolesti u svijetu kao i kod nas u stalnom je porastu tako da danas govorimo o epidemiji Alzheimerove bolesti, od koje nitko nije zaštićen niti je svojim načinom života prije pojave bolesti može spriječiti. Medicina za sada nema pravi odgovor na mogućnost liječenja, tako da bolest postaje veliki zdravstveni, socijalni i društveni problem.

Simptome uvijek primjećuje okolina

Simptomi na početku bolesti su ”podmukli”, s nizom zbunjujućih promjena u svakodnevnom životu koje je teško definirati i kojih sam bolesnik nije svjestan.

Rano prepoznavanje bolesti, stalna kontrola liječnika te edukacija obitelji poboljšat će kvalitetu života bolesnika i njegove obitelji

Uvijek promjene u ponašanju bolesnika primijeti okolina. Bolest se razvija polagano uz dugo očuvan dobar vanjski izgled oboljele osobe, pa se često prvi simptomi zaboravljanja zanemare.

• Nakon učestalih zaboravljanja nedavnih događaja, izostavljanja riječi u govoru, koje osoba zamjenjuje sličnima pa govor postaje nerazumljiv, često se u govoru služi frazama te na različita pitanja daje podjednake odgovore.
• Dolazi do promjena na lošije u održavanju osobne higijene, uzimanja hrane, snalaženja u stanu ili drugom poznatom prostoru, čestog gubljenja stvari te njihova traženja, javlja se otežano pisanje i čitanje, gubi se pojam brojčanih vrijednosti, ne raspoznaje vrijednost novca.
• Gubi se vremenska orijentacija, bolesnik nije svjestan svoje dobi, godišnjeg doba, nije siguran u srodstvo s članovima obitelji i njihova imena, javljaju se i poteškoće u odijevanju koje traju dugo i neprimjerene su.
• Sve prisutnija je dezorijentacija u stanu, kući, susjedstvu uz veliku mogućnost lutanja.
• U trenutku bolesnik gubi svjesnost gdje se nalazi, odlazi u bilo kojem smjeru, a u panici u koju tada upada, gubi i sposobnost traženja pomoći, izricanja vlastitog imena ili adrese stanovanja, pa učestala mogućnost lutanja postaje veliki problem obitelji uz potrebnu stalnu skrb o oboljelome.
• S napredovanjem bolesti dolazi do nemogućnosti i nerazumijevanja ispunjavanja formulara, raznih spisa, stavljanja vlastitog potpisa, a to je i trenutak u kojem se na bolesnikovu štetu s njim može manipulirati.
• Promjene u ponašanju bolesnika u smislu nervoze, jake ljutnje do agresije, izmjene tuge i plakanja s bezrazložnim smijehom, sumnjičavost, ljubomora, optužbe za uzimanje njegovih stvari, priviđenja nepoznatih osoba, halucinacije, nepovjerenje, osamljenost i nezainteresiranost za događaje oko sebe uz stalnu prisutnost straha postaju svakodnevica bolesnika i njegove okoline.

Važno je prepoznati ovaj niz simptoma i zatražiti liječnički pregled neurologa i psihijatra. Rano prepoznavanje bolesti, stalna kontrola liječnika te edukacija obitelji poboljšat će kvalitetu života bolesnika i njegove obitelji.