Možete li zamisliti Božić bez poklona?

Darivanje je gotovo neizostavni dio Božića. U kršćanstvu se njeguje jer je Isus „darovan svijetu“, a tu je i sjećanje na sveta tri kralja (mudraca) koja su Isusu darovali mirtu, zlato i tamjan. Od davnina su ljudi poklanjali darove, no ponajprije se je to odnosilo na darivanje potrebitih. Jeste li, primjerice, znali da je „božićnica“ zapravo bio naziv za donacije siromašnijim susjedima u novcu, hrani i ogrjevu? Darovali bi se međusobno i zaljubljeni crvenom jabukom nakon Polnoćke, djecu bi se razveselilo slatkišima…

Međutim, u suvremeno se je doba u božićnu čaroliju upleo konzumerizam potičući sve veću potrošnju na skupe poklone. Taj trend ima i dalje svoje poklonike, no s druge su strane sve oštriji i glasniji kritičari. Nije riječ samo o vjernicima, čak se i argumenti ne traže u vjeri, već je riječ o činjenici da božićna potrošačka groznica uzima sve veći danak u zemljama koje su njome već dugo pogođene, poput SAD-a.

Stres i anksioznost umjesto radosti

Podaci pokazuju da će Amerikanac u prosjeku potrošiti oko 1000 dolara na božićne poklone i razne blagdanske predmete, poput ukrasa. Pritom se najveći dio troška u tom iznosu odnosi na poklone, više od 64%. Hrvati su daleko od tog budžeta, barem prema anketi provedenoj prošle godine, no i oni će izdvojiti oko 500 kuna, što u današnje vrijeme nije malo.

Ono što je zajedničko i Amerikancima i Hrvatima jest stres zbog poklona, doduše daleko veći u SAD-u gdje je takvo „blagdansko ludilo“ već odavno dio tradicije. Fotografije božićnog drvca ispod kojeg je gomila šarenih poklona te prepune čarape na kaminima, gotovo su imperativ koji mora postojati u svakom domu. A da bi se ostvario, potrebni su tjedni obilaženja trgovačkih centara u kojima su gužve, traženja upravo onih igračaka i predmeta koje su djeca poželjela, lova na popuste, a sve uz svijest o trošku i zaduživanju na karticama, kreditu koji će se morati vratiti kad se jednom ugase blagdanske lampice. U takvom ozračju, radost biva zamijenjena visokim razinama stresa i anksioznošću.

Božićna jeza

Dodatan problem predstavlja i takozvana „Božićna jeza“, odnosno „Christmas creep“, pojam koji je na našim prostorima manje poznat, a odnosi se na pojavu sve ranijih oglasa i reklama koji potiču na blagdansku kupnju. Takvi su se oglasi, primjerice, na društvenim mrežama mogli vidjeti već u listopadu.

Pritom ne treba smetnuti s uma i blagdansku depresiju kojoj su posebno izložene usamljene osobe i stariji ljudi, a koju će božićna jeza dodatno pogoršati.   

Kakav je to Božić bez poklona?

Stoga ne čudi da je posljednjih godina počeo jačati još jedan, sasvim suprotan trend – Božić bez poklona (eng. Gift-free Christmas). Među zagovornicima Božića bez poklona također postoje razne struje, od onih koji u potpunosti odustaju od darivanja, do onih koji se zalažu za prestanak darivanja odraslih, dok će djecu i dalje razveseliti poklonom, iako skromnijim. Ima i onih koji su zadržali darivanje na božićno jutro, no daruju samo slatkiše, čajeve, predmete koje su sami izradili i slične sitnice.

U ovom slučaju nije riječ o organiziranom pokretu, već sve glasnijim i brojnijim pojedincima koji na svojim blogovima, stranicama i društvenim mrežama iznose svoje ideje. Tu su i brojne stranice koje dijele savjete što činiti umjesto darivanja.

Naime, svim je pristalicama Božića bez poklona zajedničko da smatraju kako je vrjednije i važnije provesti vrijeme s voljenima u raznim aktivnostima, nego potrošiti novac, pa i živce na kupovinu božićnih poklona. Pritom se aktivnosti ne odnose samo na sam Božić, već na cijeli prosinac. Ako se već troši, kažu neki od njih, tada uložite novac kojeg ste planirali potrošiti na poklone u neko zajedničko putovanje u kojem će svi uživati.

Jesu li djeca takvom odlukom odraslih razočarana? Zagovornici Božića bez poklona uglavnom tvrde suprotno jer sav svoj trud ulažu da im nadomjeste skupe poklone drugim izvorima radosti. Naravno, savjetuju se (ipak) i besplatni pokloni, poput pisama kojima dajemo do znanja voljenima da su nam važni, kutija punih sačuvanih sitnica koje su zapravo uspomene na zajednička druženja, fotografija, kolačića koje smo sami ispekli, zajedničkih planinarenja ili izleta na božićno jutro, pa i humanitarnih aktivnosti, darivanja onih koji su u potrebi… Ljubavi i pažnje u tom trendu svakako ne nedostaje, a pritom se posebno pazi na opuštenost i radost svih članova obitelji te onih koji su nam dragi.

Srce je najveći poklon

Istini za volju, takav je Božić sve, samo ne „pravi“ Božić bez poklona. On samo podsjeća one koji su možda zaboravili da smo mi, naša pažnja i naše vrijeme najveći i najvrjedniji poklon kojeg bismo nekome mogli dati.

„Obdarimo ljude oko sebe – osobito najbliže koje najlakše zaboravljamo – sobom, srcem, ljubavlju. Darujmo im svoje vrijeme, svoju sposobnost da ih slušamo i čujemo, svoju patnju. Ni to nije jeftino, ali nam neće pričinjati financijsku poteškoću. Zahtjevnije je, ali donosi neizrecive plodove radosti i mira. Domišljata ljubav čini da i najsitnija malenkost postane velikim darom srca koje ljubi.“, napisao je i fra Zvjezdan Linić.

Nedostaje li vam inspiracije što biste mogli pokloniti voljenima, samo otvorite srce i sigurno nećete pogriješiti.