Znanost potvrđuje: potencijal lucidnih snova je velik te se mogu primijeniti u medicini

Ako vam se ikada dogodilo da tijekom sna odjednom postanete svjesni da je ono što vam se događa nemoguće te da zapravo sanjate, doživjeli ste lucidan san.

Uspijete li u tom trenu preuzeti kontrolu nad tim svijetom, moguće je da ćete doista uživati. Svjesno sanjanje dugo je bilo gurano u alternativno područje, no lucidni snovi predmet su znanstvenih istraživanja, a postoje i uređaji kojima se potiču.

No ponekad lucidni snovi mogu izazvati i strah ako je riječ o noćnoj mori, a koju spavači ne uspijevaju prekinuti.

Lucidni snovi su prirodna i raširena pojava

Lucidni snovi vjerojatno prate čovječanstvo otkako postoji. Tako je ovo stanje prvi opisao starogrčki filozof Aristotel u svojim spisima o snovima. Za Nikolu Teslu i Alberta Einsteina se čak tvrdi da su takvo stanje svijesti koristili za testiranje i razrađivanje svojih teorija.

Ostaje nejasno zašto lucidno sanjamo iako postoje studije koje su pokušale prikupiti podatke s ciljem otkrivanja učestalosti takvih snova. Primjerice, studijom koja je provedena u Brazilu 2013. godine bilo je obuhvaćeno 3.427 sudionika prosječne dobi od 25 godina. Rezultati su pokazali da je čak 77% njih barem jednom svjesno sanjalo, a 44% ispitanika imalo je i desetak takvih epizoda tijekom života. Međutim, isto istraživanje je otkrilo da, neovisno o relativno visokoj raširenosti lucidnih snova među populacijom, nema puno onih koji ih uspiju kontrolirati.

Poput većine snova, i lucidni se tipično pojavljuju tijekom REM faze spavanja tijekom koje je aktivnost moždanih valova jako visoka. Pojavljuju se α-alfa valovi koji su karakteristični za budno stanje, a i druge tjelesne aktivnosti su pojačane. Iako se većina lucidnih snova događa spontano, postoje tehnike kojima ih je moguće potaknuti. No, jesu li oni doista dobri za zdravlje?

Od terapije PTSP-a do koristi za vrhunske sportaše

U siječnju 2019. godine čuveni Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Cambridgeu, točnije, njihov laboratorij za istraživanje sna (MIT Dream Lab) organizirao je dvodnevnu radionicu na kojoj su okupili stručnjake koji se bave istraživanjem spavanja. Jedna od tema bila je posvećena upravo lucidnim snovima. Tom prilikom podsjetili su na činjenicu da je lucidno spavanje desetljećima bilo gurano u područje ezoterije, sve do kasnih 1970-ih godina kada se ovim područjem počeo ozbiljnije baviti znanstvenik sa Sveučilišta Stanford, Stephen LaBerge. On je obučavao ljude da koriste pokrete očiju tijekom sna kako bi signalizirali trenutak u kojem su počeli lucidno sanjati. Sposobnost izvođenja unaprijed dogovorenih, voljnih pokreta očiju dok je osoba u REM snu, ubrzo je postala „zlatni standard“ za utvrđivanje sanja li netko lucidno ili ne.

Nakon svojevrsnog demistificiranja ove pojave, neuroznanstvenici su se posvetili istraživanju fenomena lucidnog sanjanja. Krenuli su u traženje odgovora na pitanje možemo li ga iskoristiti u okviru razvoja novih terapijskih metoda i pristupa. Američka akademija za medicinu sna nedavno je preporučila lucidne snove kao oblik terapije noćnih mora kod odraslih, kao što je to slučaj kod posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Također se istražuje i razvija njihova terapijska primjena na području depresije. Vrlo zanimljiva je i studija objavljena 2015. godine u stručnom časopisu Journal of Sports Sciences. Ona  je otkrila potencijale primjene lucidnih snova u poboljšanju fizičkih vještina atletičara.

Mogu li se potaknuti lucidni snovi?

Pa ipak, svim istraživačima lucidnih snova najveći je problem rijetkost ove pojave. Procjenjuje se da samo jedan posto ukupne populacije ima lucidne snove nekoliko puta tjedno. Još je teže pronaći one „lucidne spavače“ koji uspiju svjesno sanjati tijekom snimanja moždane aktivnosti u laboratoriju, objasnio je Benjamin Baird, istraživač Centra za spavanje i svjesnost u Madisonu, Wisconsin. Dodao je da je u jednom od eksperimenata koje je proveo njegov tim znanstvenika, otkriveno da su lucidni snovi češći kod osoba koje intenzivno meditiraju već dugi niz godina.

S obzirom na rastući interes među ljudima da pokušaju kontrolirati svoje snove, kao i na potrebu znanstvenika da ispitanike uspiju dovesti u to stanje tijekom istraživanja, posljednjih su godina već razvijeni uređaji s ciljem induciranja lucidnih snova. Tako je još 1995. godine testiran prvi prijenosni kompjuterizirani biofeedback uređaj nazvan DreamLight. On je koristio stimulaciju svjetlima tijekom REM spavanja. Od 14 ispitanika testiranih u više noći, 11 njih je prijavilo ukupno 32 epizode lucidnog sna. Od tih 32 epizode, njih 22 dogodile su se kad su bili stimulirani svjetlom, a 10 epizoda dok nisu.

Uređaji za poticanje lucidnih snova

Temeljem uspješnih rezultata razvijen je i ubrzo komercijaliziran uređaj NovaDreamer, odnosno maska za poticanje lucidnih snova. Od tada do danas pojavio se još nekoliko sličnih uređaja kao što su Remee, REM-Dreamer i ZMax. Očekuje se lansiranje na tržite još barem tri takva. Postoje i brojne aplikacije za mobitele od kojih većina nudi mogućnost vođenja dnevnika snova što je jedna od tehnika kojom se može s vremenom potaknuti lucidno sanjanje.

I stručnjaci iz MIT Dream Laba razvijaju seriju prototipa kućnih uređaja koji bi mogli pomoći ljudima da promijene svoje snove. Pritom će i omogućiti istraživačima da testiranja ne moraju nužno obavljati u laboratoriju što iziskuje veće troškove.

Pitanje sigurnosti lucidnog sanjanja

Naravno, kao i uvijek, postavlja se pitanje postoje li i kakvi su rizici induciranja lucidnih snova. Stručnjaci ističu da ne postoji stvarni rizik da „zaglavite“ u snu jer vam se jako sviđa ili zato jer ste se „navukli“, niti da ćete svjesnim sanjanjem uskratiti tijelu odmor. Pa ipak, savjetuju da se u poticanje lucidnih snova ne upuštaju psihički bolesnici poput osoba oboljelih od shizofrenije jer u tom slučaju može doći do pogoršanja. Također se, primjerice, stimulacije svjetlom ne preporučuju osobama oboljelim od fotosenzitivne epilepsije.