Kućni ljubimci u misiji: Terapijska doza kućnog ljubimca

Prije više tisuća godina (istraživanja ukazuju na barem 15.000) čovjek i pas, koji se razvio iz sivog vuka, počeli su stvarati prijateljski odnos. Više je teorija koje se bave počecima tog prijateljstva. Jedne kažu da su prve pse pripitomili lovci kako bi im poslužili kao pomoć u lovu i zaštita, a druge govore o psima koji su u ljudskim naseljima krali ostatke hrane pa su na kraju u njima i udomljeni. Možda su obje teorije točne, no činjenica je da se proces nastavio te da se od psa lovca i psa čuvara tijekom stoljeća razvio i pas kućni ljubimac. Za vlasnika jedini i najbolji na svijetu. No ljudi su počeli stvarati čvrste veze, odnosno pripitomljavati i razne druge životinje, pružati im vrhunsku njegu, graditi za njih bolnice, pokapati ih na grobljima i oplakivati kao članove obitelji.

Veselo druženje s kokošima

Terapija kućnim ljubimcima (pet therapy) sve više postaje standardni dio brige o starim i nemoćnim osobama u mnogim staračkim domovima diljem razvijenog svijeta. I to ne bez razloga. Kućni su ljubimci, a ponajprije psi, pravi izvor nepresušne topline i nesebične ljubavi. Nipošto ne možemo isključiti i mačke koje, unatoč “hladnijoj” naravi od pasa te njihovoj većoj samostalnosti, bude brojne emocije dok nam zadovoljno i smirujuće predu u krilu. S druge strane, nedavno se internetom širio video o staračkom domu u Australiji koji je uveo program HenPower, a u sklopu kojeg se korisnici doma druže s kokošima. Na iznenađenje javnosti, pokazalo se da kokoši, koje smo navikli vidjeti kako kljucaju po dvorištima i nesu jaja, zapravo mogu biti izvrsni kućni ljubimci. Dopuštaju se čak i milovati, a pritom su pridonijele dobrom raspoloženju. Unijele su smijeh i radost u život stanovnika doma, ublažile socijalnu izoliranost, usamljenost i stres.

Postoje i brojna znanstvena istraživanja koja ukazuju na činjenicu da su pacijenti oboljeli od raznih teških bolesti živjeli dulje ako bi imali kućnog ljubimca. A uočeno je i skraćivanje vremena oporavka od bolesti. Već je dobro poznato i dokazano da milovanje pasa snižava krvni tlak. A i konji se već dugo (pa i kod nas) koriste kao sastavni dio terapije osoba s invaliditetom. Dakle, zdravstvene blagodati kućnih ljubimaca, pa i domaćih životinja, dokazana su činjenica.

Stvaranje emocionalne veze

Kada je riječ o djelotvornosti takve terapije, važno je naglasiti i stvaranje veze. Da bi kućni ljubimac bio “ljekovit”, čovjek mora s njime osjetiti emocionalnu povezanost. Ako vas neka životinja užasava, ona vam može samo povisiti razinu adrenalina. Vrlo je važno da se naravi životinje i vlasnika na neki način usklade. Da postoji relacija primanje i davanje na obostrano zadovoljstvo jer će u protivnom izostati terapeutski učinak.

Teško je obuhvatiti sve pozitivne utjecaje kućnih ljubimaca na psihičko stanje čovjeka. Od osnovnih i najvažnijih mogli bismo navesti već spomenut utjecaj na ublažavanje usamljenosti te poticanje veće društvenosti, posebno ako šećemo sa psom. Kućni ljubimac je i sam po sebi dobro društvo. On je netko o kome brinemo, daje nam osjećaj da smo nekome doista potrebni, poboljšava naše samopouzdanje te nas smiruje. Znatno ublažava stres te se, među ostalim, pokazalo da kućni ljubimci mogu pridonijeti i liječenju depresije. Ali također i anksioznih poremećaja, posebice kod pacijenata oboljelih od Alzheimerove bolesti. Studije su pokazale i korist kućnih ljubimaca u terapiji djece s poremećajem hiperaktivnosti . Ljubimci pomažu i kod djece s deficitom pažnje (ADHD) kojima briga o mezimcu pomaže u razvijanju organizacijskih sposobnosti, osjećaja odgovornosti te u “trošenju” viška energije u igri i šetnjama.

Pa da zaključimo: možda je pravo vrijeme, ako već niste, da posegnete za svojom dozom kućnog ljubimca. Imate li želju, vjerujte da je ljekovitost zajamčena.

Zanimljivost: psi mogu predvidjeti epileptički napadaj

U jednoj je kanadskoj studiji dokazano da psi mogu predvidjeti epileptički napadaj kod djeteta. Pas cvili ili se privija uz tijelo djeteta pola sata prije napadaja. To je važno jer se kod bolesnika javlja jak strah zbog neizvjesnosti koju nosi epileptički napadaj. A u ovom slučaju ima vremena za reakciju i pravodobno uzimanje lijeka. (Izvor: Narodni zdravstveni list, Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije).