Uloga vitamina D u liječenju upalnih bolesti crijeva

Nedostatak vitamina D prisutan je u oko 50% svjetskog stanovništva, što ima teške posljedice za javno zdravstvo. Neki od uzroka manjka vitamina D su ograničeno izlaganje suncu, korištenje sredstava za zaštitu od sunca, tamnija put, smanjena sposobnost stvaranja vitamina D u koži kod starijih osoba i pohranjivanje vitamina D u masnom tkivu kod pretilih osoba (BMI>30).

Preventivna primjena vitamina D

Glavni izvor vitamina D je njegova sinteza u koži pod utjecajem sunčeve svjetlosti. Najbogatiji prirodni izvor vitamina D je ulje iz jetre bakalara te sve masne ribe, jaja i mliječni proizvodi. Međutim, zbog nedovoljnog izlaganja suncu te malog unosa vitamina D prehranom, poželjna je i nadomjesna primjena vitamina D, ali isto tako i praćenje njegove koncentracije u krvi kod ugroženih populacijskih skupina.

Suvremene preporuke američkog Instituta za medicinu koje se odnose na preventivnu primjenu vitamina D savjetuju unos od 400 IJ/dan u djece do godine dana. Zatim 600 IJ/dan za osobe dobi od 1 do 70 godina te 800 IJ/dan za osobe starije od 70 godina.

Hipovitaminoza kod pacijenata s upalnom bolesti crijeva (IBD)

Upalne bolesti crijeva su kronične bolesti koje izazivaju upalu i ulceraciju u cijelom gastrointestinalnom traktu. IBD karakteriziraju proljev, bolovi u trbuhu, gubitak težine i umor. Dva glavna oblika IBD-a su Crohnova bolest i ulcerozni kolitis.

U bolesnika s IBD-om kod kojih se javlja malapsorpcija, potrebe za vitaminom D i kalcijem, kao i brojnim drugim nutrijentima, su povišene. Niske serumske vrijednosti vitamina D bilježe se u brojnim gastroenterološkim bolestima poput Crohnove bolesti, neliječene celijakije i sindroma kratkog crijeva. Visoka učestalost nedostatka vitamina D osobito se susreće kod Crohnove bolesti. Novije studije pokazuju da klinička aktivnost bolesti i kvaliteta života oboljelih značajno koreliraju s vrijednostima vitamina D u serumu, što ukazuje na potrebu nadomjesne terapije.

Nedostatak vitamina D može se javiti i u situacijama narušene gastrointestinalne funkcije, kao i kod pacijenata koji su podvrgnuti gastrektomiji i barijatrijskoj kirurgiji. Općenito, resekcije i upalne promjene tankoga crijeva predstavljaju rizik za pojavu nedostatka vitamina D.

Uz malapsorpciju, pacijenti s IBD-om u dodatnom su riziku za pojavu osteopenije i osteoporoze zbog primjene terapije kortikosteroidima. Osim toga, rizik je za ovu populaciju povećan tijekom zimskih i proljetnih mjeseci kada je smanjena sinteza vitamina D inducirana UV-zrakama.

Liječenje vitaminom D

Iako još uvijek ne postoji optimalni protokol nadomjesne primjene vitamina D kod IBD-a,  preporučuje se postizanje serumskih vrijednosti između 75 i 125 nmol/L vitamina D. Ta vrijednost pokazala se sigurnom i može imati povoljno djelovanje na aktivnost i tijek bolesti.

Kod većine pacijenata s manjkom vitamina D, nedostatak se može uspješno liječiti korištenjem oralnih pripravaka. Terapijska primjena se uvodi kod nedostataka utvrđenih biokemijskom analizom krvi, a ovisi o dobi i komorbiditetima pacijenta. U IBD-a i malapsorpcije, uvodi se terapijska primjena od 6000 do 10000 IJ do koncentracije 75nmol/L u krvi. Potom se održava s 3000 do 6000 IJ uz redovitu kontrolu pacijenata.

Ako vas zanimaju slične teme, trendovi i rasprave domaćih i stranih stručnjaka iz područja nutricionizma i srodnih znanosti, priključite se 7. Međunarodnom kongresu nutricionista koji će se održati 8.-10. studenog 2019. u Sheraton Hotelu u Zagrebu! Više informacija o samom Kongresu možete saznati ovdje.