Mentalno zdravlje u svijetu nejednakosti

Svjetska federacija za mentalno zdravlje (eng. World Federation for Mental Health – WFMH) u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (engl. World Health Organisation – WHO) još od 1992. godine 10. listopadaobilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja. Glavni cilj njegova obilježavanja je skretanje pažnje na probleme vezane uz mentalno zdravlje, poticanje ulaganja u sustav mentalnog zdravlja te skidanje stigme psihičke bolesti.

Svake se godine povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja odabire jedna tema vezana uz mentalno zdravlje kao središte interesa. Ovogodišnja tema je „Mentalno zdravlje u svijetu nejednakosti“ čime se želi ukazati na sve veću polarizaciju u svijetu, od socijalnih nejednakosti do različitosti i diskriminacije, ali i na nejednak pristup uslugama mentalnog zdravlja u svijetu.

Što znači dobro mentalno zdravlje

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definirala je mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici (WHO; 2001). Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije „zdravlje predstavlja kompletno fizičko, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti i nemoći.“

Dobro mentalno zdravlje ne znači odsustvo neugodnih emocija poput ljutnje, tuge i slično, budući da se svi ponekad susrećemo s raznim teškoćama i stresorima, nego nam ono omogućuje da se uspješno nosimo s tim emocijama koristeći svoje kapacitete.

Mentalno zdravlje i poremećaji mentalnog zdravlja su određeni od strane višestrukih faktora, kao što su: socijalni, okolišni, psihološki, biološki (genetski) faktori. Najveća osjetljivost je utvrđena kod ljudi koji se nalaze u nekom nepovoljnom položaju (npr. nizak stupanj edukacije i, prema nekim studijama, slabo riješena stambena pitanja, niska primanja i sl.) te se ona objašnjava čimbenicima kao što su osjećaj nesigurnosti te teža prilagodba na brze i iznenadne promjene u društvu, kao i rizik od mogućeg nasilja i fizičkih bolesti.

Društvena klima koja poštuje i štiti osnovna ljudska, politička, socioekonomska i kulturna prava je fundamentalna za promociju mentalnog zdravlja. Ako u društvu ne postoji sigurnost i sloboda koja se garantira kroz poštivanje ovih prava, jako je teško pričati o mentalnom zdravlju na višem stupnju.

COVID-19 i najčešće mentalne tegobe današnjice

Najčešći mentalni problemi današnjice su vezani za aktualnu svjetsku pandemiju bolesti COVID-19 koja je za velik dio populacije izvor prolongiranog stresa koji zahtjeva stalnu adaptaciju te, u nekih osoba, dovodi i do popuštanja mehanizama nošenja s neugodnim životnim situacijama. Drugim riječima, dolazi do iscrpljenja prilagodbenih kapaciteta uz pojavu psihičkih simptoma mentalnih poremećaja.

Razlog se dijelom krije u nizu nepovoljnih socioekonomskih čimbenika koji prate pandemiju kao što su egzistencijalna/financijska nesigurnost, strah od nezaposlenosti i slično. S druge strane, tu su i ograničenja koja sa sobom nose protupandemijske mjere kao što su karantena, socijalna izolacija kontakata zaraženih, socijalna distanca među ljudima, no i stalno prisutni podaci u medijima o broju zaraženih, na respiratoru i umrlih. Iako su epidemiološke mjere nužne kako bi se spriječio prijenos zaraze, mogu štetno djelovati na mentalno zdravlje. Također, sve veći je i strah od cijepljenja i mogućih nuspojava s jedne strane te straha od zaraze i mogućih posljedica te zaraze s druge strane.

U zadnje vrijeme sve više se govori da je „pandemija u sjeni pandemije“ pojačana uporaba alkoholnih pića kao i psihoaktivnih supstanci te očekivana poplava bolesti ovisnosti. Još jedna „pandemija u sjeni pandemije“ je i porast nasilja prije svega obiteljskog nasilja koje na svjetskoj razini bilježi porast od čak 40 posto (plus minus 5 posto).

Od početka pandemije bilježi se stalan porast broja prijavljenih slučajeva anksioznih poremećaja i /ili depresivnih stanja koji su posljedica navedenih čimbenika. Međutim, psihičke tegobe sve se češće javljaju i kao posljedica same infekcije. Naime, već imamo niz podataka da i virus SARS-CoV-2 kod velikog broja oboljelih donosi oštećenje mentalnog funkcioniranja, uz pojavu simptomatologije mentalnih poremećaja.

Od početka ove pandemije u porastu je i broj prijavljenih posttraumatskih stresnih poremećaja, pogotovo u Hrvatskoj koju je tijekom pandemije zadesio i niz potresa što je na velik dio zahvaćene populacije djelovalo traumatski.

Prevencija mentalnih tegoba i samopomoć

Prevencija mentalnih tegoba može se provoditi i od strane nadležnih institucija kao i medija kroz psihoedukacijske materijale i informacije o mentalnom zdravlju, mentalnoj higijeni te načinima ostvarivanja stručne pomoći. Psihoedukacijom se također smanjuju predrasude prema mentalnim poremećajima te se demistificiraju mentalni problemi. Promotivne i preventivne aktivnosti na području mentalnog zdravlja uključuju promicanje zdravih stilova života i prevenciju ovisnosti, povećanja znanja o mentalnom zdravlju kroz edukativne materijale tj. edukacije stanovništva. Kroz navedeno se djeluje na smanjenje stigme psihičke bolesti i poboljšanje stava prema traženju pomoći u ranim fazama bolesti. U ranim se fazama postiže bolji odgovor na liječenje koje je istovremeno jednostavnije i kraće, ima bolju prognozu i može spriječiti napredovanje bolesti do kroničnih stanja.

Kako bismo prevenirali mentalne tegobe, od koristi mogu biti i metode samopomoći. Metode samopomoći u blažim oblicima mentalnih tegoba mogu biti blagotvorne te ih spriječiti ili ublažiti progresiju.

• Za mentalno zdravlje izuzetno su bitni svi oblici tjelesne aktivnosti, a povoljno djeluju i aktivnosti u prirodi kao što su planinarenje, brzo hodanje (npr. nordijsko hodanje) i slično.
• Pravilna prehrana je vrlo bitan čimbenik – unos nezdrave, kalorijama i ugljikohidratima bogate hrane kao jedini ili sve češći izbor obroka može doprinijeti osjećaju tromosti, lošem radu probavnog sustava te, posljedično, lošem osjećanju.
• Također povoljno djeluju prakticiranje meditacije, slušanje opuštajuće glazbe te duhovnost. Bitno je i održavanje socijalnih kontakata, odvajanje vremena za odmor i hobije te smanjeno izlaganje informacijama koje izazivaju nemir i nesigurnost.

Kada potražiti stručnu pomoć

Stručnu pomoć treba potražiti kada metode samopomoći nisu dovoljne kako bi se ublažile nestale mentalne tegobe ili ako su one intenzivne do te mjere da se s njima ne možete sami nositi, odnosno kada dolazi do oštećenja nekog od aspekata radnog, socijalnog, obiteljskog ili drugog funkcioniranja te izazivaju osobnu patnju.

Ako niste sigurni oko navedenoga i tada je potrebno kontaktirati stručnjaka radi procjene. Odlaganje odluke o traženju stručne pomoći može dovesti do daljnjeg intenziviranja simptomatologije, progresije poremećaja i kronifikacije poremećaja što je onda i zahtjevnije liječiti.