Izgubljeni u višku informacija: Zašto nasjedamo na lažne vijesti

Zašto ljudi padaju na lažne vijesti i neznanstvene tvrdnje? Može li se to promijeniti? Aktualnost tih pitanja raste od pojave mobilnog interneta, društvenih mreža i pristupačnih “gadgeta”. Istraživanja su utvrdila da problem izvire iz nesnalaženja u poplavi informacija, vrludanja pažnje i mentalne lijenosti.

Zahvaljujući tome, dezinformacije, prijevare i zablude šire se kao požari u Amazoniji.

Politika, klima, zdravlje i religija najzahvalnije su teme za dezinformiranje javnosti. O tome svjedoči bujanje medija i blogova koji lažnim vijestima podupiru pojedine političke lidere i procese, uljepšavaju ugled nedemokratskih država, osporavaju ili preuveličavaju efekte globalnog zatopljenja, odgovaraju od cijepljenja i uvjeravaju da je Zemlja ravna.

Nemoguće je zaustaviti objavu neistinitih vijesti jer bi to zahtijevalo zapošljavanje milijuna nepotkupljivih i obrazovanih stručnjaka. Još važnije, mnogi moćnici imaju interesa obmanjivati javnost i plaćaju nakladnike za taj prljavi posao. Teret prepoznavanja lažnih vijesti pada na korisnike medija, no mnogi tome nisu vični. Stručnjaci su izdvojili nekoliko ključnih razloga zbog kojih dezinformacije dobro prolaze u javnosti.

Naklonost potvrdnoj informaciji

Izglednije je da ćemo nasjesti na netočnu vijest ako se slažemo s njenim sadržajem, a odbaciti onu koja nam se ne sviđa. Tko vjeruje da je cijepljenje štetno, neće posumnjati u “istraživanje” koje je otkrilo da “cijepljenje uzrokuje kurje oko”. Skloniji smo se složiti s informacijom koja potvrđuje ono u što već vjerujemo.

Podlijeganje emocijama

Emocije sputavaju razumske funkcije i onemogućuju kritičko razmišljanje. Vijest koja nam pobudi ljubav ili empatiju prema nekom tko nam je već drag, a mržnju i gnjev prema nekom tko nam se ne sviđa ima većih izgleda biti prihvaćena kao istinita.

Brz gubitak pozornosti

Zasuti smo tolikom količinom informacija da nam je teško razlučiti njihovu važnost i istinitost. Želimo što prije doznati novosti da bismo mogli raspravljati o njima na društvenim mrežama pa se prekratko zadržavamo na člancima, a ponekad se zadovoljavamo samo naslovima.

Mentalna lijenost

Ljudi su mentalno lijeni, što su pokazala i istraživanja Herberta Simona 1957. i Daniela Kahnemana iz 2011. Naši su mozgovi evoluirali u smjeru štednje energije za vitalne zadatke pa je ne troše na analizu ako odoka mogu ocijeniti je li nešto istinito ili ne. Zahvaljujući tom psihičkom mehanizmu, umjesto kritičkog razmišljanja zadovoljavamo se pojednostavljenom obradom informacija, često nedovoljnom za razumijevanje.

Uporno ponavljanje

Dobri propagandisti znaju: što smo češće izloženi pojedinoj tvrdnji, to je izglednije da ćemo povjerovati u nju. Što više puta pročitate da soda bikarbona liječi rak, to će se ta tvrdnja jače urezivati u vaše pamćenje. Ako kasnije nađete na argumentirano opovrgavanje neistinite informacije, ona će svejedno ostati prisutna u vašem umu i utjecati na vaše odluke.

Naivno povjerenje

Načelno vjerujemo da mediji iznose istinu pa ne procjenjujemo njihovu vjerodostojnost. Za to bi bilo potrebno provjeriti izvor vijesti, potražiti druge izvore koji je potkrijepljuju, poznavati ugled autora i nakladnika, no većina korisnika nema vještine, vremena i motiva za taj obiman posao.

Pritisak okoline

Skloniji smo prihvatiti određenu tvrdnju kao istinitu ako je naše društvo smatra takvom. Izjavite li nešto što se nekome ne sviđa, taj bi mogao raskinuti prijateljstvo ili se sukobiti s vama. Taj mehanizam djeluje i u opipljivom i u virtualnom svijetu. Budući da želimo imati što više prijatelja, sljedbenika, lajkova i pregleda na društvenim mrežama, spontano usvajamo uvjerenja drugih iz našeg kruga.

Koji je od navedenih razloga najveći krivac za vjerovanje u lažne vijesti i informacije?

Istraživanje koje su 2018. proveli prof. Gordon Pennycook i prof. David Rand postavilo je mentalnu lijenost na vrh. “Prijemčivost na lažne vijesti više je posljedica nedovoljnog korištenja razuma, nego pristranosti”, napisali su autori.

Njihovo je istraživanje pokazalo i da onaj tko uključuje intelekt i kritički prosuđuje vijesti ima više izgleda odoljeti dezinformacijama, teorijama urote, praznovjerju i naizgled dubokim, a zapravo besmislenim porukama religija i New Agea.