Kolega hitnjak – djelatnik Hitne pomoći čiji smisao za humor Hrvati obožavaju

Ako i sami koristite popularnu društvenu mrežu Facebook, sigurno ste čuli za stranicu Kolega hitnjak. Riječ je o stranici koju je pokrenuo specijalist hitne medicine dr. Dragan Maloševac, a na kojoj redovito objavljuje kratke humoreske, satire o doživljajima liječnika iz slavonskih zavoda za hitnu medicinu.

Ova Facebook stranica danas broji više od 30 tisuća pratitelja koji uvijek žele još anegdota ovog simpatičnog liječnika. Dr. Maloševac udružio je snage sa svojim kolegom, pedijatrom dr. med. Igorom Bereckim koji sve tekstove pretvara u simpatične crteže.

Otkrio nam je zašto je smijeh važan za zdravlje, ali i koje mu anegdote s terena i danas izmame osmijeh na lice.

Jeste li očekivali da će vaša stranica Kolega hitnjak ostvariti tako dobre reakcije javnosti?

Facebook stranica Kolega hitnjak nastala je potpuno slučajno. Nakon što smo dobili upit da naše radove počnemo objavljivati u Liječničkim novinama, Igor i ja smo neprestano preispitivali kvalitetu naših priča i crteža. Jedne sam večeri u trenucima takvih razmišljanja odlučio objaviti nekoliko priča na Facebooku te sam na brzinu napravio stranicu na kojoj sam objavio tri priče sa samo jednim pratećim crtežom. Želio sam vidjeti reakcije ljudi koji nas ne poznaju. Do jutra je stranica ostvarila više od deset tisuća pratitelja, a kontaktirali su nas i iz većine hrvatskih medija. U samo nekoliko mjeseci počelo nas je pratiti više od trideset tisuća ljudi. Naravno da tako nešto nismo očekivali te smo odlučili nastaviti objavljivati priče koje je Igor užurbano pratio odličnim crtežima.

Kako ste se upoznali s pedijatrom Igorom Bereckim i došli na ideju da zajedno pokrenete FB stranicu?

Igora sam upoznao na početku specijalizacije iz hitne medicine tijekom programa specijalizacije planiranog boravka na pedijatriji osječkog KBC-a. Odmah smo se sprijateljili i počeli družiti. Jednom mi je Igor iz šale nacrtao portret i poslao mi ga, a s obzirom na to da sam dulje imao ideju kako bi moje priče trebale i prateće crteže, nastala je dugogodišnja uspješna suradnja. Svidio mi se njegov stripovski način crtanja pa sam ga uspio nagovoriti da zajedno pokrenemo projekt Kolega hitnjak. Ta je kombinacija kratkih priča i pratećih crteža očito bila pun pogodak te mi je neizmjerno drago što nas je sudbina spojila.

Koja je vama najdraža anegdota iz „hitne“?

Napisao sam malo više od devedeset priča i teško je izabrati najdražu, ali kad bih baš morao neke izdvojiti, onda bi to bile “Baka Kata” i “Komunikacijske vještine”. Te su priče ostvarile i najviše pregleda, lajkova i komentara na našoj stranici.

https://www.facebook.com/kolegahitnjak/photos/a.523441411168891/779896985523331/?type=3&__xts__%5B0%5D=68.ARA7t4FosBoECXsY4uaQAMJhOGOYEu_Or-ND4gfNr2-OxVM61WkenixEYjIQJjzCpF-oYcjjPvYZF78baGAJ2S1hsYAo-Wkb9rj2eREXs_Bs5cSp3SfnKZEXCY7O9chdc_PB–r2OmQRvAPIfzaXkjncfzA4K-Y3mLjnEybGKCjs14rRUJcEZoTmYWAQ_M_a14XY94BB4T-okSTWmt6Ysq9YaIfDMgy5Xd5g382oBWBs8tjGKddAf-3NDQJh1PFabvpdRbnzXO4FiWlJJULLSJy8jAJ7AdWG6MjH7OssyhMNVbmPhnf-okMdfv5OrpfUt4m7LJIe8YLeYabS9eR-qPs&__tn__=-R

Kažu da je smijeh lijek. Koliko je on koristan u vašem poslu i koliko pomaže u radu s pacijentima?

Moje su priče nastale upravo zato što sam na taj način pokušao ublažiti stres i ponekad nakupljene frustracije. Pokušao sam u svemu pronaći nešto pozitivno i simpatično. Naravno da je lakše uspostaviti i komunikaciju s pacijentima ako ste opušteni te se u razgovoru znate našaliti i nasmijati.

Mislite li da bi i drugi kolege liječnici trebali češće primjenjivati smijeh i humor u svome radu?

Teško mi je govoriti u ime drugih kolega, ali Igoru i meni smijeh i šale olakšale su svakodnevne teške i stresne situacije na koje nailazimo. Naučili smo iz teškog i odgovornog posla izvući nešto pozitivno. Naučili smo se šaliti na vlastiti račun, opustiti i pronaći ispušni ventil.

Imaju li ljudi općenito nerealna očekivanja od vas „hitnjaka“?

Kad ste vi sami ili netko vaš u ozbiljnoj životnoj situaciji koja ugrožava zdravlje, čak i život, onda je prihvatljivo da ljudi očekuju puno više od onoga što se realno u tom trenutku može učiniti. Često situacija ili težina bolesti i ozljeda nadilazi naše mogućnosti. Naš je zadatak da svoj posao odradimo maksimalno profesionalno i angažirano te damo sve od sebe.

Sa svojom ste FB stranicom na neki način otvorili Pandorinu kutiju jer u javnosti vlada mišljenje da su liječnici nedodirljivi i da se s njima ne može normalno komunicirati. Vi se otpočetka ne uklapate u taj uvriježeni kalup. Smatrate li da bi i drugi liječnici trebali slijediti vaš primjer?

Igor i ja smo i u načinu na koji živimo u ostalim segmentima života poprilično jednostavni i otvoreni. Zbog takvog je pristupa medicini i pacijentima naša stranica privukla velik broj pratitelja. Ljudi su prepoznali našu jednostavnost i spremnost da kroz šalu ispričamo naše doživljaje. U većini naših priča šalimo se na vlastiti račun. Našim smo pričama zapravo prikazali drugu stranu medicine te su ljudi shvatili da su i liječnici samo ljudi od krvi i mesa, sa svojim vrlinama, ali i manama, osjećajima, dvojbama i razmišljanjima.

Karijeru ste ostvarili i u farmaceutskoj industriji, no ipak ste se vratili medicini, odnosno području hitne medicine za koju je danas teško pronaći zainteresirani kadar u Hrvatskoj. Kako to da ste se odlučili baš za taj posao?

Nakon deset godina rada u farmaceutskoj industriji počeo sam osjećati zasićenje, ali i popriličnu frustraciju jer sam negdje duboko u sebi osjećao ljubav prema hitnoj medicini. Upravo je u tom razdoblju u Hrvatskoj napokon zaživjela specijalizacija iz hitne medicine, otvoreni su prvi objedinjeni hitni bolnički prijemi. Već sam prije napuštanja struke i odlaska u farmaceutske vode, prije dvadesetak godina, radio kao liječnik hitne medicinske pomoći, ali iz financijskih razloga, ali i razočaranja u tadašnji program i budućnost hitne medicine napustio sam primarnu struku.

https://www.facebook.com/kolegahitnjak/photos/a.523437934502572/523438471169185/?type=3&permPage=1

Koliko je stresno i naporno raditi u hitnom bolničkom prijemu i odrađivati gotovo 12-satne smjene? Brinete se za zdravlje drugih, no kako takav rad utječe na vaše zdravlje?

I rad u županijskim zavodima, takozvanoj vanjskoj hitnoj, kao i rad na objedinjenim hitnim bolničkim prijemima iznimno je zahtjevan i stresan. Hitna medicina jedna je od najtežih grana medicine i poprilično vas troši. Trenutačna neshvatljivo nedefinirana i loša organizacija zdravstvenog sustava dodatno nam otežava rad pa ne čudi podatak o vrlo malom broju kolega koji se odlučuju za specijalizaciju iz hitne medicine. Hitni su se prijemi pretvorili u svojevrsnu kantu za otpatke hrvatskog zdravstvenog sustava i masovno se zloupotrebljavaju. Nadam se da će se u skorijoj budućnosti ipak nešto promijeniti nabolje.

U slobodno vrijeme trčite. Pročitali smo da ste istrčali i svoje prve ultramaratone. Kako se javila ljubav prema trčanju?

Otkad znam za sebe, bavim se sportom. Igrao sam aktivno veliki i mali nogomet više od dvadeset godina, a onda sam se, kad su krenule ozljede, odlučio nastaviti baviti trčanjem. Prije sedam godina postao sam član atletskog kluba Sljeme te sam otad istrčao više od tri stotine planinskih i cestovnih utrka. Istrčao sam nekoliko ultramaratona i desetak maratona, ali nekako sam najviše zavolio polumaratone kojih sam dosad istrčao više od sto dvadeset u sedamdesetak europskih gradova. Trčanje mi pomaže održati i fizičku i mentalnu kondiciju, čini me jačim i pruža mi neizmjerno zadovoljstvo.